Htjela bih samo s vama podjeliti svoje razočaranje Penelopom Leach...
Kad sam bila trudna frendica mi je dala zastarjelu knjigu Penelope o odgoju djece i iako je izdanje bilo staro (npr. preporučalo se spavanje beba prsima i sl.), to je bila jedina knjiga u kojoj sam našla pristup djetetu kao osobi i gledanje svijeta iz perspektive bebe. Ona je poticala roditelje da razmisle kako se beba osjeća u nekom trenutku i da pokušavaju reagirati u skladu s tim.
Kasnije sam čitala njenu knjigu Prvo djeca i ponovo se oduševila.
I naravno kupila sam novo izdanje knjige o bebama (Vaše dijete). Od početka mi se činilo da knjiga, iako ima više raznih detalja o njezi djeteta, nema tako dobar i ljudski pristup kao staro izdanje.
Sad kada mi je klinac veći, krenula sam čitati dio knjige koji se odnosi na djecu od 1-2,5g i ostala zaprepaštena!!!
(Naravno od prvog čitanja o bebama sam se srela i sa Searsom i skužila svoj unutrašnji glas koji je težio attachment parentingu)... Penelopa preporuča da je dobro da djete nauči samo zaspati.. I preporuča modificiranu cry it out metodu!! (nikako ne uzimaj iz krevetića, ali ako baš jako plače budi uz njega dok je on u kinderbetu). Beba nikako ne u roditeljski krevet niti u dnevni boravak navečer (jer ako jednom skuži kako je to dobro neće se dati više izvući van.)
Ako nam je svima tako normalno i lijepo spavati s nekim u krevetu, zašto to onda uskraćivati svom malom biću?!?! Gdje je nestao Penelopin odnos prema bebi i gledanje iz perspektive male i uplašene bebe koja se sama budi u sobi kraj bebifona?!
Još nisam pročitala ovo poglavlje do kraja... ali sam razočarana..


Odgovori s citatom
