Pustite nas da budemo roditelji

[Anemona]

Naslov je malo bezveze, ali da pojasnim. Več sam se dotakla te teme na 0-1, - puzanje po podovima. Tamo sam napisala:

Moj zaključak je da se ne treba čuditi roditeljima koji pomahnitalo čiste ispred svoje djece, jer mislim da je to jedna razvojna faza nas roditelja koju moramo proči da bi znali "bolje". S vremenom se i najtvrđi opuste i vide što je stvarno potrebno/izvedivo, a što ne. Takva sam uostalom bila i ja, pa znam iz prve ruke.
Puno puta kad su me uvjeravali u suprotno, mislila sam: Bože dragi, pa pustite me da budem sama roditelj svojem djetetu, da učim na svojim sitnim greškama,...
Najviše me je smetalo i još dan danas me smeta kad netko kaže: joj kad ćeš imati drugo dijete totalno ćeš biti opuštena, opusti se, ja sam isto tako s prvim,... Uvijek sam razmišljala, pa pustite i mene onda na miru da odradim svoju dozu zabrinutosti s prvim, očito je potrebna iz nekog razloga. Zašto bih se morala odmah ponašati kao da ih imam dvoje, troje,..., pa imam prvo i želim uživati u tome kako najbolje znam.

Zašto imamo potrebu uvijek drugim roditeljima davati savjete tog tipa?
Ili kad čujem npr. ja se uopće ne uzrujavam koliko dijete pojede, tako sam i s prvim, od kad imam drugo, uopće se ne zamaram,.. ili nemoj ga toliko nositi, što ćeš kad budeš imala drugo,... mogla bih do sutra nabrajati, ali mene smeta zašto smatramo da možemo time drugome olakšati? Zašto jednostavno ne pustimo roditelje da "budu roditelji"? Zašto bi se netko morao ponašati kao da je roditelj drugi puta, ako je roditelj prvi puta,...?
Nadam se da me je netko razumio, poanta bi bila, da smatram da je bolje da sami prođemo te neke faze zabrinutosti i slično jer na taj način odrastamo kao roditelji.

[ivy]

s drugim djetetom se nećeš pitati takve stvari

[Scandalous]

U toj priči mi je najsmiješnije što su svi uvjereni da baš oni imaju pravu... a savjeti su potpuno suprotni... počevši od zajedničkog spavanja...
I svaka strana se tvrdoglavo drži svoje priče...
Ubacila sam se u priču, oprosti, jer ja još nemam tih problema, mene to tek čeka... ali i sad kad se priča o tome kako ćemo i što ćemo, uvik isto (ako se ne slažem s rečenim)-vidjet ćeš kad rodiš....
Ne smetaju me savjeti ni najmanje jer nemam pojma ni o čemu i sve me zanima i sve pitam... smeta me samo kad netko podcjenjuje moje razmišljanje jer nemam dijete... ok, možda griješim, al pusti me da naučim na svojim greškama...
I dobra ti je poanta-neke stvari moramo sami proći... uostalom, ako uživamo u tome (primjerice mahnito čišćenje pred djetetom), ne vidim kakvo zlo radimo djetetu time...
Btw, neke se stvari i ne moraju promjeniti s prvim, drugim i trećim djetetom... moja mama je luda na čistu odjeću i svo troje nas je mahnito presvlačila... dan danas ne može shvatiti zašto je nekome dijete zaflekano/prljavo... odma bi ona to presvukla...

[KayaR]

Da,nije tacno da si opusteniji sto vise dece imas :/
Mislim,u jednom smislu jesi.Mnoge su ti stvari vec poznate,pa znas kako postupiti.Ali,nije svako dete isto pa da se to moze ukalupiti.
Ja sam recimo sad s trecim najmanje opustena
Zato jer sam zrelija,znam puno vise nego pre 10tak godina i samim tim svesnija svega.
Istina je da prilikom upoznavanja s roditeljstvom kada prvi put postanemo mama u mnogocemu preterujemo,i da malkice "popustimo" sa sledecim detetom,ali nije to nista cime bi mogli bebi naskoditi.
Kasnije samo uvidimo da bi to moglo i malo drugacije.Ali who cares?
Meni sva ta briga oko deteta,bilo da je to moje prvo,drugo ili trece,pricinjava neizmerno zadovoljstvo.Nije mi nametnuto,pa da zelim da se rasteretim.Pa zato sam ih i rodila da se o njima brinem,onako kako ja znam,pa ako je to nekome previse-neka mi oprosti i gleda svoja posla
Mama sam,a mame brinu,preteruju,duvaju "na hladno" to je mamin posao.Ostali nek se slobodno opuste

[gita75]

Ja nisam popustila kaj se tiče presvlačenja, kod prve flekice roba leti na pranje. Ne mogu djetetu obuć majicu s flekom, ko d mi vjera brani . Ja znam da je to moja fiks ideja, ali nisam je se uspjela riješiti.
A što se tiče mahnitog čišćenja, tih problema nikad nisam imala. Peglanje, isto. Čistim jednom u tjedan dana, a ne peglam ništa osim robe koja baš zahtjeva da se spegla (npr. košulje).

[Trina]

Ja ne podnosim kad mi netko tko nema djecu dijeli savjete i govori "ja ću ovako ili onako". Scandalous, mislim da će svaka mama pomisliti, ako neće baš to izgovoriti, kako osoba koje nema djecu zaista nije kompetentna za takve priče. Inače, ja ne volim dijeliti nikakve savjete osim kad me netko pita. A pitaju me često pa onda kažem svoje mišljenje i napomenem da tako radim ja iz tog i tog razloga, netko drugi radi na drugačiji način i sve je stvar pojedinca-i onog malog i onog velikog. Ne volim pametovanje i stvarno ne volim kad bilo koja osoba koje u nečemu nema iskustva (praksu a ne teoriju) popuje drugima koji to nešto žive.

A ove priče o prvom, drugom, trećem..Ja nisam postala opuštenija s drugim i trećim nego sam postala pametnija i intuitivnija. Moje treće dijete nije nikad ostavljano da plače, kao ni prvo, i treći je cicao svakih 10 minuta, isto ko i prvi, jednako sam paničarila kod bolesti i kod prvog, drugog i trećeg.. Ali mirnija sam, imam hrpetinu iskustva i sve je drugačije, ljepše i opuštenije. A do toga sam došla vlastitim iskustvom i ne možeš nekoga drugoga nahraniti svojim iskustvom i reći mu: Ajde sad, vidiš kako sam ja pa i ti možeš tako. Zato je bolje ne petljati se u ništa i pustiti ljude da dišu

[Anemona]

Mene ustvari sve to smeta jer smatram da je to "pretjerivanje" baš čar prvog djeteta. Roditelj si prvi put, naravno da si nesiguran u nekim situacijama s kojima se prvi puta susretneš, i normalno je da negdje pretjeruješ.
S drugim je vrlo vjerojatno da nečeš diči paniku (kao moja prijateljica) kad djetetu otpadne pupak , biti ćeš sigurniji u nekim stvarima, odlučniji, imaš več iskustva, ali zato i imaš manje vremena za "pretjerivanje", to je po meni jedna od čari drugog i svakog slijedećeg djeteta.
Scandalous, mogu razumjeti o čemu pričaš, naravno da se kao roditelj slažem da neke stvari ne možeš niti pojmiti dok ne postaneš roditelj, ali nisi zato totalno glup za neke stvari. Npr. možeš biti "načitan" i kompetentno znati prosuditi i ocijeniti da je dojenje najbolja stvar za bebu,... a opet ovo što spominješ zajedničko spavanje, to je stvar o kojoj možeš imati unaprijed mišljenje za ili protiv, ali stvarno tek kad imaš dijete možeš ocijeniti kako postupiti. Pronađi negdje moju temu: Reko - poreko u roditeljstvu.
Bit onog što želim reči, sažela je Trina:

A do toga sam došla vlastitim iskustvom i ne možeš nekoga drugoga nahraniti svojim iskustvom i reći mu: Ajde sad, vidiš kako sam ja pa i ti možeš tako. Zato je bolje ne petljati se u ništa i pustiti ljude da dišu

Svaki roditelj mora proživjeti svoje iskustvo.

[Anemona]

s drugim djetetom se nećeš pitati takve stvari

Vjerojatno, ali to je i bit teme. Pustite me da se pitam.

[Lucija Ellen]

Tu opcenito vrijedi ona mudra da se savjet ne daje ako se ne trazi. Trudim se drzati toga i ne govoriti drugima sto da cine a isto tako sam primjetila da mi nije drago kad meni netko daje netrazene savjete, ali nastojim to apstrahirati i ne zamjeriti. Jer to sto mi netrazeni savjet nije drag cesto je do mog raspolozenja, mislim da osoba koja daje savjet nema lose namjere samo ne polazi od sebe, pa ne misli o tome. Jer cesto ljudi koji savjetuju nepozvani, sami ne vole netrazene savjete, ali nisu svjesni toga dok im na to ne ukazes, ali to je skliska zona, ukazivanjem ih mozes povrijediti i ozbiljno narusiti odnos. Utoliko, kao i u svemu u zivotu, treba odvagnuti.

[meda]

. Jer cesto ljudi koji savjetuju nepozvani, sami ne vole netrazene savjete, ali nisu svjesni toga i.

tako tocno! izgleda kao paradoks, ali je vrlo logicno.

[Dalm@]

Netraženih savjeta je uvijek bilo i uvjek će ih biti.
Novopečena mama trudnici, višestruka mama novopečenoj, pa (da zatvorimo krug ) trudnica višestrukoj mami.

Čak mislim da se davanje savjeta prečesto kritizira.
Zar to što ih je netko izrekao tebe na ijedan način obvezuje?
Ako ti pašu - uvažiš ih, ako ne - na drugo uho van.

Štono bi rekao G. Eliot:
"...zadržati ono što vrijedi, a ostalo otpuhnuti dahom ljubaznosti."

[Lucija Ellen]

Ma naravno da slusanje i primanje savjeta nista ne obvezuje (iako ni to nije apsolutno uvijek tocno, ponekad se bas ocekuje postupanje prema njemu i dokazi da se postupilo shodno savjetu) ali moze biti naporno, neugodno i neukusno. Moze pozivati na opravdavanje i sadrzavati u sebi poziv za objasnjenje u najmanju ruku, a nepotrebno. Meni nije kulturno ako mi netko nesto savjetuje ignorirati ga ili nista ne reci. Zelim zadrzati dostojanstven nivo komunikacije, jer, kako rekoh, osoba koja savjetuje, najcesce nije niti malo zlonamjerna, naprotiv. Stoga ukoliko njen savjet uzmem ignorantski, nastane neugodan tajac. I savjetodavac moze ostati zatecen i povrijedjen, sto mi bude zao, posebno ako je rijec o nekom tko mi je drag. Preostaje dakle, opravdanje stava. I samim time se covjek stavlja u podredjen polozaj, svojim izborom, ali alternativa nije neka...

[Scandalous]

Ja ne podnosim kad mi netko tko nema djecu dijeli savjete i govori "ja ću ovako ili onako". Scandalous, mislim da će svaka mama pomisliti, ako neće baš to izgovoriti, kako osoba koje nema djecu zaista nije kompetentna za takve priče.

Ja ću reći... spomenula sam i konkretni primjer... ispočetka smo oboje bili za to da beba bude odmah u svom krevetiću... slušajući raznorazna iskustva, čitajući o tome, promjenila sam mišljenje i odlučila sam da beba bude kraj mene... I tako će biti...

Ja ne dijelim savjete tipa-tvoje dijete bi trebalo spavati od početka s tobom, već samo kažem da sam ja tako odlučila... i to znam unaprijed...

Znam da ću pokušati dojiti, a mogla sam unaprijed odlučiti da neću već da ću dijete hraniti bočicom...

Odlučila sam koristiti tetra i platnene pelene... a mogla sam odlučiti koristiti jednokratne...

Sve moje (naše) odluke koje donesemo se mogu pokazati i pogrešnima... ne tvrdim drugačije, ali mogu vrlo komotno i slobodno reći 'ja ću to ovako ili onako' već sad...

Ono što treba u priči razlikovati jest da ja ne govorim drugim mama što bi trebale radit niti dajem savjete... to bi bilo u najmanju ruku neukusno, glupo... mogu samo u traženju savjeta reći da ja neću tako, da sam odlučila drugačije... Ili bih trebala što? Poslušno kimati glavom?

Stvarno ne znam zašto bi nekoga živciralo ono što sam odlučila učiniti...

[Scandalous]

Scandalous, mogu razumjeti o čemu pričaš, naravno da se kao roditelj slažem da neke stvari ne možeš niti pojmiti dok ne postaneš roditelj, ali nisi zato totalno glup za neke stvari. Npr. možeš biti "načitan" i kompetentno znati prosuditi i ocijeniti da je dojenje najbolja stvar za bebu,... a opet ovo što spominješ zajedničko spavanje, to je stvar o kojoj možeš imati unaprijed mišljenje za ili protiv, ali stvarno tek kad imaš dijete možeš ocijeniti kako postupiti.

Pričala sam o bebi tek stigloj... dobila sam sažaljiv pogled koji govori 'ajme jadna, ona ništa ne zna' i rečenicu 'vidjet ćeš kad rodiš' kad sam i nakon sat i pol uvjeravanja kako ću dijete naučiti na spavanje sa mnom i neće htjet spavati u svom krevetiću, ostala pri svojoj odluci...

Ne znam kako bi se to moglo promjeniti dolaskom bebe... ne pada mi na pamet nijedan razlog...

Idem potražiti temu...

[melange]

Štono bi rekao G. Eliot:
"...zadržati ono što vrijedi, a ostalo otpuhnuti dahom ljubaznosti."

rekla

[RozaGroza]

Kako ležim 24 sata na dan 7 dana u tjednu, jedna od "naj frendica" mi je svekrva, koja svaaaaaaaki dan kad dođe u moju sobu ima hrpu savjeta kako da odgajam dijete, i onda kad ja rečem da ču ja "ovako i ovako" ona uvijek sa nekim smješkom govori: A vidit češ ti kad dođe dijete, ništa neče bit tako kako govoriš! Kao i Scandalous, mene iznimno iznervira kad mi počmu davat savjete tipa: joj živit če te na selu, pa kako če Špiro na Tenis i u vrtić i na žnjbđšgrzbv Da ne spominjem da ga je moja sestra več upisala na fotografiju ili slikarstvo, i jako se brine jer smo mi več sada "zatucani" roditelji....poludim na takve stvari. Uh a kad spomenem da ču ga nosit u slingu, e tu nastane prava smijurija: ne znaš ti što je to malo dijete, nečeš ti maknut iz kuče bez kolica!

I tako...mogla bi do stura s primjerima...ne kužim jedino zašto ljudi ne shvate da OK nemam pojma kako je to imat dijete, ali sigurno mogu neke stvari odlučiti prije i držat se toga, ne moram spadat u neke stereotipe samo zato jer mi je 5 mama reklo da su one i sa prvim i sa drugim i sa trečim tako i tako a ne ovako kako bi ja!

[Anemona]

RozaGoza i Scandalous, slažem se s vama da svakako možete unaprijed odlučiti što ćete i kako i reči na glas svoje mišljenje i mene nervira kad se to mišljenje ne poštuje.
Imam i ja trudnu prijateljicu (ustvari je več pred porod) i naravno da neke stvari može znati tek kad se beba rodi, ali cijenim njezino mišljenje o platnenim pelenama, dojenju, slingu, AS, percepciji poroda, pregledima u trudnoći,... i ne gledam ju kao da je pala s Marsa, jer nije još rodila.

[Anemona]

Scandalous, evo teme:
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...f328b9a13ff71f

[apricot]

a ja bih voljela da sam imala nekoga u koga sam imala povjerenja tko mi je mogao štošta ispričati.
pa ne bih prvo dijete iznijela iz rodilišta u jastuku.
pa ne bih kupovala kinderbet.
pa ne bih kupila naturino cipelice.
pa ne bih kupila gomilu robe koju sam neraspakiranu prosljeđivala dalje.
pa ne bih mislila kako dijete ne razumije što govorim od prvoga dana.
pa ne bih mislila da pod visokom temperaturom ne smijem dojiti...

puno je toga.
i vraćam se na Eliota.

[Anemona]

a ja bih voljela da sam imala nekoga u koga sam imala povjerenja tko mi je mogao štošta ispričati.
pa ne bih prvo dijete iznijela iz rodilišta u jastuku.
pa ne bih kupovala kinderbet.
pa ne bih kupila naturino cipelice.
pa ne bih kupila gomilu robe koju sam neraspakiranu prosljeđivala dalje.
pa ne bih mislila kako dijete ne razumije što govorim od prvoga dana.
pa ne bih mislila da pod visokom temperaturom ne smijem dojiti...

puno je toga.
i vraćam se na Eliota.

Od ovog što si napisala razlikujem bitno i nebitno. Moja tema se ustvari bazira na "nebitnom". Naravno da je jedno savjet za itne stvari: savjeti oko dojenja, pravilne prehrane, AS,...

[apricot]

nema univerzalnih bitnih i nebitnih stvari :/
meni je totalno nebitno koliko dijete ima zubi i stvarno nemam pojma koliko ih ima.
a gdje god dođem pitaju me; valjda im je važno :?

meni je dojenje jako važno, a ima onih kojima je važno da je dijete sito, pa jelo ono majčino mlijeko, formulu ili kisele krastavce...
a vjeruj mi da ima onih kojima su naturino cipelice "must have" i ne može se u "svijet" bez njih.

ja padam u nesvijest da netko kupuje uggsice veličine 20-21, ali očito to nekome puno znači kada se otvaraju topici o tome...

ima toga...

(i sva sreća pa sam vidjela ovaj topic jer sam taman na tom topicu o uggsicama htjela staviti :shock: )

[Scandalous]

Ja ni ne znam što su ugsice...

Anemona, hvala, fora tema skroz... :D

Najvćei problem je u tome kako se nešto kaže, a ne što se kaže...

[Dalm@]

rekla

[sirius]

nema univerzalnih bitnih i nebitnih stvari :/

Definitivno nema.Ali ja si sve nekako mislim da si većina ljudi jednostavno ne može pomoći da nešto ne savjetuje.

Moja draga baka je prije nekoliko mjeseci meni rekla da je razgovarala sa svojom kćerkom(mojom tetom) i da su se one baš složile u tome da bi ja svakako E. trebala obavezno oblačiti čarape.
Mislim vani je bilo preko trideset stupnjeva,provela sam sa tri mjeseca po bolnicama,prošla dvije njezine operacije srca,davanje sve sile lijekova i gotovo svakodnevna vađenja krvi kod kuće ,a one meni pričaju o čarapama. :? :shock: :/
Ponekad mi taj dio sa ljubaznosti ne ide...

[GrgurovaMama]

meni je super kad mi žena od mog tate dijeli savjete...G još nije imao ni godinu dana a ona se čudom čudila kako još ne jede filanu papriku i sl...jer mi smo svi (ja i moje 2 polusestre- njene kćeri) tada to već jeli....a te iste moje polusestre danas sa 23 i 21 godinom ne jedu pol toga kaj im staviš na tanjur, mora im posebno kuhat, vadit kojekakve namirnice iz ručka jer ih one ne mogu ni vidjet..jedna ima averziju na sir, druga na mahune...mislim haloo??? eto...ti si njih tako naučila a pusti mene da budem roditelj svom djetetu...

u svakom slučaju...ne znam da li ću biti opuštenija ili pametnija sa akobogda drugim djetetom ali bit ću i radit ću upravo ono što će po meni u tom trenutku biti najbolje za moje dijete...

[Trina]

Scandalous, nisam rekla da ne trebaš imati svoje mišljenje o odgoju, spavanju, pelenama nego sam rekla da ne volim kad meni savjete o odgoju dijele žene koje nemaju dejcu. A to se, vjeruj mi, dešavalo puno puta.

[maria71]

Mene više ne zanimaju savjeti ni od onih koje ih imaju.

[Trina]

Mene više ne zanimaju savjeti ni od onih koje ih imaju.

Ni mene.

[meda]

ja mrzim savjete, al jako volim cuti tuda iskustva

[meda]

Naslov je malo bezveze, ali da pojasnim. Več sam se dotakla te teme na 0-1, - puzanje po podovima. Tamo sam napisala:
.

procitala sam sad to, i mogu ti reci da je nekima potrebno da cuju da ne trebaju bas mahnito prati i cistiti sve sto beba dotakne, da bebi nece nista biti ako ponekad i padne, dapace tako ce nauciti sve potrebne obrane...da nije zlocin prati robicu na icem manjem od 90 stupnjeva, da nije zlocin ne peglati pelene...

meni je na primjer bilo otkrice da ne moram peglati...sjecam se gomile vesa koja se uvijek u nasoj kuci skupljala za peglanje, jer peglati se mora. ne mora
da je to barem neko mojoj mami rekao

kako se kaze, budala uci na svojim greskama, pametan na tudim

[NetkoMiOteoNick]

ja mrzim savjete, al jako volim cuti tuda iskustva

Meni je ovo poanta.
Uvijek sam za razmjenu iskustva.
Ne moraju biti čak ni iskustva nego mišljenja ili stavovi.

Samo da su bez dodataka - i ti ćeš tako kad........
- vidjet ćeš kad.......
- shvatit ćeš kad.........

[Scandalous]

Scandalous, nisam rekla da ne trebaš imati svoje mišljenje o odgoju, spavanju, pelenama nego sam rekla da ne volim kad meni savjete o odgoju dijele žene koje nemaju dejcu. A to se, vjeruj mi, dešavalo puno puta.

Bio moj nick pored te rečenice pa krivo povezala...

A super, onda mogu ja dijeliti savjete o tome kako sašiti platnenu pelenu... nema veze što to nisam čak nikad ni vidjela u životu... a ni šivaću mašinu...

[Mimah]

Naslov je malo bezveze, ali da pojasnim. Več sam se dotakla te teme na 0-1, - puzanje po podovima. Tamo sam napisala:
.

procitala sam sad to, i mogu ti reci da je nekima potrebno da cuju da ne trebaju bas mahnito prati i cistiti sve sto beba dotakne, da bebi nece nista biti ako ponekad i padne, dapace tako ce nauciti sve potrebne obrane...da nije zlocin prati robicu na icem manjem od 90 stupnjeva, da nije zlocin ne peglati pelene...

meni je na primjer bilo otkrice da ne moram peglati...sjecam se gomile vesa koja se uvijek u nasoj kuci skupljala za peglanje, jer peglati se mora. ne mora
da je to barem neko mojoj mami rekao

kako se kaze, budala uci na svojim greskama, pametan na tudim

Jedno je kad ti netko kaze da npr. ne moras peglati osim zbog estetike, a drugo je kad te taj isti svaki put kad te sretne pita ako i dalje peglas i onda to komentira. Dakle, receno mi je, primljeno na znanje, a sad pusti mene da ja radim kako zelim.

[meda]

Naslov je malo bezveze, ali da pojasnim. Več sam se dotakla te teme na 0-1, - puzanje po podovima. Tamo sam napisala:
.

procitala sam sad to, i mogu ti reci da je nekima potrebno da cuju da ne trebaju bas mahnito prati i cistiti sve sto beba dotakne, da bebi nece nista biti ako ponekad i padne, dapace tako ce nauciti sve potrebne obrane...da nije zlocin prati robicu na icem manjem od 90 stupnjeva, da nije zlocin ne peglati pelene...

meni je na primjer bilo otkrice da ne moram peglati...sjecam se gomile vesa koja se uvijek u nasoj kuci skupljala za peglanje, jer peglati se mora. ne mora
da je to barem neko mojoj mami rekao

kako se kaze, budala uci na svojim greskama, pametan na tudim

Jedno je kad ti netko kaze da npr. ne moras peglati osim zbog estetike, a drugo je kad te taj isti svaki put kad te sretne pita ako i dalje peglas i onda to komentira. Dakle, receno mi je, primljeno na znanje, a sad pusti mene da ja radim kako zelim.

slazem se

[Anemona]

ja mrzim savjete, al jako volim cuti tuda iskustva

Meni je ovo poanta.
Uvijek sam za razmjenu iskustva.
Ne moraju biti čak ni iskustva nego mišljenja ili stavovi.

Samo da su bez dodataka - i ti ćeš tako kad........
- vidjet ćeš kad.......
- shvatit ćeš kad.........

Meni su iritantni samo ovi dodatci. Jer mi uvijek imaju omalovažavajući prizvuk. :/

[MIJA 32]

a ja bih voljela da sam imala nekoga u koga sam imala povjerenja tko mi je mogao štošta ispričati.

ja sam imala nekoga u koga sam imala povjerenja (sestru sa dvoje djece) pa sam kupila hrpu preslatke robe,potpuno nepraktične,ali slatke
nisam htjela od nikoga rabljenu robicu (osim od nećaka),a sada kupujem na rasprodajama i preko burze....
doista mislim da svatko od nas treba proći neki svoj "razvojni put" kao roditelj

[Lucija Ellen]

ja mrzim savjete, al jako volim cuti tuda iskustva

Predivno receno.
Ja sam osjecala da sam ostala neshvacena
Jer savjet koji ponekad moze biti sporan (a vjerujem da ga nitko ne voli osobito) je recimo ovaj primjer:

Primjer 1.
"Doktore, molim Vas da mi svakako date antibiotik koji je kompatibilan s dojenjem."
"A koliko dijete ima mjeseci?"
"Ima 3 godine."
"Aaaa, ja mislim da Vam to dojenje nikako nije pametno i da trebate prestati.
Zato vi jos uopce dojite i sto time postizete?"
"Paaaaa.... znate WHO smjernice..."

- tu nije trazen savjet od dojenju, nego antibiotik.
- savjet je nuzno doveo do potrebe za opravdanjem

ali evo savjeta, tj, misljenja koje mi je ok:

Primjer 2.


"Kamo ides?"
"Kupiti pecivo u Tonkici."
"A jesi li probala pecivo iz Suncice, mislim da je puuuuno finije."


- tu je izrazeno misljenje i dat je cak i savjet, kao razmjena iskustva i to mi je skroz nesto drugo.



Kad vec filozofiramo.

Inace, ja se slazem s Eliot i s Apri, s tim da ja jesam imala uvijek uz sebe nekog tko mi je znao ispricati bitne stvari i o odjeci, pelenama, dojenju, njezi bebe.... i ta su mi iskustva znacila neprocjenjivo puno i donekle odredila neke moje smjernice u daljnjem roditeljstvu. Ali kao idragocjena skustva koja sam uglavnom sva itekako uvazila, a ne kao poziv na opravdanje svoga ponekad i posve pogresnog uvjerenja. Mislim da je u tome kljucna razlika.

[mamal]

baš neki dan mi je jedna kolegica rekla: eeee (onako mudro, kao eeee, nemaš pojma) vidjet ćeš ti, tek si krenula

i stvarno mi se tlak momentalno digne na 800
do sada sam se svega naslušala. svih varijanti: vidjet ćeš kad budeš imala djecu, vidjet ćeš kad rodiš, vidjet ćeš kad pokaže karakter, vidjet ćeš kad ovo ili ono...
a ja gledam i uživam u djetetu i radim po svome.
puno mi je pomoglo povezujuće roditeljstvo. tamo piše da ako naiđemo na npr. protivnike zajedniškog spavanja, jednostavno okrenemo sve na humor i kažemo nešto tipa: pa valja će do fakulteta prijeći u svoj krevet

i to ja primjenjujem na sve: pa valjda će do faksa spavati u svom krevetu, valjda će do faksa moći sam zaspati, valjda će do faksa prestati dojiti (prestao je sam ima par dana...)


ali, da me nerviraju rečenice tipa, eeee, vidjet ćeš ti - pa onda slijedi sve najgore obično - nerviraju me...

i ako netko ima recept kako ih otpiliti da mi se ne obraćaju tim tonom, pliz help

[Dijana]

meni je na primjer bilo otkrice da ne moram peglati...sjecam se gomile vesa koja se uvijek u nasoj kuci skupljala za peglanje, jer peglati se mora. ne mora
da je to barem neko mojoj mami rekao

Mojoj dragoj (ovo nije ironično) sveki nikako nije jasno da ja više ne želim peglati, toliko je u nju usađeno da se to MORA. Tu ne računam ono kaj maloj i nama popeglam za vrtić odnosno posao. I kičma je boli, nekad jedva hoda, ali to se mora! Ja to nikako ne kužim. :/

[mamal]

baš neki dan mi je jedna kolegica rekla: eeee (onako mudro, kao eeee, nemaš pojma) vidjet ćeš ti, tek si krenula

i stvarno mi se tlak momentalno digne na 800
do sada sam se svega naslušala. svih varijanti: vidjet ćeš kad budeš imala djecu, vidjet ćeš kad rodiš, vidjet ćeš kad pokaže karakter, vidjet ćeš kad ovo ili ono...
a ja gledam i uživam u djetetu i radim po svome.
puno mi je pomoglo povezujuće roditeljstvo. tamo piše da ako naiđemo na npr. protivnike zajedniškog spavanja, jednostavno okrenemo sve na humor i kažemo nešto tipa: pa valja će do fakulteta prijeći u svoj krevet

i to ja primjenjujem na sve: pa valjda će do faksa spavati u svom krevetu, valjda će do faksa moći sam zaspati, valjda će do faksa prestati dojiti (prestao je sam ima par dana...)


ali, da me nerviraju rečenice tipa, eeee, vidjet ćeš ti - pa onda slijedi sve najgore obično - nerviraju me...

i ako netko ima recept kako ih otpiliti da mi se ne obraćaju tim tonom, pliz help

još sam zaboravila reći....sada kad čekam drugo dijete, kada vide ovo moje zlato, tako smireno i drago i milo, znate da mi 'prijateljice' čak naglas požele jedno 'divljije' dijete, pa kao, vidjet ćeš onda, ovo ti se posrećilo s prvim

ja si mislim, koje ste neznalice i nemam im srca reći u čemu griješe, probala sam na lijep način, ali isto tako, ne forsiram...


ako sam išla malo off topic, sorry, uglavnom se slažem sa jednom izjavom gore, kako je savjet jedno a pametovanje nešto sasvim drugo.

[pomikaki]

Vrlo je jednostavno, čovjek ne bi bio to što jest, tj. još bi sjedio u pećini i glodao kosti (čime se s druge strane ekološki problem nikad ne bi pojavio, sve ima svoje nuspojave) da nije naučio riječima prenositi svoje iskustvo na druge. Na taj način prenose se iskustva stara nekad i tisućama godina, nekad rezultati najnovijih znanstvenih istraživanja, nekad priče susjede Katice. Shvaćam da može biti naporno. Ali eto, meni je ipak draže da čujem različita mišljenja. Može me živcirati način na koji su izrečena ili uporno ponavljanje, ali to se da regulirati na razne načine.

Što se tiče ljudi bez djece koji daju savjete roditeljima, još gori su mi bili neki savjeti ljudi koji su svoju djecu jako loše odgojili.

[Scandalous]

Meni su iritantni samo ovi dodatci. Jer mi uvijek imaju omalovažavajući prizvuk. :/

Pričaj mi o tome... uvredljivo do bola...
Zna mi se dogodit da povisim ton zbog toga...
Jer nekad je jednostavno previše...

[mamal]

Vrlo je jednostavno, čovjek ne bi bio to što jest, tj. još bi sjedio u pećini i glodao kosti (čime se s druge strane ekološki problem nikad ne bi pojavio, sve ima svoje nuspojave) da nije naučio riječima prenositi svoje iskustvo na druge. Na taj način prenose se iskustva stara nekad i tisućama godina, nekad rezultati najnovijih znanstvenih istraživanja, nekad priče susjede Katice. Shvaćam da može biti naporno. Ali eto, meni je ipak draže da čujem različita mišljenja. Može me živcirati način na koji su izrečena ili uporno ponavljanje, ali to se da regulirati na razne načine.

Što se tiče ljudi bez djece koji daju savjete roditeljima, još gori su mi bili neki savjeti ljudi koji su svoju djecu jako loše odgojili.

ja volim druženja i razgovaranja i stvarno sam otvorena za svašta...ponekad su savjeti susjede katice bolji i draži od neke knjige...zavisi o susjedi

ali ne podnosim rečenice: kako to ne znaš? vidjet ćeš ti...jer one kao prvo omalovažavaju sugovornika, kao drugo osoba koja ih govori sebe postavlja u neki povlašteni kraljevski tron, kao da je pokupila svu pamet svijeta.
a dovoljno je reći samo jednu rečenicu, ukoliko se ne slažemo sa odgojem druge osobe: ja to radim tako jer mi tako bolje odgovara i ne mislim mijenjati dokle god mi odgovara...

[Anemona]

ja volim druženja i razgovaranja i stvarno sam otvorena za svašta...ponekad su savjeti susjede katice bolji i draži od neke knjige...zavisi o susjedi

ali ne podnosim rečenice: kako to ne znaš? vidjet ćeš ti...jer one kao prvo omalovažavaju sugovornika, kao drugo osoba koja ih govori sebe postavlja u neki povlašteni kraljevski tron, kao da je pokupila svu pamet svijeta.
a dovoljno je reći samo jednu rečenicu, ukoliko se ne slažemo sa odgojem druge osobe: ja to radim tako jer mi tako bolje odgovara i ne mislim mijenjati dokle god mi odgovara...

Slažem se.
To što me smeta nečiji ton kad dijeli savjete, ne znači da ne želim čuti ničiji savjet, mišljenje, iskustvo,... Želim čuti, itekako, ali ne na taj način.

[apricot]

Shvaćam da može biti naporno. Ali eto, meni je ipak draže da čujem različita mišljenja. Može me živcirati način na koji su izrečena ili uporno ponavljanje, ali to se da regulirati na razne načine.

eto, baš tako.
Nismo svi zvršili škole diplomacije i komunikcije, a ponekad nam je nečiji ton iritantan pa čak i kada objektivno - nije.

[mamal]

Shvaćam da može biti naporno. Ali eto, meni je ipak draže da čujem različita mišljenja. Može me živcirati način na koji su izrečena ili uporno ponavljanje, ali to se da regulirati na razne načine.

eto, baš tako.
Nismo svi zvršili škole diplomacije i komunikcije, a ponekad nam je nečiji ton iritantan pa čak i kada objektivno - nije.

ipak mislim da je način razgovaranja o tome stvar kulture, kućnog odgoja, bontona...ma kako objektivno zvučalo, mislim da rečenice gore boldane zaista mogu uvrijediti sugovornika. u mojem riječniku ne postoje...prihvaćam da nitko ne zna sve i da svatko ima svoja iskustva, tako mi te rečenice ne trebaju...
a za to mi nije trebala škola diplomacije ili komunikacije, već vlastito rezoniranje i nekakvo iskustvo u odnosima sa ljudima...može biti pogrešno ili se razlikovati od drugih mišljenja, ali ne korištenjem tih rečenica odbacujem mogućnost da se itko u mojoj nazočnosti osjeća nelagodno...ove druge to nije briga, sebični su iliti bahati, eto....

p.s. ovo ne vrijedi u situacijama kada me netko napadne, pogotovo bez razloga...tada se branim...žestoko...ovdje dakle govorimo o sitnim provokacijama, kojih naš provokator možda i nije svjestan da ih je izgovorio...ja mislim da bi trebao biti svjestan, a ako ti nešto i izleti, onda se treba ispričati....

[franica]

Mene više ne uzbuđuju tuđi savjeti jer znam da oni koji mi ih daju rade to iz najbolje namjere i najbolje što oni znaju (puno pozdrava mami, sveki i šogorici bez djece ). Puno savjeta i tuđih iskustava mi uđe, nešto ostane, a velika većina odlazi iz glave. Volim čuti tuđa iskustva jer možda se netko već domislio i našao se u toj životnoj situaciji i ima meni prihvatljivo rješenje za moj "problem". Općenito mislim savjeta nikad dosta, samo trebamo biti sposobni razlučiti bitno od nebitnog, važan savjet od onog malo manje važnog.
Bila sam opterecenija prvi puta na putu roditeljstva jer nisam znala sto me ceka, sada je vise manje sve vec vidjeno i prozivljeno i opustenije je. I mozda bas zato je sa svakim iducim djetetom, ne bih rekla lakse, vec drugacije jer smo vec jednom prosli taj put i nije nam nepoznat. Mozda iz tog razloga mame vise djece kazu vidjet ces kad.... Osobno, meni taj tip recenice nikad nije sjeo jer je patronizirajuci i ne upotrebljavam ga.

[Strobery Shortcake]

Naslov je malo bezveze, ali da pojasnim. Več sam se dotakla te teme na 0-1, - puzanje po podovima. Tamo sam napisala:

Moj zaključak je da se ne treba čuditi roditeljima koji pomahnitalo čiste ispred svoje djece, jer mislim da je to jedna razvojna faza nas roditelja koju moramo proči da bi znali "bolje". S vremenom se i najtvrđi opuste i vide što je stvarno potrebno/izvedivo, a što ne. Takva sam uostalom bila i ja, pa znam iz prve ruke.
Puno puta kad su me uvjeravali u suprotno, mislila sam: Bože dragi, pa pustite me da budem sama roditelj svojem djetetu, da učim na svojim sitnim greškama,...
Najviše me je smetalo i još dan danas me smeta kad netko kaže: joj kad ćeš imati drugo dijete totalno ćeš biti opuštena, opusti se, ja sam isto tako s prvim,... Uvijek sam razmišljala, pa pustite i mene onda na miru da odradim svoju dozu zabrinutosti s prvim, očito je potrebna iz nekog razloga. Zašto bih se morala odmah ponašati kao da ih imam dvoje, troje,..., pa imam prvo i želim uživati u tome kako najbolje znam.

Zašto imamo potrebu uvijek drugim roditeljima davati savjete tog tipa?
Ili kad čujem npr. ja se uopće ne uzrujavam koliko dijete pojede, tako sam i s prvim, od kad imam drugo, uopće se ne zamaram,.. ili nemoj ga toliko nositi, što ćeš kad budeš imala drugo,... mogla bih do sutra nabrajati, ali mene smeta zašto smatramo da možemo time drugome olakšati? Zašto jednostavno ne pustimo roditelje da "budu roditelji"? Zašto bi se netko morao ponašati kao da je roditelj drugi puta, ako je roditelj prvi puta,...?
Nadam se da me je netko razumio, poanta bi bila, da smatram da je bolje da sami prođemo te neke faze zabrinutosti i slično jer na taj način odrastamo kao roditelji.

Potpuno si u pravu, i potpuno te razumijem!
I nalazim se "pogođena" kritikom i u potpunosti je prihvaćam, i svečano obečavam da ću se truditi da izbjegavam komentare tog tipa u komunikaciji sa prvoroditeljima. Jer sam i sama svjesna da dok ne prođeš neke stvari, dok ne dođeš u situaciju, bez obzira šta ti drugi govorili, ne možeš doći u stanje svijesti o kojem ti pričaju.

[čokolada]

Kod mene sve ovisi je li mi neka tema klizav teren ili sam u njoj doma. Ako čvrsto vjerujem u ono što radim kojekakvi "suprotni" savjeti uopće me ne smetaju, dapače...ponekad suosjećajno saslušam "savjet" trudeći se da se davatelj ne osjeti povrijeđenim zbog mog prenaglog odbijanja njegove sugestije 8) .
Ako su baš jaaako dosadni s tim "vidjet ćeš", samo kažem da nisu baš sva djeca ista.

Ako mi je, pak, klizav teren...onda i sama ispitujem druge na prvi znak njihove dobre volje.

[Anemona]

Potpuno si u pravu, i potpuno te razumijem!
I nalazim se "pogođena" kritikom i u potpunosti je prihvaćam, i svečano obečavam da ću se truditi da izbjegavam komentare tog tipa u komunikaciji sa prvoroditeljima. Jer sam i sama svjesna da dok ne prođeš neke stvari, dok ne dođeš u situaciju, bez obzira šta ti drugi govorili, ne možeš doći u stanje svijesti o kojem ti pričaju.

Baš si to lijepo rekla, o tome pričam.
Svakome je potrebno da proživi to iskusvo, baš da bi došao na tu "drugu" razinu roditeljstva.