Spavamo sami u bracnom krevetu. Viktor se preselio u svoju sobu, a Lulu u njegov krevetic. Stvarno je postalo tijesno za V u kreveticu i bez ikakve drame, durenja i budjenja...ode dijete.
Mali se ujutro probudi i pocne malo plakati pa ga vratim kod nas.
Ali....
Ja nisam normalna. Toliko mi je bezveze da ne mogu spavati. Svaki cas ustajem, gledam jednog, pokrivam drugog. I umjesto da je obrnuto, ujutro se ja Viktoru uvucem u krevet.
Majka - kreten danas, svekrva-ubica- sutra
Molim malo utjehe![]()