Magareća klupa i poruke u infomtivki

[tileo02]

Lavić je krenuo u prvi razred.

A krenuli su i problemi Priznajem da je prilično nemiran i živahan klinac, i očekivala sam da će mu trebati malo više vremena da se navikne na školsku disciolinu. No nisam očekivala kažnjavanje od prvog dana, prvo stavljanjem u tzv. mirnu klupu (magareću klupu), čini mi se bez nekog većeg povoda, a danas sam dobila i poruku u inormativki o "ponašanju".

Ja u šoku, a on u depresiji. Da li su vaši učitelji tako strogi već na početku ili je moj stvarno najzločestiji ?

Malo mi je taj pristup kontraproduktivan, jer lavić razvija otpor prema školi, a to u početku baš i nije dobro.

Mislite li da učiteljica pretjeruje jer znam da se ne radi o drastičnom neposluhu, već mislim da se još nije priviknuo na drugačiji način funkcioniranja u školi u odnosu na vrtić.

[Zdenka2]

U razredu ima barem dvadesetero djece s kojom učiteljica mora raditi, a da bi to mogla mora uspostaviti disciplinu. Magareća klupa ne postoji, a dijete se stavi da sjedi samo zato da bi se smirilo. Važno je da roditelji znaju kako se dijete ponaša, kako se prilagođava/ne prilagođava, kako bi i roditelji mogli pomoći u tom procesu. Tome služe obavijesti u informativki.

Sve je to OK i nije ništa strašno. Priviknuli su se svi bivši prvašići, pa će se i tvoj, uz pomoć roditelja i učiteljice.

[tileo02]

pretpostavljam da je to tako. Muči me samo što lavić
to doživljava jako negativno, a inače baš nije dijete s najjačim samopouzdanjem. Btw.ima ih 9 u razredu,doslovno bi mogla sa svakim razgovarati. No, s obzirom da ne znam detalje, strpit ću se do informacija..

[Peterlin]

Za "mirnu klupu" ili "mirni stolac" znamo još od ranih vrtićkih dana...

Dijete u prvom razredu mora naučiti što je to grupni rad, što je zajedništvo i što su razredna pravila. Učiteljice kažu da adaptacija traje do Božića, tj. do kraja prvog polugodišta. Ima djece kojima treba i dulje... Nekim učiteljima uspostavljanje discipline bolje polazi za rukom, neki imaju malo "starinske" metode... Puno ovisi i o razredu kao cjelini. Ako netko konstantno ometa nastavu, to je velika smetnja... ALI dijete mora naučiti što to uopće znači "ometati nastavu". Osim toga, neka djeca se teško navikavaju na školu u početku , a druga "podivljaju" koji mjesec kasnije, kad dođe kriza... tj. kad shvate da škola nije igralište.

Mog starijeg sina (sad je u 3. razredu) nije nikada zadesila "mirna klupa", bar ne koliko se sjećam. Ali mlađi sin je druga priča... Puno ima i do karaktera djeteta. Kad su se meni takve stvari počele događati s mlađim sinom, prvo sam se zapitala jesam li nešto propustila u odgoju... Ni danas ne znam, ali više mi nije ni važno. Adaptacija i navikavanje na razred zna biti problem. On je sad drugašić, nema više problema, jučer je bio roditeljski i sve je ok.

Kad razmislim kako su nam izgledali prvi dani... bilo je svega. Nije on bio zločest, ali je bio "baba" i svakom loncu poklopac - volio se razgovarati s drugom djecom za vrijeme nastave, a učiteljica je morala naći nekakav način da to spriječi. Škola nije vrtić, imaju oni ozbiljnog posla... a u razredu ih ima 27.

Mi smo doma (u dogovoru s učiteljicom) i te kako puhali u isti rog i dijete je brzo naučilo što je prihvatljivo ponašanje, a što ima posljedice u vidu mirne klupe. Zahvalna sam učiteljici što je njegovu ogromnu energiju efikasno preusmjerila na rad i učenje. Prvi razred završio je s 5,0 i pohvalom.

Sretno, sve će se to riješiti... Uspostavljanje poželjnog ponašanja i te kako će djetetu podići samopouzdanje!

A s učiteljicom svakako treba prodiskutirati sve dileme bez ikakve zadrške. Ja sam puno dobrih savjeta čula od odgajateljica i učiteljica svoje djece. I dalje redovno kontaktiramo, a namjeravamo to činiti i dalje.

[Veki]

"MIrni stol" -ista stvar kao i "magareća klupa" samo što se više ni slučajno ne smije tako zvati.
MOžda je škola nešto drugo, možda iz mene progovara teta, ali mislim da dokgod traje adaptacija ( a adaptacija na školu se ipak ne razlikuje toliko od adaptacije na vrtić bez obzira na godine, dijete je dijete) dijete se nikako ne bi smjelo odvajati od ostalih. Mislim da se time radi više štete nego možebitne koristi.
MOžda sam u krivu jer nemam veze sa školom, ali ovo je ipak tek upoznavanje sa školom, prvo vrijeme.

[Zdenka2]

Moj sin je gotovo cijeli prvi razred prosjedio sam, jer je bio nemiran. Niti je to bilo zamišljeno kao kazna niti je on tako shvaćao. Zahvaljujući trudu učiteljice i suradnji nas roditelja, prilagodio se tako da je prvi razred završio kao najbolji učenik u razredu, s pohvalom za ponašanje prema učiteljima. Takav je ostao do danas. On i dalje ne spada među mirnu djecu, ali poštuje pravila i autoritete.

Meni je posve normalno da se prvoškolcima odmah počinju postavljati granice, odnosno okviri njihova ponašanja u razredu i u školi općenito. Da, prvi razred jest velikim dijelom vrijeme prilagodbe, ali prilagodbe na rad - to traži određenu djecu od sve djece. Nemirnijoj djeci je to teže nego drugoj, ali i ona se moraju prilagoditi pravilima koja omogućuju nesmetani rad svima. Ako se to ne sredi u prvom razredu kasnije može biti samo gore.

[Veki]

Ovo poštujem. Ja sam iz prvog posta zaključila da to JE bila kazna, a ne mjera u dogovoru sa roditeljima kako adekvatan pristup pojedinom djetetu.

[tileo02]

S obzirom da do danas nisam dobila priliku razgovarati s učiteljicom, i ja još uvijek to izoliranje smatram kaznom.

[lunahor]

mislim da ti to ovisi od uciteljice. u svakom razredu ima nemirne djece pa ne postupaju sve uciteljice isto. mi imamo super uciteljicu razrednu no jako zlocestu iz engleskog i tu se vidi razliciti pristup problemima.

[Zdenka2]

Ovo poštujem. Ja sam iz prvog posta zaključila da to JE bila kazna, a ne mjera u dogovoru sa roditeljima kako adekvatan pristup pojedinom djetetu.

Učiteljica se ne može o mjeri kojom treba srediti trenutnu situaciju prethodno dogovarati s roditeljima. Ona mora uspostaviti red u razredu. S roditeljima treba razgovarati o ponašanju njihovog djeteta kako bi zajednički ustanovili što uzrokuje takvo ponašanje i kako bi, učiteljica na svoj, roditelji na svoj način, djelovali da se nepoželjno ponašanje promijeni. Roditelji i učitelji moraju surađivati, a ne sukobljavati se.

[no@]

Ajme Zdenka2, već ranije ti htjedoh napisati: zvučiš užasno pro-prosvjetarski

Što članstvo u vijeću roditelja može učiniti od ljudi?!

[Peterlin]

Ajme Zdenka2, već ranije ti htjedoh napisati: zvučiš užasno pro-prosvjetarski

Što članstvo u vijeću roditelja može učiniti od ljudi?!

A meni se čini da je obrnuto - ljudi s takvim stavom obično se nađu u VR... Ja nemam veze s prosvjetom, a slažem se sa svime što je Zdenka 2 ovdje napisala. I to me usmjerilo ravno u vijeće, a tamo bi (barem u našoj školi) većina koja dolazi na sastanke uredno podržala taj pro-prosvjetarski pristup. Znam iz vlastitih roditeljskih cipela da u većini slučajeva ima debeeeelih razloga za to, a kad nema, raspravim to u 4 oka s učiteljicom, nađemo svima prihvatljivo rješenje i idemo dalje.

[Zdenka2]

Ajme Zdenka2, već ranije ti htjedoh napisati: zvučiš užasno pro-prosvjetarski

Što članstvo u vijeću roditelja može učiniti od ljudi?!

Nemoj me zezat! Misliš da mi je to VR učinilo?
Možda čak i je, jer sam sjedeći tamo primijetila koliko su se roditelji spremni bezrazložno konfrontirati s učiteljima/profesorima i koliko su nespremni i na najmanju kritiku svog djeteta. A dovoljno je da se svatko upita kako bi hendlao ne 20-ero nego 10-ero djece iz razreda da mu se nađu na kupu.

[Trina]

Slažem se sa Zdenkom.

[pikula]

Ponekad su te poruke u informativke besmislene, ako iza toga ne stoji učitelj/ica koja ima ideju kako usmjeriti djetetovo ponašanje. Ja sam čak radije za strože mjere (u rasponu mirne klupe, minusa isl.) odmah na licu mjesta uz jasno objašnjenje nego za prebacivanje loptice u ping-pong stilu. Prvašiću koji je u deset ujutro gurnuo nekog na hodniku ili pričao na satu, razgovor na tu temu 8 sati kasnije vrlo slabo efektivan. Naravno da treba razgovarati, ali ako učitelji nisu prisutni na odmoru, ako na satu ne ragiraju odmah da ne bi prekinuli predavanje itsl. jedan prvašić neće imati jasno postavljene granice i onda roditelj koji primi obavijest u informatviki može samo razgovarati kako se ne smije gurati, pričati itd, ali to je sedmogodišnjaku čista apstrakcija.
Znam jedan primjer mladog učitelja koji stalno naglašava da djecu nikako ne treba kažnjavati, a istovremeno neprestano šalje roditeljima obavijesti u informativki ili ako ih sretne u školi odmah se potuži na neko ponašanje. jedna mama iz rz je slučajno bila prisutna tijekom jednog odmora, a tamo kaos. Učitelja nigdje. Fotokopira. A iz priče djece nije to rijetko da su sami. Dakle što da roditelji rade, da dođu nastavu i riješavaju situacije, dežuraju na odmoru. Ako učitelj nije autoritet svo to razgovaranje post festum kod kuće je po meni trlababalan. Govorim o malim đacima, naravno.

[Ninči]

Ja sam se sad sva naježila kad sam pročitala izraz "magareća klupa"!
Da, definitivno mislim da je to kontraproduktivno za dijete, pogotovo za jednog prvašića!

Prvo ću reći iz svog iskustva...kad sam krenula u 1.razred već sam odavno znala čitati i pisati i štošta drugo i naravno da mi je bilo dosadno u školi. A na moju žalost, dobila sam učiteljicu kojoj smo mi bili prva (srećom i zadnja) generacija gradske djece. Do tad je radila na selu i bila naviknuta na djecu koja na njen povišen glas padaju u nesvijest od straha. Ja nisam bila taj slučaj i od prvog dana sam svakodnevno bila u kutu, a iz magareće klupe više nisam ni izlazila. I mrzila sam i školu i učiteljicu i sve što je vezano uz školu! Mama i tata su proživljavali traume s mojim nespavanjem noću i plakanjem da neću u školu.

Ono što sad znam da je učiteljica trebala napraviti, a nije, je-dati mi neke dodatne zadatke da me zabavi.

Koje li ironije, ali srećom (!) počeo je rat! I ja sam promjenila grad, školu i učiteljicu. Za učiteljicu sam dobila prekrasnu ženu koja nikada nije koristila metode kazne i koja je svako dijete znala zabaviti nekim zadatkom! A meni se vratila volja za školom. Toliko da sam i sama postala prosvjetni djelatnik

I sada kad gledam sa mjesta prosvjetnog djelatnika na svoje 2 totalno različite učiteljice, bez obzira na ono što su me učili na faksu (a učili su me isto što sam iz vlastitog iskustva znala) je da kazne tipa magareća klupa i kut ne donose ničeg dobroga! Pogotovo ne u tim prvim koracima djetetovog školovanja!

I bolje da učiteljica danas-sutra moje dijete ne pošalje u magareću klupu jer mi je to još gore nego da ga lupi!

[sladjanaf]

Ajme Zdenka2, već ranije ti htjedoh napisati: zvučiš užasno pro-prosvjetarski

Što članstvo u vijeću roditelja može učiniti od ljudi?!

Nemoj me zezat! Misliš da mi je to VR učinilo?
Možda čak i je, jer sam sjedeći tamo primijetila koliko su se roditelji spremni bezrazložno konfrontirati s učiteljima/profesorima i koliko su nespremni i na najmanju kritiku svog djeteta. A dovoljno je da se svatko upita kako bi hendlao ne 20-ero nego 10-ero djece iz razreda da mu se nađu na kupu.

slažem se s ovim. nama je učiteljica rekla da joj je teško, da nakon četvrtog razreda ponovno ima prvašiće a da su svi kao u vrtiću.
teško je to. i žena stalno ponavlja da je sreća što ih je u razredu 18, a ne 30, da joj je lakše i da neke stvari može prije primjetiti i brže riješiti. kao npr. nepažnju na satu koja se ne manifestira ničim vidljivim, nego samo i isključivo boravljenjem u svom svijetu.
učiteljima je užasno, užasno teško.
ne kažem da je i roditeljima lako, ali komunikacija mora postojati i mora biti redovita.