dakle, jel i kod vas isto? moja svekrva je užas živi... od prvog dana ništa ne valjam, svaki dječji plač znači kataklizmu... mali je sad 2,5 godine i mm i ja smo svjesni da se ponekad baš i ne može ugoditi svakom zahtjevu.. a ona svaku situaciju kritizira (od toga što mali jede, kak spava, kak ja odgajam, ma sve...) Ja sam od prvog trenutka fina i kulturna, radim doma sto na sat koliko mi mali dopusti.. naime, živimo skupa i postajem puna sijedih jer gubim strpljenje s njom.... pomoć
Sve mi je jasno, mislim da pišem ovaj post da se malo utješim... ako vas ima u sličnoj situaciji, molim za neki dobar savjet...osim da se odselimo, jer na tome se stalno radi....
hvala unaprijed, ivana