SOS za prof matematike, fizike i informatike

[no@]

Znam da je naslov :shock:

ali ljudi moji stanje je alarmantno po pitanju deficitarnosti ovih struka!!
No nije to najveći problem već činjenica da se ništa (barem sustavno) ne radi kako bi se stanje promjenilo!
Često smo u situaciji da za našu školu tražimo i headhuntamo učitelje navedenih profila i to pomalo počinje ličiti na nemoguću misiju. A radi se o školi u Zagrebu, sa relativno dobrim uvjetima rada.... pitam se kako je negdje u unutrašnjosti :/

Pitam se tko će za 5 godina poučavati našu djecu navedene predmete?! Koliko mi je poznato kvote za upis na diplomske studije na pmfu (npr za mat i informatiku) su minorne, s obzirom na stvarne potrebe. Da ne spominjem izbjegavanje diplomiranih profesora matem, fizike i informatike da se uopće zaposle u prosvjeti (zbog malih plaća)...

O neatraktivnosti pmfa završenim gimnazijalcima i slabim selekcijskim omjerima na prijemnom tj lakoći upisa na taj faks bolje da i ne pišem ništa!

5 do 12 je za ozbiljnu i sustavnu akciju!!

[ivanche]

Kvote su tako male jer ne postoji interes studenata za te profile. Većina studenata na tim smjerovima završi zato jer su iz nekog razloga izgubili prava na ing profilu, tako da im u startu podučavanje nije bila želja.
A kad pročitaš novi pravilnik o ocjenjivanju onda se moraš priupitati da li će uskoro biti ikakvih profesora jer to nisu uvjeti za rad. Koliko sam čula gimnazijalci čitaju taj pravilnik i dobrano se koriste njime tako da znaju što ih čeka ako odu na takav posao. :/

Mislim da će se interes povećati tek kada postojeći profesori budu zadovoljni jer tu veliku ulogu igra usmena predaja, a za sada ona nije ohrabrujuća.

[Mima]

Pa ja bih rekla da je uzrok jedan jedini a to je mala plaća u školama, zapravo činjenica da profesori matematike mogu puno više zaraditi na drugom mjestu. Evo, u mojoj firmi ih radi oho-ho.

[maria71]

jedan od odgovora na to pitanje je i u linku u mom potpisu

[no@]

maria71 ne mogu nažalost otvoriti link, kasnije ću probati ponovno

Kvote su tako male jer ne postoji interes studenata za te profile. Većina studenata na tim smjerovima završi zato jer su iz nekog razloga izgubili prava na ing profilu, tako da im u startu podučavanje nije bila želja.

nije to baš tako; od 40 studenata edukacijskog usmjerenja na prediplomskom studiju samo 10 ih se može upisati na diplomski studij matematike i informatike.
uostalom postoji interes studenata na učiteljskom fakultetu za smjer učitelja RN s pojačanom matematikom pa se to jednostavno ne može upisati (barem ne u zagrebu)

A kad pročitaš novi pravilnik o ocjenjivanju onda se moraš priupitati da li će uskoro biti ikakvih profesora jer to nisu uvjeti za rad. Koliko sam čula gimnazijalci čitaju taj pravilnik i dobrano se koriste njime tako da znaju što ih čeka ako odu na takav posao. :/

čitali su gimnazijalci i ranije pravilnike; no sumnjam da je ocjenjivanje presudni faktor za izbor učiteljskog/profesorskog zanimanja; uostalom moguće je valjda poučavati i bez ocjenjivanja

Mislim da će se interes povećati tek kada postojeći profesori budu zadovoljni jer tu veliku ulogu igra usmena predaja, a za sada ona nije ohrabrujuća.

potpisujem

[Peterlin]

Joooj, istina je! Čula s puno mjesta (i na VR u školi) kak fali ljudi...

I što sad? Pitanje glasi ČIJI je to problem. Oni koji o tome odlučuju očito nemaju djecu te dobi da bi im trebali profesori tih predmeta. Katastrofa... Žalosno je da su bitna zanimanja deficitarna (a nije prosvjeta jedina, iako se to baš tamo jako dobro vidi). Brinem već sad tko će moju djecu poučavati matematiku kad dođu u više razrede.

[čokolada]

Toga će biti sve više, u nekim zemljama problem je već jako izražen - školovanje se toliko "liberaliziralo" da djeca sve ranije mogu odlučiti što hoće, a što neće učiti (naravno da matematiku, fiziku, kemiju i sl. neće jer je teže) pa se okreću društvenim predmetima.
Drugi je par rukava politika nestimulativnih plaća u školstvu.

[ivanche]

Kvote su tako male jer ne postoji interes studenata za te profile. Većina studenata na tim smjerovima završi zato jer su iz nekog razloga izgubili prava na ing profilu, tako da im u startu podučavanje nije bila želja.

nije to baš tako; od 40 studenata edukacijskog usmjerenja na prediplomskom studiju samo 10 ih se može upisati na diplomski studij matematike i informatike.
uostalom postoji interes studenata na učiteljskom fakultetu za smjer učitelja RN s pojačanom matematikom pa se to jednostavno ne može upisati (barem ne u zagrebu)

Ne znam kako je sada s bolonjcima, ali kada smo se mi upisivali, na prof. smjer su se upisivali oni koji u prvom roku nisu upali na ing., zatim kada su ljudi 8.put pali ispit na ing.smjeru su se prebacili na prof. i kada su pali istu godinu dva puta opet su se prebacivali na prof. Naravno, da sada priupitaš ikoga od tih profesora reći će ti da su baš željeli biti profesori
A kvote za diplomce bolonjce su se radile po anketama na trećoj godini i po rezultatima ankete su se dijelila mjesta, jedino ne znam da li su i ove godine radili ankete ili su samo uzeli broj od prošle godine. Na prof matematike je recimo 28 ljudi prošlo, pitanje koliko ih se i upisalo. A prof. mat. i fiz. je ionako integrirani i traje 5+0.

[cija]

U skolstvu je problem placa, losa selekcija pri odabiru zaposlenika (naravno jer su valjda sretni da se bilo tko javi pa ga zaposle).

Uglavnom, natjecaju za ucitelja profesora matematike/ informatike uglavnom nema nikakvih uvjete samo da je zavrsen fakultet, ne nuzno PMF bilo kakav.

Sto znaci samo da netko izrazi zelju da radi u takvom okruzenju.

Sto ocekivate od takvoga skolstva?

Drugo, klinci se vise bave svojim pravima nego ucenjem i pisanjem skolskih zadatak.... i to je jedan od velikih problema.


Skolstvo je podcjenjena profesija, ali je jako bitna za buducnost i trebalo bi se vise ulagati, ako nema kadra trebali bi biti tecajevi pa ljude koji su voljni poucavati da ih se educira.

[Dijana]

Čini mi se da će biti sve više privatnih škola koje će moći i platiti kvalitetne profesore, a državnim će ostati što im već ostane, ako išta..
Zašto bi netko išao studirati tako zahtjevan studij, i sutradan primati tako mizernu plaću i biti izložen svemu čemu su profesori danas izloženi?
Entuzijazam tu gubi bitku. :/
Još je moja nastavnica matke u osnovnoj školi prije podosta godina zloguko najavljivala: neće vam ko imati učiti djecu matematiku, pa eto..skoro se i obistinjuje.

[cija]

po mome misljenju nisu rijesenja privatne skole.

Privatne skole si mogu priustiti iskljucivo imucno, njihova djeca su uglavnom mali snobovi koji nisu nauceni cijeniti nikakve male zivotne vrijednosti, samo cijene motora, auta i markiranih krpica.

Prva nikada nebi poslal svoje dijete u privatnu skolu i da imam love za to (vjerojatno bi tada razmislila o inozemstvu jer je tamo drugacije)....

Mislim da se trebamo zalagati da popravimo postojeci sustav skolstva.

Ocit je primjer u nasem zdravstvu. Sve vise doktora ima privatnu ordinaciju,
ako se ide kod tog istog doktora u javnu ustanovu usluga je losa i dugotrajna jer ju namjerno tako naprave, ali ako se ide privatno sve je super brzo i ucinkovito, zasto???

Jer svima odgovara da moramo placati osnovno zdravstveno i kad ti stvarno doktor treba moras sve privatno platiti.

Znaci kao korisnik imamo dupli trosak, a kao doktor on moze raditi dvije smjene savjesno i odgovorno (mos misliti).

[Ivana2]

Ne kužim: nema dovoljno diplomiranih matematičara i fizičara ili država ne želi zapošljavati nove nastavnike?
Naime, moja prijateljica je baš tih struka, a ne može naći posao. :/

[Peterlin]

Ne kužim: nema dovoljno diplomiranih matematičara i fizičara ili država ne želi zapošljavati nove nastavnike?
Naime, moja prijateljica je baš tih struka, a ne može naći posao. :/

Nek dođe u našu školu u neelitnom dijelu Zagreba... Ne znam, doduše, da li se nešto promijenilo u zadnjih 2 mjeseca, ali do nedavno trebali su matematičara.

[no@]

Ne kužim: nema dovoljno diplomiranih matematičara i fizičara ili država ne želi zapošljavati nove nastavnike?
Naime, moja prijateljica je baš tih struka, a ne može naći posao. :/

Teško se može reći da se država okomila baš na matematičare i fizičare a primjerice geografe i povjesničare da mazi - Nema dovoljno matematičara i fizičara tj premalo ih se upisuje i završava fakultet, a od onih koji i završe malo ih se odluči raditi u školi!

Nije baš umjesno komentirati ponašanje nepoznatih ljudi, ali odoljeti: za tvoju prijateljicu mi pada na pamet ona izreka "Traži posao, a Boga moli da ga ne nađe!"

[Ivana2]

Ha, ha.

[suncokret]

Evo, ja sam prof. mat. i fizike, trenutno na porodiljnom i najradije se više u školu ne bi vraćala (imam još dvije godine da smislim nešto), a trenutno me mijenja ing. kemije
i nije mi toliko ni plaća problem koliko sveopće podcjenjivanje naše struke,
pročitajte samo još jednom što Ivanche piše :?
nekad sam baš s guštom išla na posao, a sad se nadam da me škola više neće vidjeti

[suncokret]

inače, u Njemačkoj su proveli pravu nac. kampanju kako bi djeci približili mat. i fiziku jer im je ozbiljno ponestalo zainteresiranih za tehničke fakultete, tako da postoji mogućnost da se nešto pokrene i kod nas kad zbog nedostatka kvalitetnog kadra u školama počnu patiti i neke "važnije" struke

[mamaS]

Problem je opca podcjenjenost profesorske struke, macehinski odnos institucija drzave i negativna selekcija uopce. I nista se nece promijeniti dok ne pocnemo vrstati na sav glas da zelimo bolje obrazovanje.

A sto se tice prof. mat.fiz. inf. jasno da je to pretezak studij za minimalnu placu profesora dok na trzistu mogu proci znatno bolje (za inf. sigurno).

[maria71]

Problem je opca podcjenjenost profesorske struke, macehinski odnos institucija drzave i negativna selekcija uopce. I nista se nece promijeniti dok ne pocnemo vrstati na sav glas da zelimo bolje obrazovanje.

A sto se tice prof. mat.fiz. inf. jasno da je to pretezak studij za minimalnu placu profesora dok na trzistu mogu proci znatno bolje (za inf. sigurno).

X

[YosephK]

Ne znam kako je sada s bolonjcima, ali kada smo se mi upisivali, na prof. smjer su se upisivali oni koji u prvom roku nisu upali na ing., zatim kada su ljudi 8.put pali ispit na ing.smjeru su se prebacili na prof. i kada su pali istu godinu dva puta opet su se prebacivali na prof. Naravno, da sada priupitaš ikoga od tih profesora reći će ti da su baš željeli biti profesori

Ne znam baš da bih se složio sa ovim. Nas je na 4. godini bilo samo 14 na smjeru profesor matematike i informatike. Većini je taj profesorski smjer bio prvi izbor. Znam da meni jest. Upisao sam fakultet na 1. roku, i to odmah profesorski smjer. Ne bih se baš na gore navedeni način bavio generalizacijama. Iznimki naravno uvijek ima, ali one su baš to - IZNIMKE.

Ova tema mi je super došla da s vama podijelim svoje razmišljanje koje sam baš danas napisao na forumu matematičkog odjela PMFa. Jedna kolegica je zapravo istaknula baš ovaj topic i rezimirala da su nastavnici zbilja vrsta pred izumiranje...

Ovo je ono što sam napisao na forumu PMF-MO:

Nije to nikakva tajna. Mladim ljudima je ipak egzistencija jako bitna. Možda i bitnija od ljubavi za nekim poslom.... Ovo ljeto sam sreo jednu kolegicu koja je završila matematiku, radi u jednoj državnoj firmi. Plaća njoj: cca 7000 kn. Plaća meni: 3900 kn (nakon položenog stručnog oko 4500 kn). Uz to njoj firma, ukoliko je dotična kolegica to voljna, plaća postdiplomski. Ja ako ga želim pohađati, moram ga platiti sam. Nema šanse da se i jedna škola odluči nastavniku platiti postdiplomski, pa čak ni onaj postdiplomski metodike (koji, uzgred rečeno na PMF-MO ne postoji; ali postoji na UF opći metodički, ali ga MO ne priznaje). Pa čak bez obzira što se i na taj način itekako podiže kvaliteta nastave i, dugoročno gledajući, ima višestruke koristi po naše društvo. Čak i ako se persona odluči na svoju ruku platiti i završiti postdiplomski iz metodike, po Kolektivnom ugovoru zaposlenika u osnovnom/srednjem školstvu, ima pravo na 7% veću plaću (u slučaju magisterija) i 14% veću plaću u slučaju doktorata. Međutim, nemalo puta se dogodilo da škole/MZOŠ odbijaju povećati plaću nastavniku na temelju toga pod izlikom "Magisterij/doktorat nije potreban za radno mjesto na kojemu radiš". Dakle, ja sa plaćom, kakva već je, budućnost mogu vidjeti eventualno u narednih godinu dana, bez perspektive jer je sustav jednostavno ne dozvoljava. A netko sa plaćom o kojoj ću ja moći samo sanjati ima širom otvorena sva vrata. No dobro, odavno sam zaključio da su stvari u našoj državici totalno naopako okrenute - obrnuti Robin Hood - uzmi siromašnima, plati onima koji imaju.

Veli meni jedan klinac prije par dana na nastavi "Profesore, vi imate plaću 4000 kn, a moj tata vozi vlak i ima duplo veću plaću od vas! Vi imate završen fakultet, a on jedva završio srednju školu." Što onda reći na to? Poklopit se ušima i nastaviti raditi svoj posao ponosno, najbolje što mogu. Kaže kolegica danas u zbornici da ona laže kad je pitaju za plaću jer ljepše zvuči da ima 4800 nego 4500 kn (tek je položila stručni). Na to sam je rekao da ja namjerno ne lažem plaću nego kažem istinu, pa da ljudi koji me pitaju za to vide koliko smo zbilja potplaćeni. I nadam se da će se barem Adlešička crveniti kao rak kad joj to netko spomene, jer je i ona sama nastavnica i trebala bi znati koji je to krvavi posao!

Ali nije ni to smak svijeta. Smak svijeta je što su nastavnici danas potpuno degradirana profesija. Nekoć su bili cijenjeni ljudi, ipak su oni ti koji odgajaju našu/vašu djecu. Danas su to bezdušni tlačitelji koji mrcvare jadnu djecu i krše im pravo na bezbrižno djetinjstvo i igru. Hvala novinarki Ivani Kalogjeri-Brkić (Jutarnji list) i pravobraniteljici za djecu. A nitko, NITKO! ne vidi što se događa kada se svjetla na pozornici ugase i ostanu nastavnici sami sa djecom. Tada se događa omalovažavanje od strane neke djece. A kako i ne bi kad im društvo daje za pravo. Makar prešutno.

Jedan kolega je prije par dana uzeo sve članke koje je objavila slavna IKB (Jutarnji list) o nastavnicima u zadnjih nekoliko mjeseci. Kad god je bila priča o nastavnicima, sugovornici su joj bili:

3 sveučilišna profesora
1 znanstvenik
1 dekan
7 ravnatelja
2 privatna poduzetnika
1 službenik Ministarstva
1 službenik županije
1 službenik državne agencije
1 dužnosnik hrvatske obrtničke komore

0 (nula) nastavnika.

O čemu mi pričamo onda? Živjelo objektivno novinarstvo i Republika Hrvatska.

Na kraju da napomenem, ja svoj posao obožavam i ne bih nikad mogao raditi u nekom uredu ili voziti vlakove. Ali kad pogledam sve ovo što sam gore napisao.....pa zar je onda čudno da ljudi ne žele raditi u nastavi?!

[Davor]

Moj pogled je sa suprotne strane, kao zaposlenog u ne baš državnoj, ali tržišnoj firmi. I zanimljivo je da imam identičan pogled na problematiku. Naime, volim predavati, u tome sam se iskušao i dobro mi je išlo, a u tome sam stvarno uživao. I sada bih najrađe predavao klincima, čak bih otišao polagati razliku pedagoških predmeta, ALI. Od toga se ne da živjeti.

Čak i kad bih si organizirao život u takvim uvjetima - nisam siguran da bih lako pristao na pravila igre u tom pozivu. Jedini scenarij u kojem bih (uz sadašnje uvjete) to radio bila bi situacija - da ne moram raditi. Recimo da najedamput osvojim gro para na lutriji i zaposlim se kao učo da mi prođe vrijeme u nečemu što volim raditi.

Moja pokojna teta je bila učiteljica. Kad je završila školu poslali su je u nekakvu zabit, ali je tamo dobila stan dok je bila u službi. Potom je radila u nekoj drugoj zabiti i na kraju je dobila posao blizu Zagreba, ali uz svaki posao je išao i stan. Njen životni i profesionalni vijek je obilježila skromnost, ali ne ropstvo.

[Peterlin]

Moj pogled je sa suprotne strane, kao zaposlenog u ne baš državnoj, ali tržišnoj firmi. I zanimljivo je da imam identičan pogled na problematiku. Naime, volim predavati, u tome sam se iskušao i dobro mi je išlo, a u tome sam stvarno uživao. I sada bih najrađe predavao klincima, čak bih otišao polagati razliku pedagoških predmeta, ALI. Od toga se ne da živjeti.

Čak i kad bih si organizirao život u takvim uvjetima - nisam siguran da bih lako pristao na pravila igre u tom pozivu. Jedini scenarij u kojem bih (uz sadašnje uvjete) to radio bila bi situacija - da ne moram raditi. Recimo da najedamput osvojim gro para na lutriji i zaposlim se kao učo da mi prođe vrijeme u nečemu što volim raditi.

Moja pokojna teta je bila učiteljica. Kad je završila školu poslali su je u nekakvu zabit, ali je tamo dobila stan dok je bila u službi. Potom je radila u nekoj drugoj zabiti i na kraju je dobila posao blizu Zagreba, ali uz svaki posao je išao i stan. Njen životni i profesionalni vijek je obilježila skromnost, ali ne ropstvo.

X

Do zadnjeg slova. I danas mi je s jedne strane žao, a s druge drago što nisam odabrala prosvjetu iako mislim da bi mi to baš dobro išlo. S druge strane, žalosno je da država tako malo brine o budućnosti svojih građana (i pitam se o čemu uopće brine, ali to je neki drugi topic...)

[no@]

Ništa ohrabrujuće po ovom pitanju niti danas u VL:

država nema ni viziju ni strategiju kamo ide i što želi pa tako ne može imati ni strategiju koji su joj profili visokoobrazovanih kadrova potrebni, a koji nisu

http://www.vecernji.hr/vijesti/kolik...a-clanak-43561

[YosephK]

Ma ja imam ideju kako to treba srediti, ali...kako kaže onaj iz reklame mojahrvatska.jutarnji.hr "Mene se ionako ništa ne pita!".

Nedostaje profesora? OK, treba ljudima platiti fakultet i stipendirati ih dok studiraju. I potpisati ugovor po kojemu moraju raditi u struci onoliko dugo koliko su primali stipendiju. U slučaju da student odustane od fakulteta ili kasnije ne želi raditi u struci, onda treba novce vratiti. SA KAMATAMA.

Doduše, to ne rješava ostale probleme - degradiranu, poniženu i potplaćenu profesiju.

[ivanche]

Ne znam baš da bih se složio sa ovim. Nas je na 4. godini bilo samo 14 na smjeru profesor matematike i informatike. Većini je taj profesorski smjer bio prvi izbor. Znam da meni jest. Upisao sam fakultet na 1. roku, i to odmah profesorski smjer. Ne bih se baš na gore navedeni način bavio generalizacijama. Iznimki naravno uvijek ima, ali one su baš to - IZNIMKE.

Onako je bilo u mojoj generaciji, ne znam kako u tvojoj ali vidiš da i ti kažeš da je većini to bio prvi izbor, ne svima. A teško ćeš naći ljude koji su sad ing. jer im nije išlo na prof.
Meni je kao klinki bio san da budem učiteljica matematike ali sam s godinama shvatila da ako želim prehraniti obitelj onda profesorstvo dolazi u obzir samo u dva slučaja, ili ako se bogato udam ili ako dobijem na lotu. Eto, nisam se bogato udala, a ni loto ne igram pa ništa od mene kao učiteljice.
Ovako sa stipendiranjem bi bilo idilično, takvih stipendija već ima nešto malo(ili ih je bilo), mislim da je uvjet bio da se ide raditi na otok ili u područje posebne drž.skrbi.
Kod nas je najveći problem u društvu, a i u novije vrijeme neće se tako skoro riješiti

[Davor]

A gledaj, samo u Zagrebu ima cca 15 000 neprodanih stanova, plod pohlepe i bahatosti, a istovremeno se cijele generacije ucjenjuje ropstvom biblijskih razmjera - bez obzira na struku koju rade. Država koja sudjeluje u porobljavanju svojih građana je, valjda, robovlasnička država. Nekada je državna služba bila sinekura, dakle zona bezbrižnosti, ali i skromnog života. Više nije zona bezbrižnosti, ali razina skromnosti je ponižavajuća.

Ne znam zašto ljudi i dalje državnu službu doživljavaju kao sinekuru. To nije slučaj zadnjih ~20 godina. Ono što mi je još manje jasno je - što toliki silni ljudi tamo uopće rade i zašto misle da im je tamo dobro?

[Zdenka2]

Ne znam baš da bih se složio sa ovim. Nas je na 4. godini bilo samo 14 na smjeru profesor matematike i informatike. Većini je taj profesorski smjer bio prvi izbor. Znam da meni jest. Upisao sam fakultet na 1. roku, i to odmah profesorski smjer. Ne bih se baš na gore navedeni način bavio generalizacijama. Iznimki naravno uvijek ima, ali one su baš to - IZNIMKE.

Onako je bilo u mojoj generaciji, ne znam kako u tvojoj ali vidiš da i ti kažeš da je većini to bio prvi izbor, ne svima. A teško ćeš naći ljude koji su sad ing. jer im nije išlo na prof.
Meni je kao klinki bio san da budem učiteljica matematike ali sam s godinama shvatila da ako želim prehraniti obitelj onda profesorstvo dolazi u obzir samo u dva slučaja, ili ako se bogato udam ili ako dobijem na lotu. Eto, nisam se bogato udala, a ni loto ne igram pa ništa od mene kao učiteljice.
Ovako sa stipendiranjem bi bilo idilično, takvih stipendija već ima nešto malo(ili ih je bilo), mislim da je uvjet bio da se ide raditi na otok ili u područje posebne drž.skrbi.
Kod nas je najveći problem u društvu, a i u novije vrijeme neće se tako skoro riješiti

Ima onih koji drugačije misle, npr. moja seka, ing. fizike, sada profesorica fizike.

Cijenim ljude koji unatoč maloj plaći i svim drugim poteškoćama s ljubavlju rade profesorski posao.

[Davor]

Ma rade moš mislit. Ovo kod nas nema apsolutno nikakve veze s profesorskim poslom. Evo ti primjera - je li tvoja seka ikada išla na zaistač studijsko putovanje, međunarodnu razmjenu ili išta drugo na način da nije sjedila u svojoj matičnoj ustanovi duže od mjesec dana, a svejedno primala plaću? U engleskom se pojam zove sabbatical, a u našem jeziku nema niti poštenog prijevoda! Posljedica toga je da od diplome do mirovine drve jedno te isto, a najbolji primjer je Filozofski fakultet gdje sa smrću profesora - umire i katedra - nitko normalan se više time ne bavi.

Naši profesori su ubogi nadničari i nema apsolutno ništa herojsko u njihovom nastojanju da prežive. Kad si uopće čuo da je nekakav profesor super ili da se hoće posvetiti studentima (a da već nije bio u mirovini)?

Našem obrazovnom sustavu treba totalni makeover - reforme se nisu ni dogodile.

[Zdenka2]

Moja sestra je profesorica u gimnaziji i nema studijsku godinu (to ti je inače prijevod za sabbatical). Na različita studijska putovanja, seminare i sl. ide redovito. I kažu đaci da je super profesor.

Da, poznajem puno takvih sveučilišnih profesora koji su išli i idu u inozemstvo, tamo predaju, sudjeluju u znanstvenim projektima itd. I ja sam jedna od njih. O izvrsnosti neću govoriti, ali je činjenica da sam svake godine mijenjala kolegije, dakle nisam drvila isto. Tako čine i mnogi drugi profesori koji drže do svojih učenika/studenata, struke i profesionalnog ugleda.

Kada sam govorila o radu profesora koji cijenim mislila sam na recentno iskustvo moje djece. Vrlo sam zadovoljna sa 90% njihovih učitelja.

Na Filozofskom fakultetu se nijedna katedra nije ugasila odlaskom bilo koga u mirovinu. Naprotiv, fakultet je u ekspanziji.

[puntica]

Ma rade moš mislit. Ovo kod nas nema apsolutno nikakve veze s profesorskim poslom. Evo ti primjera - je li tvoja seka ikada išla na zaistač studijsko putovanje, međunarodnu razmjenu ili išta drugo na način da nije sjedila u svojoj matičnoj ustanovi duže od mjesec dana, a svejedno primala plaću? U engleskom se pojam zove sabbatical, a u našem jeziku nema niti poštenog prijevoda! Posljedica toga je da od diplome do mirovine drve jedno te isto, a najbolji primjer je Filozofski fakultet gdje sa smrću profesora - umire i katedra - nitko normalan se više time ne bavi.

Naši profesori su ubogi nadničari i nema apsolutno ništa herojsko u njihovom nastojanju da prežive. Kad si uopće čuo da je nekakav profesor super ili da se hoće posvetiti studentima (a da već nije bio u mirovini)?

Našem obrazovnom sustavu treba totalni makeover - reforme se nisu ni dogodile.

a ko će te pustiti da negdje ideš ako moraš raditi?
da uzmeš neplaćeno pa odeš na svoju ruku?
da sve sam platiš? pa morao bi štedjeti 10 godina, valjda...

ja znam puno ljudi koji rade u školama i koji bi se htjeli stručno usavršavat ali im nije omogućeno (osim ovih nekih stručnih usavršavanja koja se samo tako zovu ali nisu baš nešto i trajupar sati, ako)

[no@]

Našem obrazovnom sustavu treba totalni makeover - reforme se nisu ni dogodile.

Bojim se da je ovo jako blizu istini!
Ono što mene užasava je da svaki pokušaj reforme ide jako parcijalno i ograničeno na mali dio sustava; Kao da nitko nema cjelovitu sliku unutar obrazovanja ili se ne usudi protresti stvari temeljito

[puntica]

Da, poznajem puno takvih sveučilišnih profesora koji su išli i idu u inozemstvo, tamo predaju, sudjeluju u znanstvenim projektima itd. I ja sam jedna od njih. O izvrsnosti neću govoriti, ali je činjenica da sam svake godine mijenjala kolegije, dakle nisam drvila isto. Tako čine i mnogi drugi profesori koji drže do svojih učenika/studenata, struke i profesionalnog ugleda.

ja isto tako.

mislim da su 'novi' profesori puno svjesniji koliko je važno otići i mijenjati kolegije. a to se po bolonji (bar nešto) može.

ja znam da ni ja, ni moje kolegice, ne predajemo svake godine iste kolegije. ja bih se išla ubiti od dosade. a ovako se stvarno trudimo stalno usavršavati i svojim studentima pružiti najbolje što možemo i znamo.


ali ovo je skorz ot, tema je o osnovnom i srednjem školstvu...
a ja se nadam da će se i njima omogućiti mobilnost.

moja sveki je cijeli život radila u školi i imala je sreću da su je stalno slali negdje vani (dobro ne baš stalno). pričala mi je da je susrela kolegicu iz izraela koja je rekla da je njoj u opisu posla da svake 2 godine (ili godinu, ne znam) mora provesi barem 1 mjesec izvan matične države na stručnom usavršavanju. ako to ne odradi, dobiva otkaz.

[Davor]

Zdenka2 i puntica, samo se lijepo dogovorite - mislim da ste obje na dobrom tragu ali s različitih strana 8)

[puntica]

pa da, zato što sam ja napisala za osnovne i sednje škole a zdenka2 za fakultete

[no@]

Na Filozofskom fakultetu se nijedna katedra nije ugasila odlaskom bilo koga u mirovinu. Naprotiv, fakultet je u ekspanziji.

J FF je u ekspanziji; na mnogim odsjecima školuju se studenti koji će vrlo teško ili neće nikako naći zaposlenje u struci; s druge strane postoje odsjeci - anglistika i germanistika npr - čiji su kadrovi gotovo deficitarni pa se ne radi ništa po pitanju upisnih kvota...
Takve stvari su gorući problem našeg rigidnog sustava!

[puntica]

Na Filozofskom fakultetu se nijedna katedra nije ugasila odlaskom bilo koga u mirovinu. Naprotiv, fakultet je u ekspanziji.

J FF je u ekspanziji; na mnogim odsjecima školuju se studenti koji će vrlo teško ili neće nikako naći zaposlenje u struci; s druge strane postoje odsjeci - anglistika i germanistika npr - čiji su kadrovi gotovo deficitarni pa se ne radi ništa po pitanju upisnih kvota...
Takve stvari su gorući problem našeg rigidnog sustava!

sve stoji, mene samo zanima di su to anglisti deficitarni?

ja slučajno poznajem jako puno anglista. i svi se (ili su se) jako namučili dok su našli posao.
kad se raspiše natječaj u nekoj školi uvijek se javi hrpa anglista... Još nisam čula da neka škola ne može naći prof engleskog?! :/

[no@]

sve stoji, mene samo zanima di su to anglisti deficitarni?
/

napisala sam gotovo deficitarni jer stanje na tržištu (ako možemo govoriti o tržištu ) rada oscilira; recimo početkom godine ih je trebalo svijećom tražiti, trenutno ih se na objavljeni natječaj javi omanja hrpica - kada je o zagrebu riječ.
međutim, izvan zagreba - posvuda su jako traženi i mislim da u manjim sredinama engleski vrlo često predaju nestručne zamjene

[Zdenka2]

S profesorima jezika je problem u tome što imaju daleko veće mogućnosti zapošljavanja, a posao profesora im uglavnom nije visoko na listi.

Što se tiče malih struka na FF (moja nije jedna od tih; ne govorim pro domo sua), jako sam protiv njihovog ukidanja zbog malog broja studenata, tržišta rada i sl. Utilitarnost ne smije biti jedini kriterij kad se radi o znanosti. Mi se možemo ponositi tradicijom nekih (samo po broju polaznika) malih struka i to je naše bogatstvo kojeg se nipošto ne smijemo odricati. Nasuprot takvom stavu dugoročno stoji ukidanje svih struka za koje se smanjuje interes polaznika, pa se time vraćamo i naslovu ovog topika. Za mene je upravo sablažnjiva spoznaja o tome što se događa na velikim sveučilištima (iz osobnog uvida) - razmišlja se o ukidanju katedri za fiziku, matematiku, filozofiju..., a niču studiji kojima se ne ime ne razumije, a kamoli o kojoj se struci tu radi i koja joj je svrha.

[Nuktemeron]

Zahvaljujući ovom podatku o stanju prof matematike i fizike na tržištu rada , još sam sigurnija da je HE (Home education ) kvalitetan odgovor za neke od nas.
Potreban broj sati individualnog rada je daleko manji od broja sati u školi, zato mi neće biti problem doći do kvalitetnog stručnjaka za povremenu poduku.

A jeste li znali da u USA mnogi roditelji koriste usluge genijalnih matematičara/pedagoga Indijaca? Kamera, internet čuda rade! Doduše, radi se outsourcingu ali stvari su se pokrenule!

Mislim da vrijeme ružnih prostorija s nesnosnom neonskom rasvjetom, natrpanoj s čak 25-30 djece i jednim jedinim predavačem za sve njih zauvijek prolazi, novo vrijeme je pred nama! Jednog skorog dana će nam takvi uvjeti školovanja izgledati kao namjračniji srednji vijek.


Nepopravljivi sam futurista, a proteklih nekoliko desetljeća mi je pokazalo prave dosege futurologije.

[Peterlin]

Sad smo pak skrenuli u neke druge vode... Ne bih sada o Home education (za nekog je to dobro, za većinu ipak još nije, ali to je moje mišljenje i napisah ga na odgovarajućem topicu).

Što se tiče uvjeta rada u školama, slažem se da bi mogli biti bolji i humaniji, ali to vrijedi i za vrtiće, bolnice, tvornice i mnoge mnoge urede....

Što se tiče nastave matematike (a danas i informatike), nekako mi se čini da to nije nova stvar - i kad sam ja išla u školu prije n+k godina, svijećom se tražilo dobrog prof. matematike. I isto se išlo na instrukcije (vjerojatno ne u toj mjeri kao danas, ali bilo je toga). Bogme vrijedi i za jezike....

Imam još nešto za dodati - danas je prosvjetarima vrlo teško raditi jer djeca (i to zato jer tak misle njihovi RODITELJI) mašu svojim pravima kao crvenom krpom, a obveze i dužnosti su u drugom planu. E, pa, budući da to kreće od kuće, osim skretanja u smjeru kućnog obrazovanja, treba obratiti puno više pažnje kućnom ODGOJU, pa će se možda više ljudi odlučiti u prosvjetare, i to oni kojima to leži, koji to vole, a takvi su najbolji.

[Davor]

Oprosti, a što ne valja s poštivanjem prava :trept okicama:

[Peterlin]

Oprosti, a što ne valja s poštivanjem prava :trept okicama:

Sve je u redu s poštivanjem prava. Ali nije u redu ako se zagovaraju samo prava, a izbjegavaju obveze koje s njima idu u paru.

[Ivana2]

Prema ovome kako obrazovanje funkcionira u 5. r. ja samo mogu konstatirati da velik dio posla obavljam doma ja po principu Home education (tu isključujem dz), a imam nadareno dijete koje bi moglo i trebalo po programu sve te informacije čuti u školi. A sve je to posljedica rastuće malodušnosti u učiteljskoj struci.
Naravno da je u o.š. nezadovoljan netko tko je prekvalificiran, i mislim da je kombinacija slaba plaća + prekvalificiranost (u samoj struci a ne pedagoškoj razini) u oš glavna boljka školstva. To se jako lijepo vidi kad mladi učitelj s oko 5-10 godina staža krene pisati udžbenik, a nema npr. niti jedan bar članak o metodici svoga predmeta, a kamoli mr. ili dr.
Ne znam kako funkcionira sustav napredovanja i postoje li kakvi stupnjevi usavršavanja koji se dodatno nagrađuju, ali čisto sumnjam.
Normalno da struke koje mogu naći posao negdje drugdje postaju deficitarne u poslovima koji ne koriste cjelovitost znanja u koje su ulagali i još su potplaćeni.

[puntica]

Prema ovome kako obrazovanje funkcionira u 5. r. ja samo mogu konstatirati da velik dio posla obavljam doma ja po principu Home education (tu isključujem dz), a imam nadareno dijete koje bi moglo i trebalo po programu sve te informacije čuti u školi. A sve je to posljedica rastuće malodušnosti u učiteljskoj struci.
Naravno da je u o.š. nezadovoljan netko tko je prekvalificiran, i mislim da je kombinacija slaba plaća + prekvalificiranost (u samoj struci a ne pedagoškoj razini) u oš glavna boljka školstva. To se jako lijepo vidi kad mladi učitelj s oko 5-10 godina staža krene pisati udžbenik, a nema npr. niti jedan bar članak o metodici svoga predmeta, a kamoli mr. ili dr.
Ne znam kako funkcionira sustav napredovanja i postoje li kakvi stupnjevi usavršavanja koji se dodatno nagrađuju, ali čisto sumnjam.
Normalno da struke koje mogu naći posao negdje drugdje postaju deficitarne u poslovima koji ne koriste cjelovitost znanja u koje su ulagali i još su potplaćeni.

mislim da nije problem plaća ili prekvalificiranst. mislim da je veći problem plan i program.
a problem je taj što ga pišu ljudi koji ne rade u struci. tako da on nema baš pretjerane veze sa stanjem u školi. (kad vidim plan i program po kojem radi mm padne mi mrak na oči. potpuno neizvedivo. izvedivo jedino u gimnaziji, nikako u strukovnoj školi...)

drugi boldani dio je malo :/

od svih udžbenika koje sam gledala i po kojima sam radila, daleko najlošiji su oni koje su pisali dr. mr. i ostali koji NE RADE U ŠKOLAMA. Nastavnik sa 5-10 godina iskustva ima barem 5-10 godina više prakse od njih. da ne bi netko mislio da imam nešto protiv dr. mr. i sličnog. dapače. ali mislim da je iskstan učitelj puno bolji od njih u praktičnim stvarima

i tu se opet vraćamo na isti problem :/

[Davor]

Moje skromno mišljenje je da toj ekipi nedostaje jedino fokus, a teško ga je postići na prazan želudac. Većina tih ljudi ipak nisu sponzoruše koje na posao idu kako bi kolegicama pile krv novim štiklama, nego obiteljski ljudi koji bi rado živjeli s nešto manje briga. Pisanje udžbenika za kakav-takav honorar je najočitiji pokušaj plivanja u bujici.

[tanja_b]

Imam još nešto za dodati - danas je prosvjetarima vrlo teško raditi jer djeca (i to zato jer tak misle njihovi RODITELJI) mašu svojim pravima kao crvenom krpom, a obveze i dužnosti su u drugom planu. E, pa, budući da to kreće od kuće, osim skretanja u smjeru kućnog obrazovanja, treba obratiti puno više pažnje kućnom ODGOJU, pa će se možda više ljudi odlučiti u prosvjetare, i to oni kojima to leži, koji to vole, a takvi su najbolji.

Mislim da je ovo najbitnije u cijeloj priči.

[Davor]

...reče Argus Filch i pogladi Mrs. Norris...

[Peterlin]

Moje skromno mišljenje je da toj ekipi nedostaje jedino fokus, a teško ga je postići na prazan želudac. Većina tih ljudi ipak nisu sponzoruše koje na posao idu kako bi kolegicama pile krv novim štiklama, nego obiteljski ljudi koji bi rado živjeli s nešto manje briga. Pisanje udžbenika za kakav-takav honorar je najočitiji pokušaj plivanja u bujici.

Ima tu istine, ali ima i još toga - napredovanje u struci vezano je na te reference s pisanjem udžbenika... Morala bih provjeriti da ne nagađam. No, s ovim o praznom želucu se isto slažem. I kad se tak dosta različitih negativnih stvari posloži - dobijemo to što imamo.

[YosephK]

Ovako sa stipendiranjem bi bilo idilično, takvih stipendija već ima nešto malo(ili ih je bilo), mislim da je uvjet bio da se ide raditi na otok ili u područje posebne drž.skrbi.

U vrijeme dok sam ja primao stipendiju je postojalo nekoliko kategorija, među njima i takozvana B kategorija (za studente nastavničkih fakulteta) i C kategorija (za ići raditi na područje od posebne državne skrbi). Problem je bio u tih 2, 3 generacije koliko je bila ta razdioba je da su sve nas sa nastavničkih profila stavili na jednu hrpu i onda gledali najbolje. Ajmo pogađati tko je imao najbolji prosjek i tko je doslovno pomeo tu kategoriju! Studenti UFa. Ne krivim njih. Krivim sustav. Što se tiče kategorije C, ne poznajem nikoga tko je išao raditi na područje od posebne državne skrbi. A znam nekoliko studenata koji su uredno primali baš tu stipendiju.

Kod nas je najveći problem u društvu, a i u novije vrijeme neće se tako skoro riješiti

X

[YosephK]

od svih udžbenika koje sam gledala i po kojima sam radila, daleko najlošiji su oni koje su pisali dr. mr. i ostali koji NE RADE U ŠKOLAMA. Nastavnik sa 5-10 godina iskustva ima barem 5-10 godina više prakse od njih. da ne bi netko mislio da imam nešto protiv dr. mr. i sličnog. dapače. ali mislim da je iskstan učitelj puno bolji od njih u praktičnim stvarima

XXX

Dat ću vam primjer jednog udžbenika iz matematike na koji sam posebno kivan - i na izdavača i na državu što je tako nešto dozvolila. Naime, taj udžbenik je pisao profesor sa fakulteta, koji je zbilja stručan u onome što predaje, ali za pisanje osnovnoškolskih udžbenika je ajmemajko! I onda dobijemo poluproizvod u kojemu teksta ima više nego u Bibliji, žive primjere (ono na što se danas svi pale - vezu sa životom) možeš u udžbeniku tražiti svijećom i nećeš naći, tekst pisan PREstručno s obzirom na dob djeteta itd itd..... I što se dogodilo. Izdavač je pustio taj udžbenik prije 3 godine u opticaj. Po automatizmu nije trebao proći onih minimalnih 10% već je bilo sigurno da će se barem 2 godine koristiti. Prošle školske godine je izdavač skužio da mu taj udžbenik (zapravo, cijeli set udžbenika za 5.-8. razred) neće proći. I što je napravio? Promjenio je koricu, jednog autora (ima ih 3) izbacio sa popisa, a stavio nekog drugog. I gle čuda - "NOVI" udžbenik je dobio dozvolu za korištenje naredne dvije godine. Unutar samog udžbenika se NIŠTA nije promjenilo, zarezi, formule, baš sve je na istom mjestu. A zašto su to napravili? Zato jer je na naslovnici naveden dr.sc., pa računaju na prolaznost udžbenika. Je vraga! Lošiji udžbenik u životu nisam vidio... A u uporabi je. I ja ga koristim jer je nastavnica koja je otišla u penziju, a na čije sam ja radno mjesto došao, njega odabrala, a ja to nisam mogao mijenjati jer su klinci već nabavili PROŠLOGODIŠNJE (stare) udžbenike ili kupili te "NOVE".

Summa summarum - udžbenik bi trebali pisati oni koji imaju praksu u školi, a ne oni koji po fakultetima teoretiziraju o nastavi. Jer ja nakon godine i nešto rada u školi točno znam kako će mi učenici reagirati na gradivo "Kut uz presječnicu usporednih pravaca", a oni koji su pisali udžbenik to očito ne znaju, pa su primjeri jako manjkavi, a obrada gradiva užasno slaba. Al dobro...ionako nije nastavnik nadopuna udžbeniku, nego udžbenik nadopuna nastavniku.

Malo sam otišao offtopic... Sorry, ponijelo me ovo o udžbenicima. :/