Mislim da to nigdje nije određeno spolom nego vrstom posla koji se obavlja, i željom da se radi 4 sata.sasa prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Mislim da to nigdje nije određeno spolom nego vrstom posla koji se obavlja, i željom da se radi 4 sata.
znam, samo sam reagirala jer mi bode uši što se u ovoj raspravi uglavnom spominje pravo majke na rad na pola radnog vremena.
S obzirom da sam osvježila ovu temu samo bih htjela pojasniti da sam isključivo mislila na nepuno, a ne na skraćeno radno vrijeme.
Prema Zakonu do 3. godine djeteta imamo pravo na nepuno radno vrijeme, no u praksi nisam čula za takve primjere, pa me je zato interesiralo ako netko zna u kojoj firmi je tako nešto prihvaćeno kao normalno. Ako radimo nepuno radno vrijeme, npr. 6 sati dnevno, nitko nam ne plaća preostalih 2 sata.
Kategorija skraćenoga radnoga vremena se odnosi na specifične grupe roditelja - npr. roditelja s djecom s posebnim potrebama i oni dobivaju razliku novaca do punoga radnoga vremena.
Dopuna: ovo 'pravo' mislila sam na - 'možemo tražiti od poslodavca, a on nam može ili ne mora odobriti ovisno o prirodi i dinamici posla'
PA ne bi valjda tata radio pola radnog vremena?
gle vi pišite roditelj, tata, joško, što go želite, ja ću pisati mama, žena jer ja to mislim i ne bum se autocenzurirala besplatno, ok?
Možda zato što na ovom forumu većinom pišu majke, pa je statistički veća šansa da neka od njih poželi raditi na pola radnog vremena?
Ne znam , kod mojih poznanika rad na pola radnog vremena ili boravak uz dijte na njezi je vezan isključivo uz visinu prihoda, a ne spol.
Ali činjenica je da muškarci češće zarađuju više, pa zbog toga i rade puno radno vrijeme.
netko je pitao što sam točno mislila, zapravo ni ja ne znam točno kakvi su ugovori, nikad nisam dobila konkretan ugovor na uvid, ali znam neke žene (ubijete me što nisu muškarci) koje su u drugoj polovici porodiljnog počele pomalo svraćati na posao i raditi sitn od doma i onda išle na pola radnog vremena, pa 4 radna dana na poslu jedan doma i tako, uglavnom neki fleksibilno aranžmani godinu, dvije. I naravno da nisu bile jednako efikasne kao prije i nakon tog perioda, ali njihovim bi poslodavcima za uhodavanje novog čovjeka na njihovo radno mjesto trebalo jednako ako ne više gubitka vremena i novca pa su iz tog jednostavnog razloga vrlo susretljivi. MOžda zvuči kao diskriminacija, ali eto netko je investirao uo brzovanje, radio krvavo da postane teško zamjenjiv, a u takvim firmama se radio kao u boljšoj baletu, i mislim da su oni samo pragmatični kad izlaze u susret.
Ja radim 24h/tjedno, ali u Austriji...
pa da, obitelj bi morala imati mogućnost izbora tko će raditi pola radnog vremena i tko će provoditi više vremena sa klincem- a izbor je samo deklarativan ako je društvo tako uređeno da muškarci više zarađuju, lakše napreduju na poslu i sl. uostalom, to je začarani krug, jednom kada samo žene idu na porodiljni, kada samo žene idu na bolovanja, kada samo one rade pola radnog vremena ili homebased, a sve zbog toga jer je to financijski isplativije, onda poslodavci tim istim ženama teže daju posao naspram njihovih muških kolega, zbog čega su one opet financijski krhkija skupina. i mislim da je važno da se to ima u glavi, i da se koristi termin roditelj, čak i kada bi naš osobni obiteljski izbor bio da doista majka uzme skraćeno radno vrijeme.
Osobno mislim da mi možemo tu govoriti koliko hoćemo roditelj ili što već, da bi bili politički korektni, ali to neće promjeniti situaciju u državi.
Što se mene tiče meni je potpuno svejedno da li je uz dijete mama ili tata, na bolovanju ili porodiljnom, MM i ja smo bili jednaki broj dana na bolovanju za prvo dijete i jednako su nam poslodavci prigovarali...Eto meni je to toliko prirodno da nemam potrebu biti politički korektna što se terminologije tiče.
Iskreno, primjer Skandinavije nećemo dostići još jako jako dugo (u širokim masama), jednostavno mi smo drukčji mentalitet.
Ja nisam politički korektna, ja uz malu djecu dajem prednost majci, ako je ikako moguće i o tome smo puno pisale, ali slažem se da zakonski treba stajati roditelj i siguran sam da ništa drugo ni ne piše jer mora biti pisano za sve situacije, ali u društvu mama, ja kao mama, govorit ću mama. Ali to da ženama uz sve nedaće koje ih stižu još i oduzu porodiljni u korist muškaraca to mi je horor. Za mene je majčinska privilegija, a ne teret ići na porodiljni.
Meni zakon daje mogučnost da za treče dijete imam pravo koristiti rad na pola radnog vremena do navršene 2. godine života djeteta, s tim da mi ostalo pola snosi Socijalno, a naravno pola plate isplaćuje poslodavac. Ja sam odlučila to koristiti, iako znam da je to rijetko ko koristio, i da mi se tome neće niko obradovati, ali ja ću to uraditi, i za sebe i za sve one sljedeće koje će biti u sličnoj prilici. Javim vam u februaru kako je prihvaćeno od strane poslodavca.
Često razmišljam o ovoj temi i vrlo je osjetljiva, jer je u našim prilikama (ali i u europskim!) sve teže naći zaposlenje adekvatno svojoj stručnoj spremi.
Eto, čitam članak u N. listu kako se 400 ljudi javilo na oglas za čistačicu u KBC-u - a među prijavljenima je bilo ljudi s VSS!
Poslodavci jako iskorištavaju ovu činjenicu/situaciju.
Stoga je teško nekoj majci, koja je svježe zaposlena i doma ima dvoje male djece reći šefu: "Gospodine, znate Zakon o radu kaže ..." i traži da radi pola radnog vremena, a šef se ljubazno nasmije i upita je želi li svoju radnu knjižicu natrag.
Dakako, valja se zalagati za bolje radne uvjete majki svih profesija, jer nije lako sve uskladiti i na poslu i doma, a dan ima samo 24 sata!
Daleko smo mi od skandinavskog modela, ali željela bih da se isti ostvari našoj djeci.
Prema Zakonu o roditeljskim potporama u Hrvatskoj zaposleni roditelj ima pravo iskoristiti roditeljski dopust za 3. dijete (i blizance) i tako da radi s polovicom radnog vremena (ne nepuno, nego baš pola, 20 sati tjedno).
Suglasnost treba unaprijed zatražiti od poslodavca i onda to odnijeti u HZZO, koji izračuna koliko je to mjeseci rada na taj način.
Ako se roditelj vrati na posao i prije nego dijete navrši 3 godine, takav rad s polovicom radnog vremena (za pola plaće i oko 800 kuna od HZZO-a) produžava se poprilično i nakon treće godine djetetova života (ne mogu se točno sjetiti koliko mjeseci zakon predviđa za to, ali ima dosta).
Zakonski je taj dio dosta dobro reguliran, ali je praksa očajan jer poslodavci (u ogromnoj većini) pojam
fleksibilnost svode isključivo na prilagodbu radnika potrebama poslodavca i maksimalnom iskorištavanju ljudi, a izlazak ususret u svrhu nekakvih viših ciljeva, tipa- obitelj, demografska obnova (koja itekako ima i svoju ekonomsku računicu)
njima je to mrsko i strano područje.
Navest ću otprilike, ne mogu sad biti posve precizne jer nemam ispred sebe te podatke, ali negdje oko 40 posto žena u Nizozemkoj (dakle, žena, a ne samo višestrukih majki) radi na nepuno /skraćeno radno vrijeme, u Austriji, Belgiji, Dankojs, također su ti postotci blizu tomu.
Države to podupiru, jer žene često skrbe o uzdržavanim članovima obitelji (djeci, starijima) pa i posloadvci i cijelo društvo vide korist u tome da se ta socijalna mreža podupire tako što će se omogućiti i skraćeno radno vrijeme.
Šta da vam kažem gdje mi živimo glede toga - nigdje!
Ne samo to, nego smo i poligon za razne eksperimentalne projekte koji će nas educirati da nam je kao ženama najbolje da budemo samo radnice i potrošači i da nam je to glavno ljudsko pravo
Ja bih voljela ako bi netko imao konkretan primjer firme (može i pp) u kojoj je općeprihvaćeno i normalno NEPUNO radno vrijeme, jer bi mi takav izbor u ovome trenutku bio odlično rješenje za bolje balansiranje privatnoga i poslovnoga života.
idealno radno mjesto za nepuno radno vrijeme je škola, ja sam sad na pola radnog vremena-radim 12 sati u nastavi, 3 puta tjedno
Da, znam da je školstvo samo po sebi prirodni ambijent za manju satnicu. Da li je kod tebe osnovna ili srednja. Kada sam se interesirala za srednju (doduše morala bih položili razlike za pedagošku struku) onda mi je kolegica rekla da je nezgodno što se zna raditi i popodne, te imati sjednice navečer, što znači da ti opet netko mora to vrijeme čuvati dijete.
kod mene je osnovna škola u pitanju i radimo samo ujutro, a sjednice jesu poslije nastave, no ne pretjerano često-ove školske godine smo ih imali 5 do sada.
sasvim sam smetnula s uma da ne rade sve škole samo ujutro, to mijenjanje smijena stvarno može biti otežavajuća okolnost.
Posljednje uređivanje od suncokret : 14.03.2011. at 16:13
Voljela bih još čuti takvih primjera (osim iz školstva), pa pozivam sve da podijele s nama ... Rado bih već sutra radila manje za manje novaca i bila više sa svojom obitelji.
ja se nadam da ću ja uspjeti... u procesu je
Vrijeska, sad si me zaintrigirala ... možeš li molim te podijeliti s nama ili barem što/koliko smiješ
evo mi smo prosli tjeda u firmi (u Becu) imali okrugli sto na temu "koliko vam je poduzece spremno za tata pauzu". gost je bio nas ceo koji je tata tro-godisnje curice a jedan kolega koji uskoro odlazi na 6-mjeseci porodiljni
sto se tice organizacija posla, skraceni rad meni kao voditeljici odjela stvara probleme jer osobno radim minimalno 60 sati na tjedan da pokrijem dane kada kolegice nisu u uredu. Nas 4 je sveukupno dva cijela FTE-a sto je daleko premalo za kolicinu posla koju imamo --- Rokovi ne cekaju a za 8, 12 ili 20 sati u tjednu se ne stigne pokriti sve sto treba a posao nemoze cekati ---
mama sam, razumijem ali to ne znaci da prica o skracneom vremenu ima dvije strane
Maxime, moram priznati da ne razumijem ili ne želim razumjeti - ako ima toliko posla zašto se ne uzme netko na određeno da pokrije period dok kolega nema ili dok rade skraćeno?, osim zato da se 'uštedi'; argument da nitko to ne može tako brzo naučiti i nitko to ne može tako dobro raditi mi je bezvezan, naravno, za neke poslove treba više, a za neke manje vremena da se nauče, no, ako će npr. u nekoj većoj firmi uvijek određeni broj ljudi biti na porodiljnom, rodiljnom, skraćenom, nepunom ... onda znači da uvijek mora postojati određeni broj ljudi koji će 'popuniti te rupe', pa ih prema tome ima smisla uključiti barem u manje složene poslove.evo mi smo prosli tjeda u firmi (u Becu) imali okrugli sto na temu "koliko vam je poduzece spremno za tata pauzu". gost je bio nas ceo koji je tata tro-godisnje curice a jedan kolega koji uskoro odlazi na 6-mjeseci porodiljni
sto se tice organizacija posla, skraceni rad meni kao voditeljici odjela stvara probleme jer osobno radim minimalno 60 sati na tjedan da pokrijem dane kada kolegice nisu u uredu. Nas 4 je sveukupno dva cijela FTE-a sto je daleko premalo za kolicinu posla koju imamo --- Rokovi ne cekaju a za 8, 12 ili 20 sati u tjednu se ne stigne pokriti sve sto treba a posao nemoze cekati ---
mama sam, razumijem ali to ne znaci da prica o skracneom vremenu ima dvije strane
Maxime je govorila za FTE- tj. full time employees. Znači - rad na neodređeno, postoji njihov određeni broj. Mogu se uzimat ti sa strane, vjerojatno, samo nije niti tržište rada toliko elastično da bi se sve živo moglo - tipa evo sad nema posla, ti i ti van, evo sad ga opet ima, trebamo tebe i tebe itd. U razdoblju krize kad svi živi gledaju na troškove, tu će se jako pazit.
Posljednje uređivanje od ina33 : 16.03.2011. at 10:00
Ina, hvala na pojašnjenju.
Za ovo 'fleksibilno' - meni se čini da većina radnika koristi bilo koji oblik skraćenoga rada ili odsustva s posla iz bilo kojih razloga na najmanje 3 mjeseca i da to prethodno najavljuje, a ako se na tih 3 mjeseca nadoveže još neki radnik - evo 6 mjeseci, iako mislim da se i za 3 mj. može nešto organizirati - naravno, opet ovisno o struci, veličini firme, dinamici promjena u odsutnosti radnika i vjerojatno još i nekim drugim faktorima, no, za neku prosječnu firmu mislim da bi se to moglo organizirati, samo, kako se kaže, je sve stvar dobre volje i pogleda na cijelu situaciju. Naravno da je jeftinije plaćati radnika koji je u firmi dugo, zna posao, klijente, i obećati mu brda i doline, a ne dati mu novac za prekovremene sate, pa čak ako mu se i plate prekovremeni, opet je vjerojatno jeftiniji od nekoga koga se neko vrijeme mora obučavati i u njega ulagati da bi radio kratko, a zatim otišao dalje. Mislim da se najviše radi o novcima. U većim firmama bi se moglo napraviti da 2 radnika koji se odluče na neki duži period raditi nepuno dijele posao. U tome slučaju oni su firmi isplativiji, jer svatko od njih 2 daje u 4 sata firmi svoj maksimum, dodatno i zato što su zadovoljni, a zadovoljan radnik radi više i bolje.
U uređenim gospodarstvima i firmama nema govora o neplaćanju prekovremenih, tj. nastoji se to izbjeć jer je preskupo. Ima raznoraznih modela podjele rada, ali onda ti češće ulijeću neki iz inozemstva kao pružatelji fokusirane usluge (primjer: podjela IT poslova na model 50:50 u Njemačkoj, pa onda nastaje takva zbrka da ti ulijeću to peglat jeftiniji i obrazovanjiji iz inozemstva - istočne zemlje, Indijci - kao vanjski konzultanti).
To je jedna velika tema, kod nas je sve nefleksibilno, ali vani, di fleksibilnost postoji, puno poslova putuje na istok di je opet rad jeftiniji i di je manje fleksibilnosti - primjer call centri, pa onda raznorazna administracija i obrada (koja je idealna za to dijeljenje radnog vremena, ali ispada da je tako preskupo i jeftinije sve u Indiju) itd. Tu se onda upetljavaju i nacionalni regulatori nastojeći ipak održat rad u svojoj zemlji.
Posljednje uređivanje od ina33 : 16.03.2011. at 11:17
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom