Kakvi su običaji u vašim krajevima,obiteljima..?Na koji način uključujete mališane i vjeruju li u djeda Božićnjaka? Ako ne,kada su prestali?
 |
|||
|
|
|||
Božić,sv.Nikola...
Kakvi su običaji u vašim krajevima,obiteljima..?Na koji način uključujete mališane i vjeruju li u djeda Božićnjaka? Ako ne,kada su prestali?
Prije par dana sam sinu (8,5 godina) priznala da djed mraz ne postoji. Dotad je vjerovao. A rekla sam mu jer je valjda jedini na svijetu koji s toliko godina vjeruje pa se već par puta našao u situaciji di su ga druga djeca sprdala zbog toga a on se morao nekako izvlačiti. Kćer (7) još vjeruje. Običaji? Ma sve se to više manje vrti oko poklona koji će djeca dobiti. Za Sv. Nikolu stavljamo čizmicu kraj prozora i ujutro nađemo poklončić unutra. Za Božić gledamo one filmove o Isusu, pričamo puno o tome i čekamo poklon ispod boraNa ručak idemo kod babe, da što prije dođemo do oklona i eto ti. Ma ne znam, ja se trudim da moja djeca znaju što smo, tko smo i u što vjerujemo. Znaju što znači Božić i sve to stoji ali sve je to komercijalizirano i mi odrasli smo se već odavno poveli za svim đinđulijama i glupostima koje ti blagdani za sobom vuku, kamoli djeca. Ja sam možda malo zakazala jer ih ne vodim na mise (stariji ide sad svaku nedjelju s prijateljima jer mora radi pričesti) i nemamo te neke običaje. Ali ne mogu ja djeci prodavati priče u koje ni sama ne vjerujem,. Ja sam vjernica, vjerujem u Boga (Isusa, Alaha, Budhu, Šimu ili Zvonu, nebitno kako se zove) ali ne vjerujem u crkvu i to sve skupa buni i samu mene, kamoli djecu
Nije jedini.. moja 8 god. i 8 mj. jos uvijek vjeruje.
Moji su 10 i 9 godina.
Zele,o zarko zele da veruju
Zbog poklona,naravno.
I raspituju se intenzivno jer ih druga deca razuveravaju i cude im se.
Za mene je verovanje u bajke povezano s detinjstvom.mislim da nema nista lose u tome da veruju u bajke,jos uvek.
Tako da mi i dalje imamo celi taj "cirkus" s poklonima ispod jelke
Moram priznati da i mene to veseli,zato sto vidim njihova ozarena lica.
Da bi izbegli otvoreni odgovor na pitanje(meni je glupo reci,ne nepostoji,sve do sad smo vas lagali...)govorimo im da postoji ako oni u to veruju.I za sada su time zadovoljni,mada mislim da vec dobro shvataju o cemu se tu radi
Ja isto došla napisati, moj s 9,5 i dalje vjerujerekla sam mu jer je valjda jedini na svijetu koji s toliko godina vjeruje pa se već par
I moji (8 i 9) isto tako i neću ih razuvjeravati. Oni su ne samo u tome nego u svemu još prava dječica, a meni je to drago i slatko. I drago mi je što je u ovo naše doba moguće sačuvati to djetinje u njima.
Problem djece u današnje doba je prerano sazrijevanje, prerani susreti s neprimjerenim sadržajima svake vrste, a ne vjerovanje u bajke. Vjerovanje u malog Isuseka i sv. Nikolu je dio topline i posebnosti djetinjstva, posredno i odnosa s roditeljima koji im to omogućuju, nešto što će im grijati dušu i kad odrastu i što im u njihovoj djetinjoj dobi pomaže da prihvate i one veće vrijednosti koje su vezane uz te blagdane.
Zdenka,slažem se potpuno
Baš sam jučer s MM-om pričala kada prestaje to "vjerovanje" jer je moj skoro šestogodišnjak postao sumnjičav. Ja ga mislim držati u neznanju dok god ide.
Nećaka su "prosvjetlili" u prvom razredu osnovne i sjećam se da je bio jako razočaran. Kad je mene pitao jel postoji Djed Mraz, rekla sam mu da vjerujem da postoji. Rekao mi je: "Ali poklon ti je pod bor stavila moja mama." Bilo mu je lakše kad sam rekla da vjerujem da je moj poklon poslao DM da ga mama stavi pod bor. Iluzija je trajala još samo taj Božić. Sada ima 11 g. i dalje mu govorim da je poklon za mene od Djeda Mraza, a on mi se smije i pita kada ću prestati vjerovati.
Slažem se s Zdenkom2
Ja svakog Božića poželim da još uvijek vjerujem u Djeda. Pa zašto onda njima razbiti tu čaroliju? Što se mene tiče-nek vjeruju do 20.-te
Kada vec spominjete da vasa djecica sa osam godina jos vjeruju u DM, iznijet cu vam moju dilemu pa cete mi mozda moci reci kako to kod vas izgleda. Moj mis ce za mjesec dana 4 godine. On vjeruje u DM i meni je to jedna jako lijepa tradicija. Ove jeseni je krenuo u vrtic. E sad, mene muci slijedece: on meni slijepo vjeruje u sta god mu kazem, i nikad ga nisam lagala. Isto tako kad mu objasnim da ce doci DM, nema razloga da mi ne vjeruje. Sve u redu dok je to tako. Ali. Bojim se da ce mu netko u vrticu reci da ne postoji, mozda ce ga i zezati. Zatim ce on doci kod mene pun povjerenja i pitati me za objasnjenje. U tom slucaju ce mi biti jako jako tesko ostati pri toj “lazi”. Jer, ovisno o tome sto mu kazem, tako ce se on postaviti u vrticu/prema tom nekome..odnosno, ako ga uvjerim da taj netko prica gluposti, jer DM postoji, on ce pun sebe braniti tu teoriju, na kraju krajeva-pa mama mu je rekla. A mama zna sve. I uvijek govori istinu. I sta sad? Kako je to bilo kod vas, koji imate stariju djecu?
Ja zivim u nadi da svi u vrticu vjeruju u DM, pa da do te situacije nece ni doci, sve dok sam ne otkrije jednoga dana kada bude dovoljno veliki da se i dalje pravi da vjeruje da bi dobio dar.
Zdenka 2 VELIKI VELIKI XXX.
nas milo vec odavno ne vjeruje, ali mudro suti pred "malima".ami ima 6 godina i vec se polako priprema sto pisati sv.nikoli i djedu mrazu,a ad je sa 2 i pol tek shvatio da nije dio mene pa se on za sad i ne racuna. mi svake godine"pisemo" sv.nikoli, pecemo kolacice i cistimo cizmice. uvecer prije spavanja na stol u db stavimo kolacice, mlijeko i kakao i ostavimo grijanje tako da mu ne bude hladno dok malo predahne 8) od naporna i duga puta. a sv. nikola svake godine cak i ostavi pismo za ami. nju to odusevljava i vise puta trazi da joj citamo sto je "ON napisao". za sv.nikolu im poklanjamu svake godine isto:knjigu i slatkise.
ja sam po vjeroispovjesti katolkinja, a mm evangelist pa tako djeci pokusavamo priblizit obicaje koji proizlaze iz obije vjere. uglavnom, pismo pisemo i za djeda mraza i za kristkind. pricam im price o isusovu rodjenju i pokusavam im objasnit da je bozic puno,, puno vise od darova i ukrasnog papira.
za svoju djecu bi zeljela da sto duze vjeruju u bajke...
Moji klinci ne vjeruju u DM - on je za njih "lik iz ruske bajke", ali vjeruju u malog Isusa, sv. Nikolu i uskrsnog zeku. Za onu djecu koja kažu da dotični ne donose darove oni kažu "da nemaju pojma". 8)alga prvotno napisa
Kada vec spominjete da vasa djecica sa osam godina jos vjeruju u DM, iznijet cu vam moju dilemu pa cete mi mozda moci reci kako to kod vas izgleda. Moj mis ce za mjesec dana 4 godine. On vjeruje u DM i meni je to jedna jako lijepa tradicija. Ove jeseni je krenuo u vrtic. E sad, mene muci slijedece: on meni slijepo vjeruje u sta god mu kazem, i nikad ga nisam lagala. Isto tako kad mu objasnim da ce doci DM, nema razloga da mi ne vjeruje. Sve u redu dok je to tako. Ali. Bojim se da ce mu netko u vrticu reci da ne postoji, mozda ce ga i zezati. Zatim ce on doci kod mene pun povjerenja i pitati me za objasnjenje. U tom slucaju ce mi biti jako jako tesko ostati pri toj “lazi”. Jer, ovisno o tome sto mu kazem, tako ce se on postaviti u vrticu/prema tom nekome..odnosno, ako ga uvjerim da taj netko prica gluposti, jer DM postoji, on ce pun sebe braniti tu teoriju, na kraju krajeva-pa mama mu je rekla. A mama zna sve. I uvijek govori istinu. I sta sad? Kako je to bilo kod vas, koji imate stariju djecu?
Ja zivim u nadi da svi u vrticu vjeruju u DM, pa da do te situacije nece ni doci, sve dok sam ne otkrije jednoga dana kada bude dovoljno veliki da se i dalje pravi da vjeruje da bi dobio dar.
moj T sa 8,5 godina vjeruje još uvijek i ja to podržavam.
on je dovoljno samosvjestan da ga ne pogađa zafrkavanje druge djece.
čarolija i neka neiskvarena ljepota im je potrebna, i ne samo njima.
Alga, nama se desilo baš to. Da je čitav razred lani znao istinu a moj sin j jedini vjerovao. I zafrkavali su ga, rugali mu se a on se nekako koprcao i izvlačio kako on zna da ne DM postoji. A u biti je vjerovao. I ja sam se osjećala grozno. Jer s jedne strane razmišljam ko Zdenka i želim da mi djeca što duže budu djeca, sa svim tim bajkovitim razmišljanjima a s druge strane lažem djetetu i pravim ga budalom. Jer on je ipak skoro 9-godinji dječak. Pa sam ove godine odlučila to riješiti i ispričati mu. Bio je malo razočaran ali bio je i toliko drag da me baš dirnuo. Prva reakcija mu je bila ta da se sjetio kako je nekoliko puta bio nezadovoljan poklonom pa se ljutio na Djeda mraza a sad shvaća kako sam se ja mogla u tim trenucima osjećati kad sam mu sigurno birala najljepši poklom za koji sam pretpostavila da će mu biti poseban. Zlato moje emotivno. Rekao je da neće bratu ni sestri reći istinu i da bi on volio sudjelovati u kupovini poklona za njih. Nije mi žao što sam mu rekla, pogotovo što se sad osjeća odraslim jer on, mama i tata (i svi odrasli) znamo tu ogromnu tajnu koju svi skrivaju od malih.
Ipak mislim da je za vrtićku djecu preprerano da im se objašnjava istina, oni su mali i nek uživaju u svemu tome
i još sam zaboravila.
već sada, početkom studenog se polako pripremamo, nabavljamo stvari pd kojih ćemo napraviti adventske vjenčiće za poklone, kalendare od svega i svačega, pričamo priče, čitamo dječju Bibliju, pisam djedu božićnjaku, legendu o svetom Nikoli.... i još svašta. ne mopgu sad dalje, junior traži cicu...
Hvala ti Trina, bas to se pitam...znaci on je bio razocaran kada je otkrio da to ne postoji, ali nije bio ljut na tebe da si "ga radila budalom"? a da nije to povezano i sa dobi? mozda djeca sa devet godina i vide da smo ih lagali da imaju bajku u djetinjstvu, ali sto se desava ako dijete mladje dobi pocne misliti da ga se laze? A tvoj mali je...
Da se vratim na temu, i mi imamo adventski kalendar, od 1.12 pocnemo peci svi zajedno kekse, ukrasimo kucu stvarima koji izradimo sami, imamo na stolu adventski vijenac i palimo svaki adventski tjedan po jednu svijecu vise. 24 kitimo svi zajedno bor, tu dodju onda i moji mama i tata i ostavljamo mlijeko i kekse za DM, 25 je obavezno kod nas veliki Bozicni rucak sa drugim prijateljima i njihovom djecom gdje kuham puricu sa milijon priloga i kolaca a djeca se igraju a opet 26 idemo kod mojih (jer se 25 nismo vidjeli) vidjeti sta je DM ostavio ispod njihovog bora, a vec 27 slavimo rodjendan starijeg misa i tako... za Nikolu klasicno-cizmica, i unutra slatkise i voce, eventualno malena igrackica (rang-10kn).
cijelo to doba puno pricamo, citamo i gledamo na tv na temu, da je ugodjaj blagdana sto intenzivniji.
ja sam starijoj objasnjavala da DM ne postoji, ali mi nije vjerovala
onda joj je i prijateljica u vrticu rekla da ne postoji, njoj je kao "povjerovala", ali vidim da jos uvijek vjeruje u DM (kaze mi "to ces mi kupiti ti, a ono ce mi donit DM")
e, to mi nije jasno
Moj je još premali pa nemam tih "briga". Ali sam dosta razmišljala o tome. Za Djeda Mraza nisam još načisto, ali mi se sviđa ovo Zrinkino objašnjenje da je lik iz ruske bajke. Što se tiče Isusa i svetog Nikole...Isus je mali Bog koji slavi rođendan. Za razliku od drugih slavljenika, on je taj koji dijeli poklone i "zadužio" je roditelje da to učine u njegovo ime. Tako nekako. A sveti Nikola. Isto tako. Biskup koji je činio dobra djela i koji želi da i mi to činimo pa se darujemo. Vjerujem da se na ovaj način ne gubi "čarolija" Božića, a naglašava se ono bitno...darivanje iz ljubavi.
moje curke vjeruju u Djeda B., vesele se kad ujutro nađu poklone ispod bora, navečer ostave mlijeko i kekse da se D.B. zasladi... nekako mi je još žao prekinuti to veselje, još su mi nekako premale
ono što mene ustvari muči je da ne bi voljeli da blagdan Božić povezuju isključivo sa poklonima i D.B. Ispričali smo da je to rođendan od malog Isuseka, a Dedica u njegovo ime dijeli poklone. Voljela bi im nekako to još malo više približiti, pa ako ima netko za preporučiti kakvu slikovnicu bila bi zahvalna
Zdenka
Evo, bliži se sv. Nikola i već su napisali pisma i to iznenađujuće skromna. (Prošle godine sam ih pitala pišu li sv. Nikoli u ime cijelog razreda.
Jučer je M. rekao: Mama, izvadi onaj adventski ormarić da nam anđelići mogu donositi slatkiše.
Moja curka i ja poslale pismo Sv.Nikoli a ona već očistila "čimzu" tj.čizmu i čeka poklone.Ima 27 mjeseci
U mojim krajevima (NL) je Sv. Nikola najveci blagdan za djecu i od uvijek se intenzivnije slavi od Bozica (to ima veze i s protestantskim ruhom nizozemaca).
U glavnom ja jos uvijek obozavam 'Sinterklaas' i nizozemci i belgijanci u Zagrebu zajedno slave. Veleposlanica u Zagrebu tradicionalni okuplja klince sitnijeg narastaja u svoju rezidenciju i nezna se tko je vise uziva u proslavi Sinterklaasa, klinci ili njihovi roditelji
Prica u kratko ... Sinterklaas je spanjolski biskup koji sredinom 11. mjeseca s parobrodom dolazi iz spanjolske u NL. Sinterklaas sa sobom vodi svojeg konja (bijeloga) i pomagace 'zwarte pieten'. Brod je naravno pun darova za dobru djecicu.
Sam docek Sinterklaasa je velika stvar i hrpu djece i roditelja ga docekaju u luci. Nakon svojeg dolaska Sinterklaas po noci obilazi krovove kuca i provjerava dali se djeca dobra a klinci prije spavanja ostavljaju svoje cizmice s mrkvicom ili jabukom za konja kod kamina. Zwarte Piet se spusta po dimjacima, uzima poslastice za konja i ostavlje sitne pokloncice u cizmicama.
5. prosinca Sinterklaas slavi svoj rodjendan i djeca dobivaju darove. Iz svoje velike knjige on cita ponesto o svim klincima a zwarte piet zlocestim kikicima prijeti 'vrecom' (u koju ih nosi sa sobom u Spanjolsku) ili sibom (eh da barem mene povede sa sobom
Odraslo drustvo malo drugacije slavi Sinterklaas (mi smo prije nekoliko godina u medjunarodnom drustvu slavili ovaj praznik i svi su bili odusevljeni). Naime, svi koji ce biti na proslavi izvuku jedno ime i za tu osobu moraju kupiti poklon (unaprijed se dogovori maks cijena) i taj poklon se pakira u mastovito pakiranje (meni je prijatelj izradio plesnu cipelu od papir mansea jer mi je ples bitan dio zivota i u cipelu je sakrio poklon). Uz svaki poklon se izmisli rima s biserima i natuknicama o samom poklonu. Sve pripreme sa naravno rade u velikoj tajnosti ...
Sad kad pisem sve me nesto toplo titra oko srca, Sinterklaas je jedan nizozemski obicaj kojeg s veseljem prenosim na svoju kcer
Maxime ova tvoja prica zvuci predivno. Dode mi da odemo u Nizozemsku barem na par dana da docekamo Sinterklaasa u luci!
Djeca su bila oduševljena svetim Nikolom i njegovim darovima. Ostavili su mu, po običaju, mlijeko i kekse, da si čovjek prezalogaji. M. je predlagao da mu se ostavi gemišt, ali B. nije dozvolila - zajednički su zaključili da bi se napio kad bi kod sve djece malo cugnuo.
Nije im donio sve što su napisali nego nešto po svom odabiru (promijenili su pisma tri puta,
Evo pisma koje sam našla u čizmici: Pozdrav svetom Nikoli. Dragi Nikola, hvala ti što si bio tako dobar i darežljiv. Molim te da takav i ostaneš i nemoj slušati ideje onog bedastog krampusa. Tvoj M.
Moj Do se jako uplašio kad je prvi put shvatio priču o tome kako sv. Nikola donosi darove u čizmicu na prozoro. jako ga je mučilo to da će netko doći po noći da i da netko može ući u stan dok mi spavamo i tako... Nismo uspjeli s tim tak oda kod nas od uvijek klinci znaju da mi kupujemo poklone povodom svetog Nikole koji je bio jako dobar i darovao djecu i povodom i Isusovog rođendana, čak i pečemo tortu za Isusov rođendan, kao i za naše. Di bi željela vjerovati pa s njom pričamo razne priče povodom blagdana i ona u njima uživa iako zna da ne dolaze donjeti poklone, a Do priznaje samo autentične životopise svetaca
Hoću reći znaju da postoji sv.Nikola i da živi na nebu sa svecima i da ga uvijek mogu moliti za pomoć i to ih isto veseli.
moja jedva čeka sada ići u kazalište slikati se s DM iako ja mislim da će biti plakanja
Moj malecki, 4 godine i 4 mjeseca, se puno više svemu tome veseli ove nego prošle godine. Kako se samo obradovao kad je vidio da je sv. Nikola nešto ostavio u čizmici! Kod nas u crkvi bude podjela darova, budu i krampuzi. Nije mu bilo baš svejedno kad su onako bučno uletjeli...Nije plakao kod sv. Nikole,ali se promijenio u licu, sav se zajapurio-duša mala. Na Badnjak idemo kod muževih roditelja na selo, sastane se cijela obitelj, moj stariji sinčić unese svijeće i čestita Badnjak, molitva,večera, polnoćka-tradicionalno. Baš bude lijepo. Na Božić idemo kod mojih i onda nastavimo sa obilascima jer nas puno ima i svi smo u istom mjestu. Naravno, bude ponešto i pod borom. Ja sam po tom pitanju gora od djece, okitim bor i balkon odmah nakon sv. Nikole :D
maxime, ovo mi tako lijepo zvuči
Moji su ove godine poželjeli male poklone, jer kaže F. da ni Nikola sigurno nema baš puno novaca, kad svi kukaju da ga nemaju.Pametno mamino. I stvarno su bili presretni s tim skromnim poklončićima koje su dobili. Kako su bili slatki kad su predvečer izvlačili sve cipele redom iz cipelarnika i četkali ih ili prali s krpicom, jer kao ako poviri u ormar i vidi i jedne prljave, tko zna što će misliti i možda im ne ostavi poklon. Ziher je ziher!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom