ivar je neki dan postao predsjednik razreda. bila sam jako ponosna pa nisam bas razmisljala sto znaci njegovo: da sam mogao birati, odbio bi kandidaturu

tad sam ga pitala zasto, a on je rekao: prevelika odgovornost, znas kako kazu: with great power comes great responsibility :/

i fakat, u ovih nekoliko dana skuzim da je posao predsjednika razreda uglavnom miriti posvadjane i drukati nemirne. pa ima li nesto lijepo u precjednikovanju (osim ponosa materinog)?

rodica mu je danas rekla da da ostavku, da nijedan decko predsjednik u njenom razredu nije izdrzao torturu cura. da im cure smjestaju svasta, postanu nepopularni. jel to stvarno tako?

znam da sam tipicni primjer lude majke, ne morate mi to potvrdjivati