Zapušteni socijalni život

[Ifigenija]

Ne znam gdje ovo spada. Ali mi je jučer sinulo kroz glavu da me muči, a ima veze s roditeljstvom, pa sam odlučila podijeliti ovo s vama.

Naime, mi imamo relativno loš socijalni život u smislu da nam dolaze ljudi doma družit se i na večeru i tako dalje. Preko tjedna mi dolaze frendice koje su doma s djecom, pa pijemo kavu, pričamo, nešto raduckamo, djeca se druže, to je u redu.

Ali da mi netko dođe navečer - ne mere. Muž stiže doma oko sedam, gladan, umoran, djeca su ga željna. A nitko ni ne može doć prije recimo šest - kad ljudi rade kako rade, skupljaju djecu, presvlače se iz odijela... barem je to tako kod naših prijatelja.

Znači, to je off.

Vikendom tu i tamo se družimo, ali vidim da moj entuzijazam blijedi. jednostavno nemam snage; mi imamo tako malo vremena jedni za druge, vikendom se družimo jedni s drugima (mm, djeca i ja), tu i tamo s proširenom obitelji, tu i tamo idemo vani s drugim ljudima, ali da zovemo nekoga doma - jok. Više mi se ne da.

Žao mi je zbog toga, nekako mi je kuća bez gostiju prazna, al ne mogu. Nemam snage, kao što rekoh.

I tako prolaze dani, mjeseci, godine, a ja sve odlučnija u svođenju druženja kod nas na rođendane, susjede i dječju igru.

Ovo pišem jer sam dva dana zaredom imala goste. jednog gosta u nedjelju od pol devet, drugi dan goste od sedam... uglavnom, bila sam zgažena.

jednostavno mi je previše zahtjeva sa svih strana - djeca koju treba prat, kupat, nahranit, ispričat priču, gosti, moje kupanje, tuširanje, dojenje, jelo, gosti...

Jeste li kao i mi, il ste svijetli primjer uspješne gostoljubivosti?

[mikka]

ja nisam. voljela bi da mi vise dolaze u goste, ali isto tako nemam snage. skuzim i kad mi dodu zeljeni gosti da se ponekad uhvatim kako jedva cekam da odu

to vrijedi samo za vecernje goste, ove moje dnevne mame s djecom obozavam, da mi njih nema vec bi davnih dana pukla

[maria71]

negostoljubiva sam. gostima serviram hranu iz dostave. ako i kad dođu.

[Ninči]

Ček malo, je li ova tema još jedna u nizu kao ona da slabo imaš vremena za sebe? Na onu o vremenu za sebe nisam imala živaca niti odgovoriti (pucaju me trudnički hormoni), ali na već drugu sličnu temu ne mogu da ne reagiram (inače ću puknuti po šavovima)!
Zar ti nije sasvim dovoljno što ti kroz tjedan dolaze prijateljice preko dana? Pa bi trebao netko još i navečer doći...ma ja sam sretna ako jednom tjednom imama goste ili ako odem u goste. Sve drugo je za mene SF. To ja zovem lošim socijalnim životom zbog manjka vremena i energije.

Nemoj mi prisjedati na muku više, pliz!

[KayaR]

Ja sam primetila da volim ici u goste,malo izaci iz kuce,proluftirati se...
Vise ne volim da nama neko dodje :/
A i deca odredjuju drustvo,nas krug prijatelja se vrti oko onih koji takodje imaju decu slicnog uzrasta,ostai su "na ledu".
Ne zato sto mi tako hocemo,vec je to valjda u ovoj situaciji i normalno.
Kada gosti dolaze,nastupa "licemerno" sedjivanje i zatezanje stana tek tada vidim da bi trebali cesce dolaziti,bilo bi nam urednije
Ali,umorim se,sta cu,priznajem,nije mi do toga trenutno

[Tashunica]

čovječe ifi pa ti živiš ko neka partijanerica, em hodaš po kinima, em se šećeš sama, em ti dolaze frendice, em gosti, a stalno kukaš :/
vjeruj mi imaš jako bogat društveni život.

[krumpiric]

taman htjedo napisat isto što i tashunica, mislim draga ifi da ti očekuješ previše od života.

[zeljka231]

Ovo je zapušten socijalni život: već dvije godine nisam bila u kinu, kazalištu... Kava s frendicom? Što je to? Ima mjesec dana što sam jednu subotu otišla kod frendice s malcem da se konačno vidimo...ako nema i više od mjesec dana :? . Ostale frendice...eventualno sms. Sva sreća pa sam počela raditi i svaki dan sam u kontaktu s min 100 djece i odraslih jer radim u školi. I žao mi je zbog toga jer osjećam da više niti nemam potrebu vidjeti se s nekim. A opet...čovjek nikad nije zadovoljan i uvijek želi više... Ja trenutno želim odlazak u kino. Pojma nemam ima li uopće išta vrijednog gledati, ali eto...

[Scandalous]

Ja sam svoje goste navikla da kad već dolaze da em donesu što im treba (i meni), em pospreme ne samo za sobom već i za nama...
Stave suđe prat, skuhaju ručak/večeru/, skuhaju kavu...
A nose cigarete, mlijeko, kavu, sokove, grickalice...

Tako da mi uopće teško ne pada niti mi je naporno imati goste... dapače...

[marta]

taman htjedo napisat isto što i tashunica, mislim draga ifi da ti očekuješ previše od života.

be uvrede, ali mozda je skroz obrnuto. mozda vi ocekujete premalo.

[krumpiric]

uopće se ne vrijeđam, uvjerena sam da ima bogat život, s obzirom na dvoje djece.
Po MOJIM kriterijima.

[Tashunica]

taman htjedo napisat isto što i tashunica, mislim draga ifi da ti očekuješ previše od života.

be uvrede, ali mozda je skroz obrnuto. mozda vi ocekujete premalo.

marta molim te možeš li malo obrazložiti ovaj svoj post.

[Ifigenija]

Ja sam svoje goste navikla da kad već dolaze da em donesu što im treba (i meni), em pospreme ne samo za sobom već i za nama...
Stave suđe prat, skuhaju ručak/večeru/, skuhaju kavu...
A nose cigarete, mlijeko, kavu, sokove, grickalice...

Tako da mi uopće teško ne pada niti mi je naporno imati goste... dapače...

E, vidiš Scandalous, to meni fali. Meni kad dođu gosti to je potop, za mene. Naradim se, nanosim, naspremam... ma baš koma. Zadnji put kad smo imali neki roštilj pala sam s nogu. I ostali do ponoći... Mislim, uživam u gostima, al nemam snage.

Al ovakvi gosti ko tvoji - daj ih pozovi k meni...

[Ifigenija]

I zaboravih reć - kako si to odgojila? I ja bih. Daj tip i tricks... čula sam za taj tip gostiju... priča se, al ja nisam vidjela...

[Ifigenija]

Ne znam čime sam zaradila zajedljive komentare...

Bilo kako bilo, ja sam iz malog mjesta, kod nas su druženja česta, ljudi navraćaju jedni drugima, moja je familija bila gostoljubiva, moja je baka vječito skupljala ljude, baš je bilo lijepo, i meni to fali, i tužno konstatiram da ja to ne mogu, jer živimo kako živimo. Kod nas se za stolom znalo i zapjevati, vicevi su se pričali, ma sjećate se...

Meni bi bilo normalno da nismo ko brodolomci, ali jesmo. Drago mi je što imam žene s kojima se družim ujutro, dok je većina ljudi na poslu, to mi život znači. Ali pusta mi je kuća u koju nitko ne navraća poslijepodne. Kod mojih je bio red poslijepodnevne kavice pod obavezan dnevni ritual.

Al evo moram potpisati kapitulaciju jer ovdje i sada to ne mogu. Što kaže Mikka - ispadne da jedva čekam da odu :/ Jednostavno ne mogu, da se ne znam kako rastegnem...

Pitam kako je to kod vas da vidim, da se utješim, inspiriram.

Nemojte bit zločeste, ajde. Pa lijepo pričamo kad hoćemo



ps Znate onaj tekst iz Jutarnjeg, današnji... gdje se kaže da previše posvećujemo pažnje djeci. Možda je to to. Da su djeca u krpama do 19, da nisu napravili pičvajz, da ne pričam Ilijadu i Odiseju (integralne) svaku večer prije spavanja, možda bi se stiglo. Možda rješenja ima...

[Anemona]

Meni iskreno ne fale gosti. U jutro radim, MM dolazi još kasnije s posla, večeri su naše zajedničko obiteljsko vrijeme, vikendi isto tako. Mada često se dogodi da MM i vikendom radi, tako da ovo malo vremena koje imamo zajedno, definitivno ne trebamo goste.
Fali mi jedino jedna draga prijateljica koja je odselila, pa se stvarno rijetko vidimo.
Nju niti ne računam pod gosta, jer može doči u nepospremljeno i netreba nikakve "posebne uvjete".

[maria71]

Mislim da tražiš nešto čega više nema..... eto, to ja mislim. Neki prošli život i prošla vremena, i nama je bila puna kuća ljudi, sad mi je to nepojmljivo .

ja sam iks puta ostala posrana kad sam htjela ostvariti neko poslijepodnevno druženje, tako da sam odustala.


U biti družim se sa svojom mamom.

A ježim se onog trenutka kad nje više neće biti.

[Tashunica]

ifi iz perspektive osobe koja do pola deset navečer ne stigne pošteno sjesti (osim kad sam bolesna kao trenutno), a pogotovo ne razmišljati o druženju s prijateljicama, kafenisanjima i sličnim stvarima svakodnevno, ti poštenski pretjeruješ u opisivanju kako nemaš vremena za ništa.
ništa zlobno s moje strane.

radnim danima se ne viđamo s nikim jer radimo, a kad dođemo doma čeka nas opet - rad i naravno djeca.
u kino idem ovaj vikend nakon ravno osam mjeseci ne zato što neću nego zato što ne mogu utrpati u raspored.
moj krug prijatelja koji mi dolaze doma (ponekad vikendom) je takav da nemam potrebe pripremati nekakve bakanalije. ako im nešto kuham pripremim to ranije ili radim nešto jednostavno i fino što mi neće oduzeti previše vremena. nakon toga samo sklonim posuđe sa stola i nastavljam uživati, ne pada mi na pamet zamarati se prljavim posuđem.
dućane sam zadnji puta obilazila prije mjesec i pol u austriji i vjerojatno neću još dugo, opet jer nemam vremena.
ovih dana pokušavam ubacati odlazak u špeceraj jer mi je frižider prazan, vjerujem da ću uspjeti u subotu ujutro, ako ne onda nekad sljedeći tjedan.
eh da, jutarnja kava s prijateljicama meni je to vic.

nadam se da ti je sada jasnije zašto sam reagirala kako sam reagirala.

[Ninči]

Ma nisu to zajedljivi komentari Nego kad čujem zbog kakvog ti života kukaš, a ujedno znam i kakav ja život imam- normalno da mi stane knedla u grlu

Mislim da bi trebala biti malo realnija u odnosu na mogućnosti. Jer ako si stalno nezadovoljna jer ne možeš više i više (a po mom mišljenju već imaš sasvim dovoljno), onda ne znam kako se uopće slažeš sa TM i kakva vam je situacija u kući? Gledam po sebi- da sam stalno nezadovoljna, sigurno ne bi bila dobra situacija u kući :/
A nije ni da sam stalno zadovoljna....samo uvijek si mislim bit će bolje. Djeca će odrasti, a mi ćemo ponovno imati svo vrijeme ovoga svijeta za sebe! (i bit će nam sigurno pomalo žao). Probaj i ti tako razmišljati.

[ivy]

Ja sam svoje goste navikla da kad već dolaze da em donesu što im treba (i meni), em pospreme ne samo za sobom već i za nama...
Stave suđe prat, skuhaju ručak/večeru/, skuhaju kavu...
A nose cigarete, mlijeko, kavu, sokove, grickalice...

Tako da mi uopće teško ne pada niti mi je naporno imati goste... dapače...

točno tako. mrzim klasične goste - ono sjednu na finjaka i idemo sad nešto pričati. to uglavnom još samo od svekrova doživimo. moji gosti i ja skupa radimo što ćemo jesti ili piti (češće oni sami) i osjećaju se kao u svojoj kući. često se dogodi da i pomažu tipa-super da ste tu, treba pomaknuti policu ili popraviti komp

[Scandalous]

I zaboravih reć - kako si to odgojila? I ja bih. Daj tip i tricks... čula sam za taj tip gostiju... priča se, al ja nisam vidjela...

Međusobno se zovemo prijateljima... to je sve...

[rena7]

U biti družim se sa svojom mamom.

A ježim se onog trenutka kad nje više neće biti.

Veliki X.

[KayaR]

Ja sam od onih koje su vec najezene
Nista,ama bas nista od tada vise nije isto
Druzite s mamama,mame su andjeoska stvorenja

[Nice]

kod nas gosti dolaze često, vikendom i tjednom nakon posla.. obično su to ljudi koje gledam kao domaće pa usput dobiju ručak, večeru ili što već jedemo u tom trenu.. ja uvijek kuham extra jer bu se već pojelo
a uz njih napravim sve što trebam, makar se baš ne ubijam od čiščenja jer ni inače to ne radim stalno.. dijete ne kupam svaki dan, niti on ide spavati prije nas.. evo i sad je budan...
nekako sve ide jedno sa drugim i ja sam zadovoljna... nisam nikada umorna za dobro društvo (čaše i ostalo opere suđerica koju puni i prazni MM), a ni oni ne ostaju poslije 21 h kod nas.. samo za neke fešte i sl.

[Deaedi]

ifi iz perspektive osobe koja do pola deset navečer ne stigne pošteno sjesti (osim kad sam bolesna kao trenutno), a pogotovo ne razmišljati o druženju s prijateljicama, kafenisanjima i sličnim stvarima svakodnevno, ti poštenski pretjeruješ u opisivanju kako nemaš vremena za ništa.
ništa zlobno s moje strane.

radnim danima se ne viđamo s nikim jer radimo, a kad dođemo doma čeka nas opet - rad i naravno djeca.
u kino idem ovaj vikend nakon ravno osam mjeseci ne zato što neću nego zato što ne mogu utrpati u raspored.
moj krug prijatelja koji mi dolaze doma (ponekad vikendom) je takav da nemam potrebe pripremati nekakve bakanalije. ako im nešto kuham pripremim to ranije ili radim nešto jednostavno i fino što mi neće oduzeti previše vremena. nakon toga samo sklonim posuđe sa stola i nastavljam uživati, ne pada mi na pamet zamarati se prljavim posuđem.
dućane sam zadnji puta obilazila prije mjesec i pol u austriji i vjerojatno neću još dugo, opet jer nemam vremena.
ovih dana pokušavam ubacati odlazak u špeceraj jer mi je frižider prazan, vjerujem da ću uspjeti u subotu ujutro, ako ne onda nekad sljedeći tjedan.
eh da, jutarnja kava s prijateljicama meni je to vic.

nadam se da ti je sada jasnije zašto sam reagirala kako sam reagirala.

Slično je i kod mene. Ifi, imaš jako bogat društveni život (ako je onakav kakvim ga opisuješ).
Meni je društveni život izlazak u dućan po špeceraj i čavrljanje s blagajnicom.

[kina]

Citajuci vase postove, osjecam se privilegirano. Kod nas nema posjeta preko tjedna, zbog posla, djecjih obaveza, kucnih poslova i umora. Radni dani nam nekako ranije zavrsavaju, do 8.30 trebamo biti kuci, vecera, spremanje za sutrasnji dan, posao, vrtice, skolu. Kroz tjedan nastojim obaviti najveci dio kucanskih poslova, uglavnom navecer, kad svi zaspu. Tada pocistim, perem robu, peglam, podove sredjujem. Sve da bih za vikend bila slobodna. Uglavnom se svaku subotu popodne nas par obitelji (osmero djece od 0-10 godina) sastajemo kod nekoga, s muzevima ili bez, kako kada. klinci se sada vec dobro slazu ( u pocetku je bilo svega), igraju se i zabavljaju, mi odrasli pijemo kave, eventualno kakav kolac, pizza, palacinke, topli sendvici. Svi sudjeluju u pripremi, cak znamo i peglati usput. Mi mame se "izlajemo", tate pretresu nogometnu i politicku situaciju, klinci uzivaju na svoj nacin...

Jedva cekam slijedecu subotu!

[Mirtica]

Mi smo trenutno u fazi gostiju koji "dolaze da vide bebu". Zadnji put su bili da vide J, a sljedeći put će doći za treće dijete
Kad su dolazili vidjeti J, sve sam pospremila i lijepo ih ugostila jer se mahom radilo o mm-ovoj rodbini i prijateljima.
Sad im uvalim djecu i odem se otuširati, oprati kupaonu i sl. Izgleda da se pročulo da će mi bejbisitati jer se ovaj vikend nitko nije najavio
Inače, mm je terenac, pa manje-više sve obavljam sama.

Užasno mi fali društvo odrasle osobe za izmijeniti par rečenica, ali, iskreno, da mi ljudi počnu dolaziti na kave popodne, puknula bih. Imam dvije bebe u platnenim pelenama, dojim, kuham, kupujem namirnice, hodam po parkićima i igraonicama.... sve s njih dvoje. T je u marami i noge su mi naotečene kao u trudnoći.....
A ne volim više niti ići u goste jer J grize sve jestivo i nejestivo što dohvati u stanu, a T ne silazi sa sise pa se samo još više premorim.

Ja zbog toga uopće nisam zabrinuta. Pa to je najnormalnija faza u roditeljstvu. Kad su djeca mala i nemaš vremena niti snage za druženje. Prava prijateljstva to prežive i nastavit ćemo se družiti redovito kad ćemo moći.

[mikka]

ifi iz perspektive osobe koja do pola deset navečer ne stigne pošteno sjesti (osim kad sam bolesna kao trenutno), a pogotovo ne razmišljati o druženju s prijateljicama, kafenisanjima i sličnim stvarima svakodnevno, ti poštenski pretjeruješ u opisivanju kako nemaš vremena za ništa.
ništa zlobno s moje strane.

radnim danima se ne viđamo s nikim jer radimo, a kad dođemo doma čeka nas opet - rad i naravno djeca.
u kino idem ovaj vikend nakon ravno osam mjeseci ne zato što neću nego zato što ne mogu utrpati u raspored.
moj krug prijatelja koji mi dolaze doma (ponekad vikendom) je takav da nemam potrebe pripremati nekakve bakanalije. ako im nešto kuham pripremim to ranije ili radim nešto jednostavno i fino što mi neće oduzeti previše vremena. nakon toga samo sklonim posuđe sa stola i nastavljam uživati, ne pada mi na pamet zamarati se prljavim posuđem.
dućane sam zadnji puta obilazila prije mjesec i pol u austriji i vjerojatno neću još dugo, opet jer nemam vremena.
ovih dana pokušavam ubacati odlazak u špeceraj jer mi je frižider prazan, vjerujem da ću uspjeti u subotu ujutro, ako ne onda nekad sljedeći tjedan.
eh da, jutarnja kava s prijateljicama meni je to vic.

nadam se da ti je sada jasnije zašto sam reagirala kako sam reagirala.

Slično je i kod mene. Ifi, imaš jako bogat društveni život (ako je onakav kakvim ga opisuješ).
Meni je društveni život izlazak u dućan po špeceraj i čavrljanje s blagajnicom.

meni je slicno, jucer popodne sam bila sa psom kod veterinara, bez djece, bas sam uzivala u izlasku i voznji

[Mima]

MM i ja smo nedavno skužili da je od jeseni kod nas u stanu bila samo moja mama i Leina logopedica!

[Brunda]

Kod nas od prije ljeta nitko osim moje mame, komaraca i smrdljivih martina koji me počaste posjetom gotovo svakodnevno.
I uopće mi kuća nije pusta, dapače, tornado proleti svaki dan.

[Anemona]

Sad kad razmišljam, baš goste imamo: za djetetov rođenda, MM - ov rođendan i moj rođendan i imandan.
Povremeno nam dođu prijatelji izvan tih događanja, ali sve rijeđe.

[clumsy mom]

Cure, Ifi se od nas većine razlikuje po tome što ne radi u firmi i što živi na selu i sasvim je normalno da joj fale ljudi, druženja, uzbuđenja... Zato i uzima naše komentare za zajenljive jer nama koje radimo (ajd ja i nisam neki svetao primer jer radim do 14h ali opet izađem iz kuće i pošteno se umorim) ne fale ljudi nego naša sopstvena deca, fale nam mirna popodneva u sopstvenom domu... Naravno, sve se mi rado sećamo nekih prošlih dana kada smo se družili i kafenisali, pili i pevali do zore...ali kad se stavim u svoju kožu i kad stvari pogledam iz svoje perspektive ne bih baš da ih vraćam.

Konkretno, moj društveni život se sastoji od dečijih rođendana i krsnih slava naših prijatelja, od 2 kafe sedmično sa mojom kumom koja ima sina uzrasta moje dece, od povremene kafe sa svekrvom koja živi sprat ispod mene, o jednosedmičnom čavrljanju sa mamama ili tetama u dečijoj biblioteci...

Ili još konkretnije, moj novembarski raspored je sledeći: danas idemo na prvi rođendan male kumice, u subotu na drugi rođendan druge kumice, u nedelju na slavu kod jednog kuma, u četvrtak na dve slave- kod prijatelja i kod kume, naredne sedmice imam 3 slave i sva rođendana strpano u 3 dana, krajem meseca je godišnjica braka svekijima...A onda stiže decembar i rođendan moje dece, još 2 blizanačka rođendana, naša slava...Verujte da mi je muka od samog pokušaja da se barem u glavi izorganizujem oko toga šta će ko obući, da ne pričam o tome na šta ću ličiti za mesec dana od umora I mm je isti - jedva čekamo dan kad nećemo morati nigde da pođemo, kad ćemo skupiti decu iz vrtića, ručati a onda se igrati i razgovarati, kuvati ručak za sutradan i stapati se sa daljicem

[clumsy mom]

Na stranu to što ja uopšte nemam potrebu da svojim gostima rođenu kuću predstavljam kao apoteku a sebe kao osobu koja sve drži pod kontrolom. Ni sada kad radim ni pre dok sam bila na porodiljnom. Jedino što se znalo jeste raspored jela i spavanja dece i tu sam znala ostaviti punu kuću gostiju da se sami zabavljaju (pričaju, skuvaju si kafu, operu mi suđe...) dok ja nahranim, okupam i uspavam momke. A da li će mi kuća blistati a stol se savijati od hrane mi uopšte nije bitno - meni su lepa opuštena druženja makar uz gotove ćevape i pomfrit iz mesare, ona nakon kojih mogu ispratiti goste a onda sesti na terasu sa mm-om, zapaliti cigaretu i smejati se još jednom nekoj šali koju smo čuli te večeri. Čak niti ne žurim sa uklanjanjem tragova od gostiju i neretko mi sve tako ostane do sutradan popodne

[DiLala]

Mislim da je svima zamro taj socijalni život - pa čak i Ifigineji..... a sve zbog rada i kapitalizma. Mi radimo i preko tjedna se "družim" ovdje na poslu sa ljudima ali i to je onako :/ , ja radim do 3 - dođem doma i moš mislit kak mi je do druženja (osim sa svojom djecom ): kuhanje, spremanje, dojenje, spremanje, peglanje i onda dovuć se na sve 4 do kreveta a vikend traje samo 2 dana i taman kad se odmorim gle - ide ponedjeljak. A mm radi od-do....
I meni su u magli druženja svakodnevna do kasno u noć, vikendima uvijek nešto novo i kod nekog, pjesme, vicevi, zajedničko kuhanje/ spremanje uz šalu......... UTOPIJA.... pitam se da li će se to ikada vratiti, mislim vjerojatno još ima ljudi koji to prakticiraju (ili ono koji imaju puno novaca i slučajno i malo rade ili oni koji skoro i ne rade.....- uglavnom oni koji imaju vremena) a nekada su ta druženja bila za sve - sjećam se po mom selu svi su tako skoro živjeli a radilo se za ipak malo novaca.....

[Peterlin]

Sad kad razmišljam, baš goste imamo: za djetetov rođenda, MM - ov rođendan i moj rođendan i imandan.
Povremeno nam dođu prijatelji izvan tih događanja, ali sve rijeđe.

Ovako i kod nas... Ne mogu reći da nam baš fali - ikome...

Vikendi su rezervirani za bake i dedu (i za nas da odahnemo od napornog tjedna) i drugu rodbinu do koje se treba fest voziti, a kumove vidimo za dječje rođendane, božićne blagdane i tu i tamo za godišnji... Ne stignemo, a ni oni. Bogu fala na e-mailu, bez toga bi totalno izgubili kontakt. Dobro je u cijeloj priči to što s bliskim ljudima možemo nastaviti gdje smo stali, bez obzira kolike su pauze neviđanja. A recimo godišnjice mature i slični događaji uopće mi ne fale niti su mi ikada falile. To mi je gubitak vremena.

[Smajlić]

Sad kad razmišljam, baš goste imamo: za djetetov rođenda, MM - ov rođendan i moj rođendan i imandan.
Povremeno nam dođu prijatelji izvan tih događanja, ali sve rijeđe.

Potpis na ovo.
I već se mi 2 mjeseca spremamo ići k frendovima koji su udaljeni 5 km od nas, zovu nas na kavu, ali nikako da nađemo vremena.

[Ifigenija]

I zaboravih reć - kako si to odgojila? I ja bih. Daj tip i tricks... čula sam za taj tip gostiju... priča se, al ja nisam vidjela...

Međusobno se zovemo prijateljima... to je sve...

8)

[sofke]

žalosno je kak se ljudi malo druže
u usporedbi s napisanim, mi očito imamo gostiju, iako sam smatrala da nam nitko ne dolazi

ne znam jel se pod goste računa i kad uleti frend od MM iza deset na večer na čašu vina pa svi završimo u debati do ponoć?

ako mi se ne da pričati, a nije 'moj' gost, ja se poberem na spavanje

zovem i prijateljice s djecom, napravim neke palačinke nabrzinu, za majke narežem par prutića sira, nažalost, ni to nije prečesto

a što se tiče druženja, družimo se i izvan kuće, kava subotom na placu, gljivarenje po parku cijelo ljeto sa desetak roditelja i pripadajućom djecom, ili samo lunjamo po gradu u nadi da ćemo nekog sresti - zato me i zima ubije, previše stana

između komocije i intimnih trenutaka s obitelji i druženja, radije se družim(o)..a i mala zna često tuliti - a zašto danas nemamo gosteeee?

[Ifigenija]

Mislim da je svima zamro taj socijalni život - pa čak i Ifigineji..... a sve zbog rada i kapitalizma. Mi radimo i preko tjedna se "družim" ovdje na poslu sa ljudima ali i to je onako :/ , ja radim do 3 - dođem doma i moš mislit kak mi je do druženja (osim sa svojom djecom ): kuhanje, spremanje, dojenje, spremanje, peglanje i onda dovuć se na sve 4 do kreveta a vikend traje samo 2 dana i taman kad se odmorim gle - ide ponedjeljak. A mm radi od-do....
I meni su u magli druženja svakodnevna do kasno u noć, vikendima uvijek nešto novo i kod nekog, pjesme, vicevi, zajedničko kuhanje/ spremanje uz šalu......... UTOPIJA.... pitam se da li će se to ikada vratiti, mislim vjerojatno još ima ljudi koji to prakticiraju (ili ono koji imaju puno novaca i slučajno i malo rade ili oni koji skoro i ne rade.....- uglavnom oni koji imaju vremena) a nekada su ta druženja bila za sve - sjećam se po mom selu svi su tako skoro živjeli a radilo se za ipak malo novaca.....

Slažem se sa svakom riječi.

[Ifigenija]

Ma nisu to zajedljivi komentari Nego kad čujem zbog kakvog ti života kukaš, a ujedno znam i kakav ja život imam- normalno da mi stane knedla u grlu

Mislim da bi trebala biti malo realnija u odnosu na mogućnosti. Jer ako si stalno nezadovoljna jer ne možeš više i više (a po mom mišljenju već imaš sasvim dovoljno), onda ne znam kako se uopće slažeš sa TM i kakva vam je situacija u kući? Gledam po sebi- da sam stalno nezadovoljna, sigurno ne bi bila dobra situacija u kući :/
A nije ni da sam stalno zadovoljna....samo uvijek si mislim bit će bolje. Djeca će odrasti, a mi ćemo ponovno imati svo vrijeme ovoga svijeta za sebe! (i bit će nam sigurno pomalo žao). Probaj i ti tako razmišljati.

Zašto misliš da kukam oko života? Nekad sam živjela u svijetu u kojem su dolazili gosti, a sad toga više nema. Malo me to rastužilo.

[Ifigenija]

Citajuci vase postove, osjecam se privilegirano. Kod nas nema posjeta preko tjedna, zbog posla, djecjih obaveza, kucnih poslova i umora. Radni dani nam nekako ranije zavrsavaju, do 8.30 trebamo biti kuci, vecera, spremanje za sutrasnji dan, posao, vrtice, skolu. Kroz tjedan nastojim obaviti najveci dio kucanskih poslova, uglavnom navecer, kad svi zaspu. Tada pocistim, perem robu, peglam, podove sredjujem. Sve da bih za vikend bila slobodna. Uglavnom se svaku subotu popodne nas par obitelji (osmero djece od 0-10 godina) sastajemo kod nekoga, s muzevima ili bez, kako kada. klinci se sada vec dobro slazu ( u pocetku je bilo svega), igraju se i zabavljaju, mi odrasli pijemo kave, eventualno kakav kolac, pizza, palacinke, topli sendvici. Svi sudjeluju u pripremi, cak znamo i peglati usput. Mi mame se "izlajemo", tate pretresu nogometnu i politicku situaciju, klinci uzivaju na svoj nacin...

Jedva cekam slijedecu subotu!

Ovo je divno! Koje je to blago! Drago mi je zbog vas. Jednom sam vidjela tako ekipicu na Jarunu s puno djece, puno ljudi, ma baš slatko. Kod mene se to može okupiti samo ako se netko jako potrudi. Nemam to. Uživaj!

[Cookie]

Blago mi počinje ići na živce to idealiziranje prošlih zlatnih vremena kad je sve bilo tako peachy, za razliku od sad kad, avaj, živimo u zločestom kapitalizmu.

Moji roditelji nisu živjeli ništa bolje ni bitno drukčije nego što mi živimo sada. Tata je vječito bio na terenima i dolazio je kući svaki treći ili četvrti vikend. Mama je dolazila kući s posla u 4 i ostatak popodneva provodila rastrgana između kućanskih poslova koje je zahtijevala ogromna kućerina i zahtjevima za pažnju svoje troje djece.

Ne sjećam se da nam je itko ikad dolazio u goste niti da smo mi išli ikome u goste, osim za rođendane, a i tad nam je to bila više tlaka nego neki neznam kakav gušt. Ako je bilo lijepo vrijeme, mama nas je vodila u park/ šetnju/ na kupanje po ljeti itd. U suprotnom smo se zabavljali sami doma, kad smo bili malo veći, znali su nam navratiti prijatelji (ili mi k njima), ali nikad roditelja nije bilo u tom paketu. Nikakvih kafenisanja, gostiju na večeri, ni ne znam čega.

Možda smo mi neka čudačka nedruštvena obitelj :?

[Anemona]

Citajuci vase postove, osjecam se privilegirano. Kod nas nema posjeta preko tjedna, zbog posla, djecjih obaveza, kucnih poslova i umora. Radni dani nam nekako ranije zavrsavaju, do 8.30 trebamo biti kuci, vecera, spremanje za sutrasnji dan, posao, vrtice, skolu. Kroz tjedan nastojim obaviti najveci dio kucanskih poslova, uglavnom navecer, kad svi zaspu. Tada pocistim, perem robu, peglam, podove sredjujem. Sve da bih za vikend bila slobodna. Uglavnom se svaku subotu popodne nas par obitelji (osmero djece od 0-10 godina) sastajemo kod nekoga, s muzevima ili bez, kako kada. klinci se sada vec dobro slazu ( u pocetku je bilo svega), igraju se i zabavljaju, mi odrasli pijemo kave, eventualno kakav kolac, pizza, palacinke, topli sendvici. Svi sudjeluju u pripremi, cak znamo i peglati usput. Mi mame se "izlajemo", tate pretresu nogometnu i politicku situaciju, klinci uzivaju na svoj nacin...

Jedva cekam slijedecu subotu!

Ovo je divno! Koje je to blago! Drago mi je zbog vas. Jednom sam vidjela tako ekipicu na Jarunu s puno djece, puno ljudi, ma baš slatko. Kod mene se to može okupiti samo ako se netko jako potrudi. Nemam to. Uživaj!

Vidiš, ja recimo uopće nemam potrebu za takvom vrstom druženja, a niti MM. :/

[Ifigenija]

žalosno je kak se ljudi malo druže
u usporedbi s napisanim, mi očito imamo gostiju, iako sam smatrala da nam nitko ne dolazi

ne znam jel se pod goste računa i kad uleti frend od MM iza deset na večer na čašu vina pa svi završimo u debati do ponoć?

ako mi se ne da pričati, a nije 'moj' gost, ja se poberem na spavanje

zovem i prijateljice s djecom, napravim neke palačinke nabrzinu, za majke narežem par prutića sira, nažalost, ni to nije prečesto

a što se tiče druženja, družimo se i izvan kuće, kava subotom na placu, gljivarenje po parku cijelo ljeto sa desetak roditelja i pripadajućom djecom, ili samo lunjamo po gradu u nadi da ćemo nekog sresti - zato me i zima ubije, previše stana

između komocije i intimnih trenutaka s obitelji i druženja, radije se družim(o)..a i mala zna često tuliti - a zašto danas nemamo gosteeee?

Super!

Posebno mi je guba kako lunjate po gradu da nekoga sretnete! To je kao u srednjoj školi, jelda! Super!

[Mukica]

ja volim kad mi neko dodje i volim doc kod nekoga
ak taj dan kad mi neko uleti zbog toga ne bum oprala djecu big dil, isli buju spat neoprani ili ak ne bum oprala sudje ili stavila ves prat, pa mogu to napravit i sutra, nece svijet propast

nema sanse da cu ja "otjerat" goste doma ili im rec da ne dodju zato kaj moram nekaj drugo radit

[DiLala]

Cookie - ti si očito uvijek u kapitalizmu
pa nije stvar kapitalizma/komunizma/ bilo kojeg izma - ne zagovaram nijedno i meni to sve ide na živce ali to je činjenica - ljudi su se prije više bezbrižno družili i možda i imali manje novaca..... sad trče, žure za poslom i novcem, žure ga potrošiti pa opet žure na posao (pa žure u banku po minus do 4 plaće)...... ljudi su se udaljili od sebe samih. Čast izuzecima kojih je bilo u svakom sistemu.

[Smajlić]

htjela bi još reći, ne fale mi gosti.
Sad imamo djecu, posao, i za goste ili takva neka druženja nemamo vremena. Vjerujem kad budu djeca veća (čitaj tinejđeri, ili stariji), neke stvari će se sigurno promijeniti i imat ćemo više vremena i volje za druženja.

[Tashunica]

ako znaš da ćeš imati goste i već ti sad ide na živce cijela gungula oko njih, skakanje djece... onda ti ni ne može biti dobro.
ja o dolasku prijatelja ne razmišljam na taj način, jednostavno zato jer su mi prijatelji pa ako i vide trunku prašine ili razbacanu dječju sobu meni to nije big dil.

možda je to do toga što je negdje nakon 30-e godine došlo do prirodne selekcije onih s kojima se družimo tako da smo se jednostavno prestali družiti s onima koji su nas opterećivali, koji su nam zavirivali u svaki kut i gledali što će biti na stolu.
oni koj su ostali su prijatelji u pravom smislu te riječi i oko njih ne moram igrati.

[Matilda]

Možda zvuči negostoljubivo, ali nisam za goste svaki dan u kući, želim ponekad svoj mir.
Moraju li druženja biti samo u kući, zašto je bitno da kuća bude puna ljudi?

Svakako stoji da smo se prije više družili i posjećivali, što po dogovoru, što spontano. Sad je više po dogovoru (jer su ljudi raštrkani, posao, obaveze izvan kuće, djeca, aktivnosti).

Slažem se i da su naši roditelji imali više vremena za druženja, ali nije isto moj tata koji je u 3 bio doma i MM koji dolazi u 7 navečer.

I ne možemo od ljudi, prijatelja očekivati da nam dođu navečer u goste kad rade do 6 i jedva čekaju vidjeti svoju obitelj i krevet.

Za bogat socijalni život nije porebno da nam netko dolazi doma i da dva sata sjedimo uz kavu ili čašu vina.
Za svoj socijalni život bih se zabrinula kad bih cijeli dan sjedila doma i ne vidjela poznate žive duše (ne računam djecu, muža, bake i sl.).

I zašto bi uvijek za druženja bila klopa. Ako se mučite s dugotrajnim pripremama hrane, pospremanjem kuće jer vam dolaze gosti, pa kad dođu, jedva čekate da odu, stvarno ne vidim smisao takvog druženja.

Ovo pišem jer sam dva dana zaredom imala goste. jednog gosta u nedjelju od pol devet, drugi dan goste od sedam... uglavnom, bila sam zgažena.

[Smajlić]

možda je to do toga što je negdje nakon 30-e godine došlo do prirodne selekcije onih s kojima se družimo tako da smo se jednostavno prestali družiti s onima koji su nas opterećivali, koji su nam zavirivali u svaki kut i gledali što će biti na stolu.
oni koj su ostali su prijatelji u pravom smislu te riječi i oko njih ne moram igrati.

Tako je i kod nas.