ja se moram priznati jos uvijek nemogu pomiriti s svojom vanmaternicnom,to me je bas jako pogodilo
 |
|||
|
|
|||
ja se moram priznati jos uvijek nemogu pomiriti s svojom vanmaternicnom,to me je bas jako pogodilo
Imala sam sreće pa je muž bio na nekakvom bolovanju i potpuno je preuzeo brigu o V. nakon transfera. Sad, kad se vratio na posao sve je po starom, osim što mi dolazi tata poslije posla na sat, dva da ja stavim utriće i odležim ... ubrzo nakon njega stiže i muž ... tak da me poprilično svi maze. Za vrijeme dok smo nas dvije same, radim sve normalno i dižem ju ... ne mogu joj odoliti, a i zubić joj izlazi pa se često nosimo i tiješimo!
i ja sam imala sreću da je m bio na godišnjem pa sam ih oboje ostavila u Dalmaciji na selu kod babe i dida.
O je samo bio došao na punkciju.
A mala je imala 3 godine pa sam joj objasnila d aje ne mogu dizati i ona je to super prihvatila,
iako meni to strašno nedostaje, ali dizanje 18 kg jednostavno mi nije palo na pamet.
Rekla sam joj da sad kad je mrvica u trbuhu doktor neda da mama diže teške stvari i teško kamenje,
a pošto je i ona teška da ne smijem ni nju.
Ona je to super privatila!
Meni nema šanse da MM bude doma...
moja mama je bila kod nas jer je čuvala stariju cukru pa je ona obavljala sve teške stvari
onda sam prokrvarila i morala strogo mirovati pa nisam smjela ni iz kreveta
jako mi je falilo naše nosanje (puuuuno smo se nosale), a i njoj
stalno sam joj objašnjavala da mamu buba bušek ili leđa pa je ne mogu nositi
nisam htjela govoriti da je to zbog druge bebe da ne bi kasnije bilo frke...
onda je puno ležala pored mene (mislim puno za njenu dob) i čitali smo, mazili se, slagali puzzle i takve stvari
vrlo brzo je za sve što je treba dignuti, ili kad je htjela da ju se nosa, tražila baku ili tatu
meni je pružala rukicu da se idemo hodati
al ne mogu vam opisati kako sam bila sretna kad sam ju nakon poroda smjela ponovo podići
al ni to odmah, jer su me iskasapili pa sam se bojala da mi ne popucaju šavovi...
to je i jedan od razloga (uz hrpu drugih logičnih) što sam toliko priželjkivala vbac (luda li sam bila)
moram se nadovezati na gornji post
mama je obavljala sve teške stvari od moje punkcije pa dok nisam prokrvarila
s obzirom da je beta bila mala i ja sam krvarila kao da imam pravu mengu, slijedećih 4 dana sam se ponašala kao da nisam ni bila u postupku
nosila malu, radila sve što treba i tak
znači, prokrvarila u srijedu (mislila gotovo je) u četvrtak beta 15 i do ponedjeljka sve po starom
u ponedjeljak sam išla i na posao i nakon posla po betu da potvrdimo da je nula, a kad ona narasla
onda su slijedili dani i tjedni agonije, je li vanmaterična, pa nije, pa hoće li beta rasti, pa ponovo krvarenja, pa hoće li biti ploda, pa opet krvarenje, pa kuca li srčeko, pa opet krvarenje.........
do kraja trudnoće nisam ništa radila i ništa dizala....
Uh Ginger opet sam se najezila na tvoju pricu, ljubi svoje cudesne curice!
Ja sam se nakon prvog postupka 2 dana stvarno stedila, nisam lezala ali sam citala, odmarala (bio vikend), sve laganini, a onda od ponedjeljka u normalu bez nekih vecih napora tipa vjezbanje ali drugo sve normalno. Zato mi se sad cini neizvedivo dva dana postede, a nisam ni sama sigurna koliko to utjece na ishod...
Ostale trudilice, kako vi?
Charlie mozda ti moze koristiti i moje iskustvo (iako sam oba puta prirodno ostala T), pogotovo sad u 2. trudnoci: nosila i dizala M.-a (i jos ga povremeno dignem, iako sam 35 tj. T), tako da ocito to bas i ne utjece na tijek trudnoce. Naravno da mi od pocetka govore kako ga ne bih smjela dizati... ali, ajde ti objasni to 1,5-godisnjaku...
cure,evo i mene k vama!
kako vidite u potpisu i mi bi drugu bebicu...jučer su mi punktirali 6 jajnih stanica,sutra moram zvati da vidim kako su moji embrijići ( nadam se da su bar 2 od tolikih jaj.stanica)
prvi ISCI je uspio u prvom pokušaju,prošlo ljeto smo bili ponovno, ali ništa..
sad se lagano nadamo...a moje dijete stalno ponavlja da bi seku...srećica moja mala, i kako smo sad svaki drugi dan išli u zg on objašnjava baki da su "mama i tata otišli u zabreg vidjet za seku "
svima puuuno ~~~~~~~~~~~~ za uspjeh !
frodo, rastopila sam se na ovo.
mi se nadamo da ćemo uspjet prije nego M progovori da je preduhitrimo
Evo da i tu prijavim ET 2 zametka i betu 04.02.
tikice sretno!tikica_69 prvotno napisa
Klara, hvala ti!
kik@
pozdrav svima!!! nije me dugo bilo,nisam baš imala vremena.ali bi se htjela pijaviti za drugu bebu.moja dg ista-pcos,a MM također loš nalaz spermiograma(mislim da je zadnji bio theratozoosp. još nismo uspjeli doći do Zagreba i pregleda,ujedno i dogovora za postupak,ali mi se trudimo,i najviše se nadamo prirodnoj trudnoći.
inače trenutno mi kasni 7 dana,a otkad sam rodila K.ciklusi su mi se popravili,tak da se malo nadam,ali ipak ne vjerujem baš da sam trudna. prije vjerujem da su mi se hormoni opet poremetili.
držim palčeve i vbram svima~~~~~~~~~~~~~~~~
pusa!!!!
Ni ja ne mogu odoliti dizanju curice, ima 14 kg, i navikla se maziti i nosati sa mnom i s nikim vise.. a ja ne znam tko je o nasem mazenju ovisniji, ja ili ona, pa ju nekad vrtim i dizem i kad ne pita..znam i ja da ne bih trebala, jer sam u 11.tjednu, i pokusavam se pribrati, ali s obzirom da mm radi, baka i didova ni rodbine nema u blizini, mi smo najvise vremena same. I poslje transfera sam ju dizala i kupala i sve ostalo, pa to valjda nije utjecalo na rezultat. I mislim da tek sad postajem svjesna trudnoce zapravo, jer je pocelo probadanje u donjem dijelu, pa cu se od sada i paziti i probati joj objasniti.....
Na forumu sam pročitala nešto što mi se čini kao dobar savjet: da djetetu treba reći kako tebe boli trbuh pa je ne možeš nositi, a ne da je ne možeš nositi zbog bebe. Tako da ne izazivaš negativne osjećaje prema bebi. A i zato što dijete može osjetiti empatiju prema mami, ali ne i prema nerođenoj bebi.
klara, tako isto sam i ja, upravo iz navedenih razloga
kik@
Cure, čestitam vidim da se broj trudnica lijepo povećao !!! samo naprijed!
Svoje lijepe novosti sam stavila na : http://forum.roda.hr/threads/35224-N...-Lili75/page12
ponovno čitam (nešto sam zbrljala s citatima) i razmišljam kako sam oduvijek zamišljala i drugu bebu, sad gledano unatrag ne znam kako sam se to uopće usudila s obzirom da nisam imala niti jedno dijete al eto hrabre, lude valjda sreća prati!
Želim vam svima ostavrenj vaših snova bilo da se radi jednom, dvoje il iviše djece
Drž te se, upornost se isplati i sve ćemo imati svoje smotuljke!
Pozdrav svima drage rode i rodice...
Čitam vas povremeno i vidim da je ovdje uvijek živo...Čestitke svim novim trudnicama, i ispunjenje želja svima onima koje još rade da to postanu...
Nakon cijele kalvarije koja mi se desila prije godinu dana, za one koje me ne znaju postoji tema - prestrašno iskustvo - ( danas je točno 1 god. od tog nesretnog transfera, pa sam posebno tužna...) želja za ponovnim pokušajem sve je jača.
U strašnoj smo dilemi, nakon svega što se desilo, nažalost nisam u potpunosti povratila povjerenje u svog doktora, i ne znam hoću li ikada, tako da trenutno razmišljamo o tome u koju bi uoće kliniku mogli krenuti... Ne želimo ić na privatne klinike, niti zasad van Hr, tako da sam se ovdje obratila s nadom da nam moža možete preporučiti nekog dobrog, strpljivog doktora gdje bi mogli krenuti kroz mjesec,dva. Kažu mi da je dr. Bauman super...Željela bi čuti vaša mišljenja i preporuke...
Hvala vam unaprijed...
Dr.Bauman je ljudina i doktor , od srca ga preporučam s tim da mu obavezno kažeš za svoje neugodno iskustvo!
sretno katka22 i neodustaj.
jer kako kažu sve šta nas ne ubije, osnažuje nas!
Suzzy koja vijest čestitam
Koji je postupak, tj. kako doć do doktora? Telefonski broj koji imam, točan je, javlja mi se njegova sestra, i koliko god uporno zovem, još nisam uspjela razgovarati s njim...
Kad je najbolje vrijeme za zvati?
Krećem u pripremu, ovaj tjedan počinjemo s prikupljanem nalaza, pa se nadam da ćemo ubrzo i u prvi posjet Zg...
ne znam da li je ovo pravo mjesto za tražit info, ali može li mi ko reći, smrzavaju li oni js?
Hvala...
katka, imas PP
suzzy
katka22, nisam sigurna kako doći do doktora, prilično je zauzet ali mislim da je najbolje da sa sestrom dogovoriš termin pa ćeš s doktorom u četiri oka. Treba ti samo uputnica od ginekologa, ponesi sve nalaze i ostale papirusine sa sobom. Ili da možda zvrcneš privat polikliniku u kojoj radi pa da tamo odeš na razgovor s njim.... jedino što će te to koštati.
Ne želim plaćat nešto za što ionako već plaćam...možda pogrešan, ali to je moj stav...
A nema panike što se tiče vremena, mislim, ne želim ništa forsirat, mjesec dva gore dolje mi ništa ne znači, iskoristit ću to za obavit osnovne pretrage. Da li tu još spadaju: Papa, brisevi, hepatitisi, i naravno povijest bolesti sa VV?
Suzzy čestitam!!!
katka22 najbolje ti je napravit termin za konzultacije, pa sve lijepo dogovorit s njim.
taman ćeš do tad imat sve nalaze.
pa možda već sljedeći ciklus krenete u postupak.
a ako misliš odmah na stimulaciju onda pokušaj da te odmah stave na listu za lijekove!
Katka22, ja sam friška trudnica doktora Baumana i od srca ga preporučujem, ali do njega je gotovo nemoguće doći telefonski, jer ujutro obavlja foliklulometije, transfere, punkcije, nakon toga porode i onda mu dolaze trudnice (kojima je on vodio postupak) na UZV. Kad sam god došla na UZV, gore je bila hrpa parova i žena. Najbolje je naručiti se telefonski kod sestre i dobit ćeš svoj termin, a onda ćeš mu na konzultacijama sve lijepo ispričati. Ja sam, osim ovog što si ti navela, imala još i nalaze hormona, a osim markera hepatitisa, radila sam testiranje za HIV 1 i HIV 2 te na VDRL (mislim da je to test na sifilis). Sve to je radio i MM (hepatitis, HIV i VDRL), a MM je morao još kod njih na SD napraviti s-gram i bakteriologiju ejakulata (ovo zadnje TM ne mora napraviti na SD, nego bilo gdje). Nakon konzultacija će te staviti na listu lijekova i to je to. Ja sam lijekove čekala 2 mjeseca, ali čini mi se da se sad čeka malo duže.
Sretno!!
Hvala svima na info!!!
Katka 22
Jadro, stara suborko...Katka 22
Pa gdje si mi?
Vidjela sam te nedavno na nekoj listi čekalica...jel to znači da si i ti u niskom startu?
Ajde, opet zajedno, i možda opet dobitno...
Pozz...
tek sad vidim čestitke
hvala curke, i vama želim što prije još jedan maleni smotuljak u naručju
Ja rodila 17.2.2011.!
David brzinski stigao u 8.45, malo vise od 3 sata nakon sto sam stigla na SD. Iskustvo drugog poroda mi je bilo PREDIVNO!Ekipa dr.-ova, babica, sve... I kasnije na babinjacama, super cimerice, a ono najvrednije - moje dijete i ja sami, samo nase vrijeme za upoznavanje i mazenje. Sad kad smo kod kuce jos je ljepse, ali tu su i MM i starije dijete koje je jos uvijek beba i trazi paznju, pa nikad necu zaboraviti one trenutke u radaoni, kad smo se mali D. i ja gledali i kad je prvi put papao i kasnije u sobi kad sam bila samo njegova.
Zelim svim trudilicama za drugu bebu sto prije jos jednog malog andelica!
enya22, predivno
Čestitam!
Čestitam!!
Uživajte, i nama se bliži prvi susret
Cure, samo da podignem temu, dugo nema nista novo.
a trudimo se i dalje
trudimo se i dalje.
i nadamo se
Također...
evo ja brojim dane!
uskoro stiže mali braco!
Odjavljujem se-----odustali smo, na moju veliku zalost, jer i dalje prizeljkujem jos jedno malo stvorenje..
I ja se odjavljujem.
Išli smo na dva FET-a i nismo uspjeli.
Na nove simulacije ne idem, ta odluka je davno donesena, i time završava moj MPO put.
Mirna sam s tom odlukom, imam jednu srećicu i osjećam se ispunjeno.
Svima vama želim puno sreće, da ostvarite svoje snove i ispunjene idete kroz život.
a joj, kako mi to zvuči nekako tužno... .. i ja sam probala do sad dvije stimulacije, jedan klomifen, 2 x FET, dva pritodnjaka i ništa..ali nekako ne volim reći da sam odustala...hm.. svakako se divim hrabroj odluci, na ovaj način ćeš se moći konačno cjelokupno posvetit djetetu koje je tu, kraj tebe... svaka čast!
i ja razmišljam da odustanem..ne znam...
Snješka, anabanana, koliko vam je godina? jel vas to nagnalo na odustajanje?
ja pauziram evo 5 mjeseci, nakon zadnje stimulacije, i NIKAKO NIKAKO se ne mogu natjerat za zagreb!!
nataša,
moj MPO put je bio izuzetno težak, izgubila sam dvoje djece u visokom stupnju trudnoće, tj. nakon poroda.
Imala sam 11 stimuliranih ICSI postupaka, njih sam stoički podnijela, što se toga tiče isplati se svaki trud, ali gubitak djeteta...to je nešto sasvim drugo.
Sada imam svoju D. i sve je sjelo na svoje mjesto.
Meni je sada lako odustati jer ono čega se najviše bojim je nova trudnoća, neizvjesnost...i opet, ne daj Bože, gubitak.
Skupila sam snagu otići po smrzliće, jer sam osjećala da im moram dati šansu.
Dalje ne mogu...nakon svega, dalje ni ne želim.
Nakon duuugo vremena skicnem sto se ovdje zbiva i oduseve me ove vesele vijesti. Cestitam svim upornim curama, a posebno su me odusevile Klara i Tia. Saljem vam velike puse i uzivajte u onim prekrasnim danima trudnoce! (a mogle bi se i koji put sastati)
Mi se nismo vise trudili (osim u kucnoj radinosti), sto ne znaci da ne bih voljela opet stiskati maleno, slatko, mirisljavo............... ali svi oni negativni rezultati u 7 godina, a i mojih 40+.................ne da mi se....
Nasa cura je svu tugu, samocu i suze pretvorila u neizmjernu srecu!
@mamice koje su isle na IVF/ICSI
kako ste uskladili vrijeme nakon transfera s obavezama oko djeteta? da li ste malkoc mirovale nakon transfera ili ste se i dalje bavili djecom kao uobicajeno..podizali..itd..
hvala
Baš sam to ja pitala prije par stranica, pogledaj...iskustva variraju, nekima su uskakali muževi, neke su sve kao i uvijek. Ja idem normalno raditi, jer imam ok uredski posao, dijete izbjegavam dizati previše ali ne mogu to potpuno izbjeći.
Probala sam nakon stimuliranog, kad su ulozi ipak veći, malo mirovati, ostala sam 2 dana doma, nisam ležala ali mi je mama pomagala s djetetom, i bilo je bez rezultata. U prirodnjacima definitivno ne mijenjam ništa, to bi bilo preveliko pretumbavanje a za male šanse, ali za idući stimulirani možda opet uzmem dan-dva predaha, baš mi je godilo
mi se ne predajemo
idemo dalje uporni i tvrdoglavi i optimistični
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom