Zašto je "nemoguć" nakon igranja

[Ifigenija]

Odgovor na ovo pitanje sigurno mogu najpozudanije dobiti da uronim u sebe i sina, dakle nitko na njega ne može odgovorit izvana, al sam preumorna da otkrivam svaki put nakon što se dogodi pa postavljam topic da trasiram teritorij tuđim iskustvima.

Evo što me muči.

Sin ima 4.5 godina i ne ide u vrtić. Imamo sjajne prijatelje u ulici s kojima se družimo, učimo, šetamo, i svi se slažu sa svima, mladi, stari, mame rade svoje, ćaskaju, sin i njegova pajdašica uživaju. Baš se vole i puni su zabave, smijeha, igre. Nitko nikoga ne tuče, nema drame.

Osim kad kažem da idemo. Tada postaje ogavan. Moje dijete, da, rekla sam - da je ogavan. Čim dirnemo lesu od susjedine kuće počinje iritantan glas, žaljenje, prigovaranje i općenito nekakav polutantrum i nesuradnja i grozota.

Danas je prigovarao, svadio se, ljutio, dok nisam rekla - kad se skockaš, ti dođi. Nakon dvadeset minuta je polustabilan.

Objašnjavam - sine, je da ti je kratko vrijeme, ali to je tako. Od 9:30 do 12:00... moramo na ručak, vidite se sutra. Ali ne. Sine, kad se oženite (LOL) pa ćete skupa živit... i bit stalno skupa... ništa to ne znači, naravno, to je malo dijete... ali ja moram reći da sam frustrirana.

Ostavim sve svoje da bi se on igrao, i to mi, naravno znači, i paše, i ja popijem kavu, nešto napravim sa susjedom korisnoga (recimo...)... i nije dobro.

Ubi me svaki taj after party...

Zašto to radi? Zar ne razumije da će mi omrznut ta igranja? Zar ne razumije da se to meni ne isplati?!

Kako da to spriječim?! Imate li sličan slučaj?

E, a najgore je što nakon što objavim da se ide, ili da susjedi idu od nas on postane nekomunikatibilan, nemoš uspotavit odnos s njim, prodrijet do njega. To se ganja, ne možeš ga obuć, skupit, dogovorit se. Ma ludilo čisto!!! Premorim se tih pedeset metara ko da sam kopala...

[Anemona]

A kako će drugačije reagirati kad mu je super, lijepo se zabavlja, u dobrom je društvu, a ti ga želiš voditi doma?
Nemam rješenje, jer mi je to normalna reakcija djeteta koje se želi još igrati.
Možda bi pomoglo da ga nakon nekog vremena počneš upozoravati u stilu: kad se još poigrate "ti i to" idemo doma, ... Da ima zadnjih pola sata dojam da će se ići doma nakon toga. :/

[Zdenka2]

Djeca, ako im je dobro i zabavno, ne žele ići doma. Meni je to razumljivo i OK. Koliko puta mi njih zadržavamo na mjestima na kojima im se ne da biti, pa mogu i oni ponekad nas zadržati.

Osim toga, djeca u zabavi i igri često padnu u euforiju ili se umore, a onda su cendranja neminovna. To se ne može uvijek izbjeći, ali se može ublažiti: pobrinuti se da ne budu žedni i gladni, da ne jedu previše slatkiša, prije vremena kada trebamo ići napomenuti im to nekoliko puta (imate još 15, 10, 5 min), kada je vrijeme za odlazak otići po kratkom postupku, bez natezanja. I znati popustiti za još desetak minuta kad je to moguće.

[vertex]

Na dva i po sata idile 20 minuta ludila. Ja to smatram dobrim omjerom .
Naravno, pokušaj ublažiti na već spomenute načine. Najava odlaska je jako važna. Pomalo će naučit, pomalo će i postajat zreliji...

[bubica27]

Ja joj svaku radnju (u kojoj ću je prekinut iz igre) najavim i kažem "za 5 min moramo to i to." i ona je sretna jer je dobila još malo vremena.
Inače na bilo koji spomen odlaska ili prekida njoj drage radnje bude Ja neeee bi..
Najavi i sve 5

[Strobery Shortcake]

Najave i kod nas pale. Ili pitam "Koliko ćeš se još igrati prije nego krenemo" ona onda nešto broji na prstiće, a ja poslije svako nekoliko kažem sad je prošlo toliko, ostalo još toliko, i onda odlazimo relazivno lako. No i danas imamo "neprijatnih" rastanaka (ovi su navodnici jer je ovo preblag opis situacije )

[gita75]

Ja moram smisliti nešto ludo zabavno što nas čeka doma. To nekad upali, a nekad ne...

[Ifigenija]

Da... i umoran, i neće ić doma jer mu je - lijepo... Gitina fora je super.
Ja inače najavim da ćemo ić, ali to je postalo totalno nevažno zadnje vrijeme. Opća hajka najavila ja ili ne.
Ali mislim da ću početi najavljivati sat vremena prije, pa da ću ga svako toliko zvati da mu bajam o divotama koje ga čekaju doma.. BILO ŠTO al više neću proživljavati onu emotivnu buru!!!

[Anemona]

Da... i umoran, i neće ić doma jer mu je - lijepo... Gitina fora je super.
Ja inače najavim da ćemo ić, ali to je postalo totalno nevažno zadnje vrijeme. Opća hajka najavila ja ili ne.
Ali mislim da ću početi najavljivati sat vremena prije, pa da ću ga svako toliko zvati da mu bajam o divotama koje ga čekaju doma.. BILO ŠTO al više neću proživljavati onu emotivnu buru!!!

Nema druge, moraš se zaposliti da se 8 sati odmoriš od djece, kao mi ostale.

[Matilda]

Ili ga daj u vrtić.

[majoslava]

neka djeca su takva..
da sad ne analiziram, imama isto takvog doma, i s godinama se to poboljsalo, ali su mu uvijek prijatelji na prvom mjestu, i tako je uvijek bilo, od malena, taj bi se odselio odmah da moze...

[MGrubi]

Najave i kod nas pale. Ili pitam "Koliko ćeš se još igrati prije nego krenemo" ona onda nešto broji na prstiće, a ja poslije svako nekoliko kažem sad je prošlo toliko, ostalo još toliko, i onda odlazimo relazivno lako. )

isto i ja koristim, najave
ona odluči, uglavnom pregovaramo oko broja ... i ja joj odbrojavam , npr. kad je na toboganu i sl.
većinom otiđemo bez neke drame

srečom zna brojat samo do 5

[Strobery Shortcake]

Najave i kod nas pale. Ili pitam "Koliko ćeš se još igrati prije nego krenemo" ona onda nešto broji na prstiće, a ja poslije svako nekoliko kažem sad je prošlo toliko, ostalo još toliko, i onda odlazimo relazivno lako. )

isto i ja koristim, najave
ona odluči, uglavnom pregovaramo oko broja ... i ja joj odbrojavam , npr. kad je na toboganu i sl.
većinom otiđemo bez neke drame

srečom zna brojat samo do 5

Mi smo pravo dobri do 10, a ima i do 16, ali to nam je zaista veeeeliki broj

[mikka]

i f. zna brojati do (barem) 10, ali onda se cjenkamo. ja ga mu kazem--ajmo doma. on veli--ne, hocu se jos spustati na toboganu. ja pitam--koliko jos puta? on veli--10. ja--ne moze 10, puno mi je, jel moze 3? on--neeee, 10!! ja--ne moze, 10 je previse. aj manje. jel moze 4? on--ne. moze 5. ja velim--ok, 5 puta pa idemo. works every time.

disklejmer: f. je miran i suradljiv tip, vidjet cu kako ce pregovaranje ici sa bestijom :strah:

[maria elena 1984]

to je sasvim razumljiva reakcija,možda čak i faza koja će što postaje zreliji biti sve tiša i nestati

[clumsy mom]

Uopšte ih ne ucenjujem boljim provodom kod kuće, eventualno objasnim detaljnije zašto moramo da krenemo. I moji su suradljivi i mirni tako da i nama uglavnom pali odbrojavanje i najavljivanje polaska ako vidim da je pobuna u najavi. Mislim da mi nijednom nisu pravili dramu na ovu temu

[Strobery Shortcake]

i f. zna brojati do (barem) 10, ali onda se cjenkamo. ja ga mu kazem--ajmo doma. on veli--ne, hocu se jos spustati na toboganu. ja pitam--koliko jos puta? on veli--10. ja--ne moze 10, puno mi je, jel moze 3? on--neeee, 10!! ja--ne moze, 10 je previse. aj manje. jel moze 4? on--ne. moze 5. ja velim--ok, 5 puta pa idemo. works every time.

disklejmer: f. je miran i suradljiv tip, vidjet cu kako ce pregovaranje ici sa bestijom :strah:

Oooooooo, ja se volim cjenkati, ona misli da je pobjedila, i ja mislim da sam pobjedila F. je prekrasna mala pahuljica

[krumpiric]

ja ovdje ne vidim ništa čudno ni problem. :/

[mamasch]

Imaš li mogućnosti da dijete daš u vrtić? Možda mu je potrebna promjena ekipe za igru, novo okruženje, nova znanja i igre...

Najava... kod moje dvoje djece funkcionira svaki put. Nema scena, galame, suza i slično. Malo pregovaramo, ponekad popustim za još desetak minuta, i onda idemo doma. Nema rasprave.

Dosljednost - po mojem iskustvu (imam blizance, curu i dečka, 4,5godišnjaci) skoro pa najvažnija pozitivna odlika roditelja koji želi uspješno i kvalitetno odgojiti svoju dijete/djecu.

S vremenom se jedni drugima sve više prilagođavamo, nalazimo kompromise, ali jedna stvar je uvijek ista - kad mama i tata zamole da ih se posluša, nema rasprave. Kad kažemo da je cike, vriske, skakanja i tulumarenja po kući dosta - dosta je i nema rasprave.

[Deaedi]

ja ovdje ne vidim ništa čudno ni problem. :/

Ni ja. Moja cura prvo nikamo ne zeli ici, onda je jedva nagovorimo, pa kad dodjemo tamo gdje nije htjela ici, onda se neda doma. Njoj je uvijek dobro tamo gdje se trenutno nalazi.