moja mama je bila kod nas jer je čuvala stariju cukru pa je ona obavljala sve teške stvari
onda sam prokrvarila i morala strogo mirovati pa nisam smjela ni iz kreveta
jako mi je falilo naše nosanje (puuuuno smo se nosale), a i njoj
stalno sam joj objašnjavala da mamu buba bušek ili leđa pa je ne mogu nositi
nisam htjela govoriti da je to zbog druge bebe da ne bi kasnije bilo frke...
onda je puno ležala pored mene (mislim puno za njenu dob) i čitali smo, mazili se, slagali puzzle i takve stvari
vrlo brzo je za sve što je treba dignuti, ili kad je htjela da ju se nosa, tražila baku ili tatu
meni je pružala rukicu da se idemo hodati
al ne mogu vam opisati kako sam bila sretna kad sam ju nakon poroda smjela ponovo podići
al ni to odmah, jer su me iskasapili pa sam se bojala da mi ne popucaju šavovi...
to je i jedan od razloga (uz hrpu drugih logičnih) što sam toliko priželjkivala vbac (luda li sam bila)