moze neko obrisat tatin novi pokusaj da svaku situaciju prikaze ko pogresku zene
kao drugo nema veze sa naslovom
 |
|||
|
|
|||
moze neko obrisat tatin novi pokusaj da svaku situaciju prikaze ko pogresku zene
kao drugo nema veze sa naslovom
ja tu ne vidim pokušaj da se situacija prikaže kao pogreška žene, nego samo jednu tužnu životnu priču koja ima za rezultat jedno malo nevino biće koje vjerovatno ne poznaje oba svoja roditelja.stray_cat prvotno napisa
osim toga, opisan je još jedan primjer muškog manipulanta a i sama imam jako dobru prijateljicu koja se još uvijek nalazi u ovakvoj vezi kakvu je tata! opisao. čak sam u prvi tren i pomislila da piše o njoj dok nije došlo do dijela o bebi.
moja draga frendica se nalazi u ovakvoj vezi već 5 godina, zaključana u zlatnu krletku, on je direktor veeeelike poznate HR tvrtke (eh da javnost zna), doma ima ženicu i sina na faxu.
ja se sve nadam da će moja draga frendica shvatiti, ali moje nade se ne ispunjavaju već 5 godina.
jednom kad shvati nadam se da neće postati i ostati toliko ogorčena da nekome drugome ne pruži priliku za novi početak.
gitulja ukoliko ti je teško sa bivšim napraviti dogovor oko odgoja djeteta, pokušaj kontaktirati CZSS. doduše ovo kod vas nije ni brak, ni vanbračna zajednica ali ipak su djetetovi interesi najbitniji u ovom svemu.
Ok, sada su mi neke stvari ipak malo jasnije...
Drži se, ne znam što drugo bih ti rekla jer jednostavno ne znam što raditi u ovakvoj situaciji...
Da se ne družiš s njim? A opet moraš radi djeteta!
Sretno!
eh, da. tu i je problem, moram se družiti s njim radi male. ne mogu joj uskretiti oca kojeg pozna cijeli svoj život.
drugi je moj problem konstantno prežvakavanje prošlosti. tu sam odlučila potražiti pomoć, zbog sebe i gite. ne mogu se više vrtjeti oko istog problema danima.
gituljadrži se, nemam što pametnije reći
mislim da je Gita75, u potpunosti u pravu, stalno isčitavam taj post ispočetka.
i ne mogu vjerovati koliko je u pravu. stvarno hrpa sra..a koja su me konstantno vrijeđala i omalovažavala, a onda i pitanje pa je li to tako strašno.
i da, emocionalno sam iscrpljena do kraja.
@tata! ako si ikako aludirao na to što g nije bila planirana, mogu ti otvoreno raći da sam uvijek bila ta koja je tvrdila da se djeca ne događaju.
osobno nikad ne bih kovala takve planove nekome iza leđa. ja nisam prestala piti tablete, naprotiv nastavila sam ih piti jer nisam znala da sam trudna. i pila sam ih do kraja 6-og tjedna. i vjeruj mi bila sam prestravljena kad sam saznala jer nisam znala može li dijete imati posljedice zbog toga.
njemu sam rekla odmah, bez ikakvih svijeća i aluzija. on je odlučio ostati, a onda je krenulo kako je krenulo.
i da se ne bih pretvorila u drugu Vlatku,ponavljam ne nije sve bila njegova krivnja. samo sam trenutno ja ta koja cvili i osjeća se grozno (ne kao prije dva dana). svjesna sam ja svojih pogrešaka i mana.
gitulja, tvoje mane i slabosti nisu bitne. Svi ih imamo. Neki ljudi imaju mane, drugi nerješive sistemske greške... a takvoj si osobi rekla što je trebalo. Valjda će jednom naći osobu s kojom će mu biti bolje.
Bitno je da je ta odluka koju si donijela ispravna i dobra za tvoje dijete i za tebe. Sretno, draga... Bit će bolje!
pa naravno! ali nekome vrlo smeta da se stvari poslože u pravi kontekst!
ja se naprosto ne mogu načuditi ovolikom licemjerju ovdje... na prvi post me se dočekalo aplauzom, a na drugi, kao objektivnom sagledavanju jednog sasvim novog detalja odjednom ubačenog u priču, ajmo GA napast kako to više NIJE pomoć Gitulji! ma stvarno?!? al zato srdačne pusice, zagrljajčići i srčeka jesu (kao i Gdji K.)! ma bezveze...
pa i prvi i drugi komentar vam je napisao ISTI čovjek, sa istog stanovišta i svjetonazora i s istom objektivnošću... ali u prvom je bila prikazana kao žrtva bez svog utjecaja, a u drugom je otkrila da je ipak dala svoj pristanak biti žrtva! sorry, ali meni to drastično mijenja koncepciju sagledavanja cijele situacije!
OK, što je po vama PRAVA pomoć?! Otvaranje očiju objektiviziranjem i konkretiziranjm situacije to očito NIJE, jel tako? jer kako ja doživljavam u Gitulji još uvijek tinjaju tračci silne ljubavi prema svom dragome... možda to i neće izrazit direktno, ali to itekako dokazuje prelabavim shvaćanjem da od takve veze NEMA NIŠTA, niti je imala, niti će imati - a što je ipak trebala shvatiti puno puno ranije, uostalom kada joj je ON SAM to i rekao!
Vi se okomljujete na čovjeka, a budimo realni, kakav god on bio genijalni manipulator, ON joj je ipak na početku OTVORENO rekao da NE ŽELI ŽIVOT S NJOM! pa dobro ak je iluzionist, kvragu nije hipnotizer, pa da je to sve učinio protiv njene volje!
i gitulju sada čudi što on ima drugu, silno ju povrijeđuje nakon toga što je NJU zamjenio nakon svega dva tjedna, a možda i prije dok je još bio s njom - ali Gitulju nimalo ne povrijeđuje što joj je prije TRI GODINE rekao da NE ŽELI ŽIVOT S NJOM! i što je to i sproveo u djelo, pa čak i unatoč djetetu!?! HEJ LJUDI... pa šta vas više nakon toga može začuditi od takvog čovjeka???
izgovarate se na njegovu finoću i slatkorječivost, manipulativnost??? a pitam vas sad jel uistinu žrtva manipulativnosti, ona osoba koja pristane dalje održavati "bolestan" kontakt s osobom koja jasno kaže da "ne želi živjet s njom, jer se opekao"! pa šta imaš više dalje tražit od takve osobe? mrvice sreće, njegovog prisustva, za one njemu dobrodošle trenutke ispražnjavanja u tebe? pa gdje ti je dostojanstvo? gdje ti je požrtvovnost za tvoje dijete koje treba više od mrvica... jel tvoje dijete zaslužuje takvu sudbinu??? jel opće ima potrebe stvarati podlogu da se se dijete desi?
ne želiš zajednički život sa mnom - OK - bit ćemo platonski prijatelji dok se ne odlučiš! i točka!
prestani misliti o sebi i o svojoj povrijeđenosti, i opterećivati sebe time što te zamjenio nakon 2 tjedna! pa ti ga u stvari nikad nisi ni imala, i što je još gore jasno si mu dala privolu za takvo njegovo ponašanje! vidio je da si krhka i podložna manipulacijama, da u njemu vidiš boga i tako se i ponio, bez imalo časti prema tebi!
i tu si gdje jesi, nažalost, međutim još uvijek nisi svjesna da njega kao muškarca MORAŠ zaboravit, jer te brine JEDINO jel te zamjenio 2 tjedna poslije ili čak i ranije! strašno!!!!
on bi sad pa nadalje trebao u tvojoj glavi bit samo potencijalni roditeljski partner tvom djetetu, nadam se da će imati volje za to, i nažalost podsjetnik loše životne odluke i da ti se ista ne ponovi - i ništa više od toga!
e ovo bi trebalo biti GRUBO OTREŽNJENJE i RAZDRMAVANJE, a ne ona stray_cat pljuvačina po čovjeku koji ovdje ne bi smio niti dobijati pažnju, niti se okomljavati na njega!
Imaš li želje bit partnerica onom Anti Gotovcu? (on je banalni, trenutno eksponiraniji slučaj kretenizma i praznine, a ima ih na stotine, Dikan recimo i sl.) takav je, kakav je, svi ga znaju - al našla se jedna Petrica koja to želi! i čuj uvijek će ih biti... s ovakvim ili onakvim ciljevima! ali pitam vas hoćete li tko imati obzira prema jadnoj uplakanoj Petrici kad jednog dana doživi Simonica sudbinu? Neće, jer ste znali s kojim kretenom ulazi u vezu! kad ti neko najavi da NE ŽELI ŽIVOT S TOBOM, odmah ti je najavio i svoju dozu "kretenluka" - "želim se brate ispražnjavat u tebe povremeno i nemoj me s ičim drugim tlačit!" i točka.
dao sam vam jednu poražavajuću priču kako neki muškarci doživljavaju žene i opet NIKO ništa nije zaključio iz toga, osim vazda prepametne Stray kako to treba odmah skinut s tapete nepriličnosti!
pa ak ćete tak skidat s tapeta objektivizirane situacije i zatvarat oči pred realnostima, i tumačenjima muških mozgova, koliko će ih još biti koje će gaženjem svog dostojanstva tako prolazit u životu ko Gitulja... pitam VAS?!?
Zašto bi se morala družiti s njim zbog djeteta? Mislim jasno mi je da moraš s njim biti u kontaktu i da zbog tvoje curice morate biti u dobrim odnosima. Ali daleko od toga da se trebate družiti! Mislim da nikako ne bi trebala s njim ispijati kavice niti ulaziti u neke dublje priče u kojima bi se dovela do toga da ti opet nešta prigovori ili te ucjeni ili slično. Dovoljno je da pričate o stvarima koje se tiču vašeg djeteta. Kada ti se malo rane zaliječe, onda naravno može i druženje i zajednički odlasci na izlete i slično, ali do tada bi trebala napraviti malo odstojanje od njega (samo iz razloga što ti druženje s njim ne čini dobro u nikojem slučaju). I ne mislim da bi takvim odnosom uskratila djetetu oca. Dijete se naravno uvijek može družiti s ocem
da htio sam još dodat... moja bivša je bila isto tako bila žrtva jednog manipulatora, oženjenim čovjekom, generacija njenog tate, i upala mu je u mlin u svojim ranim dvadesetim... bila mu je priležnica punih 3 god prije mene (i nastavila i uz mene i poslije) - nitko je nije pištoljem na to natjerao, sama je tako izabrala!
no je li joj to olakotna okolnost što je radi toga meni sje*ala obiteljski život i našem djetetu djetinjstvo u normalnoj zajednici s oba roditelja? što je nakon njega postala lažljiva spletkaroška manipulatorica, ko da je indigom preslikala njegov karakter... po meni - NIJE olakotna okolnost!
stoga gitulja što prije tog čovjeka IZ GLAVE VUN, okreni se svojem djetetu i životu koji ti predstoji... potraži stručnu psihološku pomoć da njegov utjecaj ne bi imao kolosalne srazmjere u tvojoj glavi i nastoj se ne svetiti drugima radi tragedije koju si sama proživjela, jer i to je mogući scenarij ukoliko to sve ne zatomiš i "zaliječiš" kako treba...
svijet je pun normalnih muškaraca i uz tvoj pozitivan duh neki će sigurno doći i do tebe!
vjerujem da ti u ovom trenutku stray_cat savjet paše više od moga, ali ne znači da ga za koji dan, tjedan ili mjesec nećeš shvatiti ipak u punini dobronamjernosti... barem utoliko da shvatiš da ti tako nešto nije za ponovit! pa dok god ti netko svaljuje isključivo krivicu samo na onog drugog, dotle nećeš uključiti vlastite receptore razlučivanja onih svojih poteza u kojima si grdno pogriješila i stavila svoju sudbinu bez pogovora u ruke drugome... a što bi moglo biti vrlo nezahvalno za tvoju budućnost i podložno ponavljanju istih grešaka!
Sad mi je palo na pamet šta sam ja zaključila nakon razlaza s manipulatorom. Napravila sam beskonačno mnogo ustupaka s moje strane (sve ono u stilu: da ti je stalo ne bi ti ovo i ono... ili ti bi ovako i onako jar me voliš bla bla bla...) a on, naravno nijedan, jer on je bog.
Uglavnom rastali smo se, a moj zaključak je bio da ću u sljedećoj vezi kad i ako do nje dođe jednostavno tražiti sve. Znači zahtjevati ono što želim i ne prelaziti preko svojih granica. Ako taj netko novi ne može tako funkcionirati znači da mi nismo jedno za drugo. Nemojte sad ovo doslovno shvatiti, nisam ja manijak s bičem koji tjera sve po svom, ali sve ima svoje granice.
Za takvu bolesnu vezu u kojoj sam se našla sam si i sama bila kriva jer nisam poštovala svoje granice, jer sam u ime ljubavi radila neke stvari koje u principu netko tko me voli ne bi ni tražio od mene i jer sam se konstantno nadala da će se on promijeniti. Takve veze funkcioniraju dok tipu ideš niz dlaku, čim se suprotstaviš počinje maltretiranje (ti mene ne voliš, tebi nije stalo, da me voliš ti bi... uglavnom tebe okrivljava za sve živo i neživo). Taj proces je postepen, ni ne snađeš se, a ON postane centar tvog svijeta i sve mora biti podređeno NJEMU. Mislim da je tu neki ozbiljan kompleks u pitanju, ali kako nisam psiholog ne bi se upuštala u takva vještačenja.
Jedino mi dugo vremena nije bilo jasno kako sam si to mogla dopustiti, ali na kraju sam i to zaboravila. Najteže mi je bilo oprostiti sebi.
Na kraju shvatiš da je to tvoj život i tvoj put i da si zbog toga ta koja jesi, digni glavu i vozi dalje.
Hbga Tata!...tvrdo, ali istinito...Imala sam i ja jednog takvog, bila od silne ljubavi slijepa ko šišmiš, srećom bilo je bez djeteta. :/
Re: malo podrške trebam
kao prvo veliki
nemam sada vremena sve čitati, ali ovo nisam mogla ne primijetiti
boldano je bio problem i u mom braku.
osjećala sam se isto kao i ti sada.
alkohol je nevjerojatan porok - čovjek naoko izgleda kao da sasvim uredno funkcionira, a u stvari se radi o dr. jekillu i mr. hydeu.
nije ni čudo da smo tako zbunjene nakon takve veze.
drži se, draga, i ne posustaj.
Ja mislim da prvo trebas da prestanes da gajis osecanja prema njemu...
gituljice
eh, da dodam, nakon što sam pročitala sve postove: stray ti dobro govori, a ovako i onako analizu svega nećeš izbjeći (što ćeš, takve smo mi žene). Trebati će ti neko vrijeme da si stvari u glavi postaviš, zato služe frendice koje će sve sa tobom lijepo izanalizirati i tako do besvjesti
Glavno ti je da znaš da si ti u sve ušla čista srca, i da iz te katastrofe naučiš lekciju. I da, netko je rekao za strah da ti je neprijatelj - toga se drži.
Što se tiče druženja sa njime - da, to je bad jer kad se trebaš oporaviti evo ga iskrsne da se vidi sa djetetom. Da nemate dijete lijepo bi blokirala njegove pozive i puno se brže oporavila, ovako je to
S druge strane, važno je za dijete da se viđa sa ocem, tako da je sve što trebaš napraviti izdržati sve one glupe faze kroz koje sam i ja prolazila. Na kraju ćeš otvoriti vrata, on će tamo stajati da uzme malu, a ti nećeš imati nikakvu potrebu da mu išta kažeš osim bok. Niti ćeš imati ikakvu potrebu da o njemu razmišljaš, vrijeme će učinit svoje, vjeruj mi. Do tada, dobar ti je savjet od tweety (valjda sam rekla dobro): isplaniraj si vrijeme da što manje sve to prevrćeš po glavi.
potpisujem!
sad ti je teško, ali vrijeme će učiniti svoje. ako si donijela odluku da je gotovo, ostani pri njoj, nemoj pokleknuti u momentima krize. nađi neku blisku osobu koja će uskakati kad ti je najgore. vidjet ćeš da će iz dana u dan biti se lakše, a onda ćeš se samo jedno jutro pitati pa kaj mi je to sve trebalo...i tada ćeš početi živjeti punim plućima.
želim ti da što prije dođeš u tu fazu
Gitulja, veliki
Uh, kakva teška tema. Ipak moram prokomentirati. Dakle, za sve veze u kojima se nađemo smo si zapravo sami krivi jer se smatramo odraslim i odgovornim osobama. Što nam je i kako nam je nakon neuspjele veze isto smo si sami krivi ali u ovakvim situacijama kada i dijete, milo, drago i nedužno, dođe u sredinu tog našeg cirkusa, moramo iz sebe zaista izvuči tu našu odraslost i odgovornost.
Gitulja prije svega, dajem ti podršku da izdržiš ovaj prijelazni period svojih burnih emocija od svega što se događalo. Sigurna sam da ćeš iz dana u dan kako se kockice budu slagale sve više vremena polagati u svoju kćer i da će ti upravo ona otvoriti oči da postoje svjetovi bolji od ovog u kojem se trenutno nalaziš. Moj ti je prijedlog da zaboraviš sve što je bilo između tebe i tvog bivšeg, poližeš rane na brzinu i energiju usmjeriš na dijete. Kako ti, tako i tvoj bivši. Dijete je previše toga propustilo u vašim nemirnim životima i mislim da ono zaslužuje drugu priliku. Mislim da ti baš i neće biti lako (koliko vidim iz tvojih postova) naučiti bivšega da bude tata kakv bi trebao biti ali eto, što ćeš, život ide dalje.
Nisam čitala sve vaše postove pa se unaprijed ispričavam ako je netko nešto slično napisao. Jednostavno sam imala potrebu pružiti podršku i zaželiti gitulji da što prije pronađe "pravi put".
Gitulja kak si?
Evo da se ajvim nakon dugo vremena.
Bila sam loše, ali ide na bolje. Prvi je post bio izraz mog trenutnog stanja i šoka. I znam da smo si za veze krivi sami. Netko je jako dobro rekao, kad se nađeš u vezi s manipulatorom ni sam poslije ne znaš kako si si to sve mogao dopustiti.
Dakle, pronašla sam stručnu pomoć. Jednu divnu ženu - snowlion psihoterapeuta.
Nekako se poklopilo moje vjerovanje u protok energije u životu s njenim načinom rada. I stvarno mi puno pomaže. Jasno još se ponekad jave krize, ali bolje je. Puno bolje.
Shvatila sam puno stvari o sebi, i radim na sebi sve više.
A shvatila sam i to da se bar godinu dana nisam smijala. A i to se promijenilo, pomalo sam se počela opuštati i nestao je grč s mog lica. Počela sam se smijati.
Prije dva tjedna promijenila sam posao, tako da me i to sada jako stimulira. Ljudi su zasad jako dragi, otvoreni. Inače firma jako potencira međuljudske odnose tako da se slave rođendani iza radnog vremena, odlazi se na ručkove i putovanja. Puno se radi, ali ne nedostaje zafrkancije.
Evo stvarno se osjećam puno bolje.
Baš mi je drago da si javila i da se osjećaš bolje
znam o cemu pricas, 100 % te kuzim. otac moje kceri isto nikad nije zivo sa nama i danas isto tako vidim da ta veza nikad nije ni imala neku buducnost. isto sam prolazila svakakve emocionalne faze od neke histerije, preko srece, indiferentnosti, ljutnje, razocarenja, pa do totalne depresije. trajalo je neko vrijeme i proslo je. jedino sto mi nije bilo jasno, bilo je to, da NIKAKO nisam mogla shvatit gdje su se sakrile njegove pozitivne emocije i gdje je osjecaj odgovornosti prema djetetu. osjecala sam se svakako, ALI postoji jedna stvar koja mi je dala snage, a to je cinjenica da mi je kroz ami
Iz veze koja nije imala perspektive ipak su proizašle dvije krasne stvari.
1. Gita
2. on je uspostavio kontakt sa svojim prvim djetetom.
Sad je stvar dalje na meni, da se oporavim i podignem. Da, ako je ikako moguće ostanemo u korektnim odnosima zbog malene.
@ Tata! ti si puno toga napisao, i naravno da si djelomično u pravu. Nikad ja nisam rekla da u vemu nema moje greške. Čovjek neke stvari jednostavno ne želi vidjeti kad se događaju njemu. ali za druge smo uvijek jako pametni.
Jedino mi nije jasno od kud sva ta ljutnja i gorčina prema ženama kod tebe. Pa nije jedino tvoja BŽ kriva za raspad vašeg braka.
Ja sam potražila pomoć, i ne želim ići kroz život stalno ljuta i ogorčena, bilo na sebe, bilo na njega, bilo na cijeli muški rod.
Ja svoje zlato imam, ako nam se u životu pridruži još netko dobro, ako ne dobro.
Ajde baš mi je drago da si bolje
Ma daj se spusti na zemlju malo, pa otkud ti to da ja imam ljutnju i gorčinu prema ženama??? možeš li mi analizirat, citirat, objasnit... ma što god! dajte se spametite više s takvim komentarima... jedinu ljutnju i gorčinu imam prema onim ženama koje takve nebuloze ovdje pišu!
pa kaj misliš da bih imao malu bebu da imam ljutnju prema ženama??? ja nemrem vjerovat da se takva glupost, još uvijek ovdje ponavlja! Očito je dovoljno da neko blebne, pa se svi drugi sjate prihvaćanjem oko toga... ja ti vrlo cijenim individualizam stava i mišljenja, a ne kolokvijalni kolektivizam!
pa naravno da NIJE! ja sam kriv! ja sam taj koji je odlučio da se ta farizejska forma konačno raspadne! onog trena kad sam shvatio da ta žena od samog početka u pozadini formalnog braka sa mnom, u stvari neutaživo čezne za drugim, i ne samo čezne...
a sad da li sam kriv što je ušla u toliku nemoralnost, laži, manipulacije, izigravanja povjerenja, e to ću gitulja tebi ostavit na procjenu, jer vidim da si ekspert koji to ionako već sve zna! doista neznam što bih pametnije više rekao na takve komentare...
Neću ja nikoga analizirati jer kao prvo i najvažnije nisam ni psiholog ni psihijatar. Niti ću procjenjivattvoju situaciju.
Ja sam odlučila potražiti stručnu pomoć, i imam još puno rada na sebi. Ali sam za početak shvatila zašto sam ušla u tu vezu, kada je postalo gore, a kada se počelo raspadati.
Krize su naravno još prisutne, ali mi je sve lakše živjeti samoj sa sobom i s Gitom. Samopouzdanje mi se počelo vraćati, i osmjeh na lice.
Priznala sam sama sebi da imam dijete sa alkoholičarem, manipulatorom i lažljivcem. Ali ono najvažnije, više se ne dam navući na njegova obećanja niti uvući u svađe. Puno sam smirenija i sretnija sa Gitom.
Vidim da napreduješ, imenovala si problem, sad ga samo treba strpati u kutiju i odbaciti.
A priče , tipa joj ovo joj ono, kako si mogla to dozvoliti i sl.... e na to po.piz.dim ( znam da je nepristojna riječ, ali lažni moralizatori i dušebrižnici koji su me snishodljivo gledali i potajno likovali tijekom moje 2 godišnje kalvarije i dijelili mi takve savjete doveli su me do overloada )
I ja sam bolje. Nemam novaca za terapeuta pa su mi pomagali pravi prijatelji iz RL i tu s foruma.
I na tome im beskrajno hvala.
Nemam nikakvo slično iskustvo da bih se upustila u savjetovanje, samo
hvala vam svima na podršci.
Terapija stvarno dosta košta ali i pomaže. Ako nekome trabaju podaci terapeutice rado ću ih podijeliti.
Osvjestila sam problem, ali još se mučim.
Drago mi je što se takva osoba maknula iz mog života. Ali, naravno ima ali.
Još jednom se sve što je govorio pokazalo kao čista laž. Dakle, sve ono nova žena u mom životu mora razmjeti moj odnos s djetetom, bla, bla.
Ispada da dijete mora razumjeti njegov odnos sa novom ženom, jer 2 vikenda ne rad, pa 1 radi. Ta dva vikenda putuje s njom, a onda ovaj koji radi bi podijelio između posla, djeteta i nje. Tako da je ispalo da ga u 12-om mjesecu nema ni jedan vikend (btw vikend počinje u četvrtak), i od 1.1. do 10.1. A onda ako ja slučajno isplaniram nešto ovih par dana u mjesecc i pol kada gospodin odluči da bi mogao posvetiti 2 sata Giti, slušam prodike kako ja branim svaki kontakt s djetetom. Kako sam ista kao i njegova prva žena, kako su njegovi postupci ispravni a mi smo užasne.
Dakle, ostaje kao i do sad on ima svako pravo biti u njenom životu sam onda kad mu se prohtije-
Zahvaljujući terapiji, upravo sam se sudila reći NE!
Nećeš mi braniti da i ja imam svoj život, upadati u moj život kad zaželiš, a s druge strane sebi organizirati sve onako kako ti paše. I ja imam pravo na svoj život.
Osim što mora otputovati s njom baš i onda kad sam ga zamolila da ju čuva jer imam inventuru i radim petak do navečer i subotu, neku večer mi se zaprijetio da se ne igarm s njim. I izletilo mu je da bi on mogao spomenuti moju ovisnost o tabletama. Dakle, kako se meni serviralo da su ga roditelji bivše žene maltretirali, tako se sada nekome servira da sam ja ovisnica o tabletama.
Moram priznati da me to izbacilo iz takta, ali sam jasno dala do znanja da sam spremna u bilo kom času na vađenje krvi, ali da isto tražim i od njega. Ja nemam šta skrivati, ali bi me iskreno zanimalo koliko promila bi njemu pronašli u krvi.
Od svih dogovora i razgovora kako ćemo imati korektan roditeljski odnos očito neće biti ništa.
uh, gitulja
gadno. saljem ti vibre izdrzilice
~~~~~~~~~
Gitulja
Da ste mogli imati korektan roditeljski odnos, zadnji mjeseci (i godine) izgledali bi drugačije. ALI korektan roditeljski odnos možeš očekivati samo od zrelog, zdravog i odgovornog partnera. U ovakvom slučaju, uzdaj se u se, svoju obitelj i prave iskrene prijatelje, svog terapeuta i svoje kljuse, a fali Bogu da je gospon našao drugu žemsku osobu s kojom provodi vrijeme pa utoliko manje gnjavi osobu tvoju.
Možda griješim dušu, ali ja ne bih dijete opterećivala... Lijepo joj objasni da će tata doći kad i AKO bude mogao, da se ne razočara ako ga nema. Kako bude rasla, svoj odnos prema njemu gradit će prema njegovim postupcima, ne tvojim. A što se tiče podjele brige oko djeteta, ne znam što bih rekla ali ja ne bih puno očekivala. Nek ON djetetu jednom objašnjava zašto i kako, ako ga uopće bude željela pitati.
A tebi svako dobro... Ova priča je za tebe završila. Nemoj se osvrtati. Ništa djetetu ne uskraćuješ ... Ista si kao i njegova prva žena, shvatila si da ne zaslužuje tvoju pažnju. I to je to. Sretno! Bit će bolje... zapravo već JE bolje. Daj si samo vremena da to shvatiš, neka te ništa s te strane ne izbaci iz cipela, ni loše ni dobro...
ja sam jako brzo shvatila da sam ostala jedini roditelj svojoj djeci.
kratko vrijeme sam se nadala da će ga razdvojenost ponukati da se brižnije posveti djeci... ali to je samo bila moja želja... neostvarena.
kako je u zajednici bio komotan i bezbrižan, van nje je još ležerniji.
nit se javlja niti piše.
možda griješim što ga ne nazivam i podsjećam na to da je otac, ali jadno mi je to... vući ga za rukav i izigravati mu savijest.
da... i moj bm je meni spočitavao da mu branim viđanje s djecom.
tako je on sebi protumačio to što ne želim biti prisutna na tim druženjima.
dođi po njih, odvedi ih u park, kino, na pizzu... ali bez mene jer ne želim stvarati privid skladne zajednice i djeci ulijevati lažnu nadu.
e, ovo sam zaboravila...
izdržat ćeš ti sve izazove i postati jača!
[quote="fegusti"dođi po njih, odvedi ih u park, kino, na pizzu... ali bez mene jer ne želim stvarati privid skladne zajednice i djeci ulijevati lažnu nadu.[/quote]
dječji psihijatri bi ti dali sasvim suprotnu percepciju od ove tvoje! mogućnost da dvoje rastavljenih roditelja ode zajedno sa djecom na pizzu je plafon kvalitetnosti međuodnosa dvaju roditelja i dobrobiti suradnje prema djeci! element "lažne nade" se rješava otvorenim dijalogom s djecom koja to mogu vrlo uspješno shvatiti i prihvatiti, a viđanje oba roditelja u jednom zajedničkom okruženju njima daje poseban mir i osjećaj sigurnosti! Čak je dapače preporučljivo bar jednom mjesečno radit takve susrete, pa čak i jednom godišnje je puno bolje nego nikad!
ma znas kaj, on samo jos pokusava zadnjim trzajima koristiti oprobanu tehniku zastrasivanja a kako si se sad trgnula on se mora nekako prilagoditi novoj tebi koja je sad u stanju lupiti sakom po stolu i reci dosta
on mozda zeli biti dobar tata ali ima toliko drugih prioriteta tako da ce mu na zalost mala biti sve manje zanimljiva
odi kod odvjetnika zbog alimentacije jer je sad u fazi kad se mozda jos osjeca pomalo krivim pa ces mozda i dobiti realnu alimentaciju za malu. poslje ces se stvarno za alimentaciju suditi
možda i jesu u pravu... onako uopćeno, ali ja trenutno nisam dovoljno snažna za takva druženja, a nemam ništa protiv njegovog druženja s djecom.
kod nas je slučaj da on još u svojoj glavi nije raščistio odnose i nada se svom povratku pa mu ne želim davati ni najmanji povod da pomisli kako imam namjeru miriti se.
i da, s njim iskrene komunikacije nema!
vješt je manipulator i nisam mu dorasla.
klonim ga se štiteći sebe (od sebe).
Ma ovako bih ja to s pizzom postavila... Dok su stvari još vruće i svježe, ljudi se uglavnom osjećaju loše i ta loša vibra može pokvariti i najbolju pizzu. KASNIJE kad animozitet prepusti mjesto neutralnom odnosu i kad roditeljska briga nadmaši međusobni odnos dvoje ljudi, e TEK ONDA možete svi skupa na pizzu da nikom ne zastane u grlu. Ne prije... Bar ja ne bih...
baš tako i ja osjećam... jedino što u međuvremenu djeca rastu... i odrastu dok se loše vibre ne stabiliziraju :/
A ja bih to recimo ovako postavio... ako je već stvar psihosomatske problematike, nemojte birati onda prehrambena druženja! druženja uz kavu, šetnju (Jarun, Bundek, Maksimir) ili već samo prisustvo oba roditelja na dječjem igralištu uz vaše dijete, naprosto činit će čuda za osjećaj zadovoljstva vašeg djeteta, osjećaj sigurnosti i neupitne pripadnosti oboma roditeljima! jer evo tu su uz njega!
Provesti sat vremena, sat i po, dva pri tome u autogenom treningu vlastitog suzdržavanja od konflikata u tom periodu, nastojeći kao jedini plemeniti motiv tog čina vašeg zajedničkog prisustva vidjeti u nenadomjestivoj dobrobiti za psihološko ojačanje i umirenje vašeg djeteta, mislim da nije neko nadnaravno i nemoguće rješenje. Osobito ako smo svjesni da jedan takav plemeniti cilj, u stvari višestruko opravdava taj uloženi trud vaše nekonfliktne kontrole prema drugom roditelju u tom kratkom periodu druženja!
S vremenom taj trud održavanja vlastite nekonfliktnosti prema roditeljskom partneru, konačno može dostići nivo i zdrave suradnje, jer ćete se neminovno opuštati u osjećaju tog zajedničkog cilja da ipak to činite za zdrav razvoj svoga djeteta. A onda su i svi ostali apekti proširivanja suradnje vrlo otvoreni i dobrodošli.
E sad povezivati to sa bojaznima od pokleknuća pred slatkorječivim manipulacijama partnera i vraćanja na "stare pute", mislim da stvarno nema opravdanja niti smisla. Ako je vaša partnerska odluka čista i jasna i ako vam je karakter jak i odlučan u svojoj donešenoj odluci, onda nema straha da ćete labilno pokleknuti, ma kakav god vješt manipulator bio. Ako ste labilni, onda vas ni jedan bijeg od toga neće spasiti, osim porađenja na vlastitoj čvrstoći karaktera. Međutim, istovremeno se pitam, ima li smisla zbog vaše labilnosti i unutarnjih neraščišćenih situacija zakidati dijete u zajedničkom jednomjesečnom druženju s drugim partnerom? Ono doista nije krivo radi toga, stoga treba stisnut zube i dat sve od sebe da se djetetu pokaže kako je ono na PRVOM MJESTU i mimo svih tih tinjajućih partnerskih nesuglasica i "nemanja snage", nemanja želuca i tome sličnih prozaičnih razloga (a budimo iskreni njih će, sistemom linije manjeg otpora, uvijek biti lako nać).
Nadam se da se ne ljutite pred činjenicom da je ipak ovdje korisnije promovirati duh roditeljske suradnje, nego iz petnih žila nalaziti razloge nesuradnje! Razloga nesuradnje će falabogu uvijek biti, ali bi nam djeca bila ipak itekako zahvalnija na nalaženju razloga za suradnju!
dakle fegusti bio sam u prethodnom postu velikim dijelom inspiriran i tvojim stavovima, jer vidim da se radi o čestom sindromu zabluđenosti... odnosno ne ukoštavanju sa istinskim problemom u sebi, nego odbacivanju realnosti prebacivanjem loptice nalaženjem krivca u drugom!
nije baš u redu ustvrditi kako "trenutno nisi dovoljno snažna za takva druženja", aludirajući još k tome da je gospodin "vješt manipulator i nisam mu dorasla. klonim ga se štiteći sebe (od sebe)", a onda ustvrdiš kako je ON taj koji još u svojoj glavi nije raščistio odnose i nada se povratku... pa mislim?!? dakle nikako ne ide jedno s drugim i valjda je i tebi samoj jasno da si u stvari ti ta koja nije raščistila u glavi, ukoliko postoji tako otvoren strah od mogućnosti upliva njegove slatkorječivosti! Onaj tko je odlučio i zaokružio partnerski odnos definitivno nema tih strahova!
No povrh svega toga, ako i jest to problem, ja svejedno ne vidim prepreke da si na tim druženjima ti ipak ne bi mogla isključit partnerske receptore i koncentrirat se samo na one roditeljske?! Tim više što to činiš radi sreće i zadovoljstva svog djeteta... a mislim da je ta činjenica itekako vrijedna truda!
Pa da ne bi žalila što su djeca odrasla dok se vibre nisu stabilizirale, ja predlažem da stisneš zube i učiniš najbolje za njih! netko to mora, a sudeći po stavu tate tvog djeteta izgleda da upravo ti držiš bijele figure u rukama... što će reći da se puno očekuje upravo od tvog poteza!
Ja na tvom mjestu ne bih smatrao povlačenje za rukav tate da bude tata napornim činom... već lijepom i nadasve potrebitom gestom za zdravu budućnost svog djeteta!
Tata! cijenim tvoje stavove i mišljenje, ali moraš dopustiti da ima i drugačijih situacija od tvoje...
fegusti je pol života provela sa svojim bm i vjerojatno je sve probala da održi odnos. Nije uspjelo. Ponekad ne uspije. To je jednostavno tako...
Ja nemam takvo iskustvo, ali nekako mi se čini da mi je nakon prekida neke veze trebalo bar pol vremena koliko sam u vezi provela, da bih se oporavila. Ja tako... Nisam neko mjerilo, ali tako sam se osjećala. Pa mogu razumjeti ljude kojima na pamet ne pada druženje uz pizzu ili Jarun.
No, svatko zna što je za NJEGA i njegovu situaciju najbolje. Tvoje dijete sasvim sigurno može računati na tebe, a to je dovoljno.
ne znam, ja ni sad kad smo u vezi ne volim kad smo zajedno s djecom dok smo posvadani :/ , a kamoli da se rastajemo i da su negativni osjecaji na n-tu potenciju. nekako mislim da djeca bas ne bi uzivala u prisustvu oba roditelja koji gaje takve osjecaje jedno prema drugom, jer se to debelo osjeti.
radije ono drugo, dok se roditeljski odnos ne stabilizira.
kako sam potražila stručnu pomoć, dotakla sam se i teme rodilteljskog odnosa na terapiji. Dakle, savjet je ne forsirati zajednička druženja, djetetu je važno da ima mamu i da ima tatu, ne nužno istovremeno. ako ide, kad se stvari smire, onda pokušati zajednička druženja.
s druge strane, moje je mišljenje, a i ja sam u takvoj situaciji, da ja mogu navlačiti nekoga za rukav, moliti i plakati da bude tata koliko hoću, ako on to ne želi ništa od toga. samo nepotrebno rasipanje energije i ponovna razočaranja u osobu koja je otac mog djeteta.
postoji teorija u psihologiji koja kaže da muškarac voli dijete samo dok voli ženu čije je dijete.
Ovo je tako točno (točnije već viđeno na svojoj koži i u okolini). Nije čak ni važno jel dijete njegovo ili tuđe...
A što se tiče navlačenja nekog za rukav... Najbolje ti je ne očekivati ništa, ak ne dobiš ništa nisi razočarana, ako se nešto ipak pomakne super.
Kad sam ja raskrstila s BM jednostavno sam zamislila da ga nema... I nije se nikad ni pojavio. Zamisli u kakvom bi bedu bila da sam stalno nešto očekivala, a od njega nikad ništa.
nisam ovo nikad cula, jel znas mozda gdje bi se moglo procitat na netu nesto?postoji teorija u psihologiji koja kaže da muškarac voli dijete samo dok voli ženu čije je dijete.
kod nas je srecom za sada sve manje vise ok, al bih voljela procitati ovu teoriju
[quote="gita75"]Ovo je tako točno
:shock:
veću glupost nisam čula.
da li to isto znači da žena voli djete samo dok voli oca tog djeteta?
ili muškarci manje vole svoju djecu, pa se ova teorija samo na njih može primjeniti??
znam milion situacija di muškarci više nisu u braku, a svoju djecu obožavaju, bivšu ne vole već godinama, niti su si dobri
ja vjerujem da ima i ovakvih i onakvih slučajeva, bez generaliziranja.
zapravo, pitam se koliko su uopće svoju djecu voljeli oni očevi koji na njih nakon razvoda zaborave
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom