je, oprao me je babyblues s prvim djetetom ali bome još jače sad s drugim
porod je bio lijep, nisam rezana, beba ne previše zahtjevna i dani u rodilištu su prošli baš ok
ALI kad sam došla kući, samo su se suze počele slijevati u potocima...razlozi, od onih banalnih jer mi je muž zaboravio donijeti jaknu u rodilište pa do onih žešćih kao što je što je meni ovo trebalo, ovo drugo dijete, a taman sam se s prvim našla na istoj valnoj dužini i tek je stariji počeo spavati i tako sam si našla lijepi posao a sad mi ni ugovor neće produžiti.........ma grozno, samo sam plakala, muž je bio isto jako loše volje a ja sam si samo mislila ko je on da si može sad priuštiti loše raspoloženje umjesto da mene tješi
i tako, nakon 2-3 plakanja, nespavanja, neprestanog nacicavanja i grčeva ipak se stanje popravilo, beba se umirila, razgovarala sam otvoreno s mužem i svekrvom o svojim osjećajima, pružili su mi veliku podršku, preuzeli svu brigu oko starijeg djeteta i kućanstva na sebe i hvala im na tome...to i malo spavanja me je podiglo skroz
nije sve bajno, i dalje me brine kako ću se snaći s mali i starijim djetetom, brine me ako zima bude duga i hladna i ja budem stalno zatvorena u kući, brine me što će mi biti s poslom, ma brine me sve i svašta ali nastojim nekako odagnati te misli i misliti na sunčane dane ispred sebe i nas dvoje u šetnji pored mora, to mi pomogne