Citiraj Davor prvotno napisa
Moj pogled je sa suprotne strane, kao zaposlenog u ne baš državnoj, ali tržišnoj firmi. I zanimljivo je da imam identičan pogled na problematiku. Naime, volim predavati, u tome sam se iskušao i dobro mi je išlo, a u tome sam stvarno uživao. I sada bih najrađe predavao klincima, čak bih otišao polagati razliku pedagoških predmeta, ALI. Od toga se ne da živjeti.

Čak i kad bih si organizirao život u takvim uvjetima - nisam siguran da bih lako pristao na pravila igre u tom pozivu. Jedini scenarij u kojem bih (uz sadašnje uvjete) to radio bila bi situacija - da ne moram raditi. Recimo da najedamput osvojim gro para na lutriji i zaposlim se kao učo da mi prođe vrijeme u nečemu što volim raditi.

Moja pokojna teta je bila učiteljica. Kad je završila školu poslali su je u nekakvu zabit, ali je tamo dobila stan dok je bila u službi. Potom je radila u nekoj drugoj zabiti i na kraju je dobila posao blizu Zagreba, ali uz svaki posao je išao i stan. Njen životni i profesionalni vijek je obilježila skromnost, ali ne ropstvo.
X

Do zadnjeg slova. I danas mi je s jedne strane žao, a s druge drago što nisam odabrala prosvjetu iako mislim da bi mi to baš dobro išlo. S druge strane, žalosno je da država tako malo brine o budućnosti svojih građana (i pitam se o čemu uopće brine, ali to je neki drugi topic...)