Kad sam ostala trudna, ušokirala sam se kako si kad si trudan/ imaš dijete odjedanput svi živi, uključujući potpuno nepoznate ljude, uzmu za pravo dijeliti ti savjete, preporuke, prigovore...
(Govorili su mi da će to tako biti, ali nisam shvatila na što su mislili dok nisam to na svojoj koži doživjela).
Do određene mjere se mogu povezati s ovime što Apricot kaže. I ja bih voljela da mi je netko savjetovao da ne kupim kinderbet, na primjer, jer mi neće trebati, i još takve neke stvari. Ali paradoks je da ga vjerojatno ne bih poslušala ni da mi jest savjetovao.
Imam mlađu prijateljicu koja uskoro treba roditi i u fazi je manijakalne nabave raznorazne opreme za bebu. Probala sam joj objasniti svoju spoznaju koliko bebi toga malo zapravo treba, ali nije joj "sjelo". Vjerojatno ne bi ni meni da mi je to prije 3 godine netko pokušao objasniti. Na neke stvari valjda moramo nadoći sami.
A što se tiče ljudi koji nemaju djecu, a govore kako će oni sa svojom djecom ovako i onako... Ja ne bih bila previše oštra prema njima. Dovoljan će im šok biti kad jednog dana doista dobiju dijete i vide što to znači i kad im sve njihove fine teorije padnu u vodu.