Već me danima muči to pitanje,a proteže se moglo bi se reći mjesecima.Naime,s Josipom provodim po cijeli dan,obavljam oko njega sve ono što se obaviti mora-hranjenje,presvlačenje,kupanje,šetnje.Međutim problem se javlja kad se trebamo zabaviti,pričati mu,nasmijavati ga.Ljubim ga i mazim,uživam ga gledati,promatrati,ali ne znam kako komunicirati.Ja to još uvijek ne znam.Znam da me može biti sram uopće to i priznati,ali sve me više to izjeda i molim vas za savjet.Najgore mi je to kad i pokušam nešto čini mi se kao da me ne šljivi pa se još bolje ubediram.Znam da djecu treba animirati,i svu tu teoriju,ali praksa bar kod vlastitog djeteta baš mi i ne ide.Užasno mi je teško što se on skoro uopće ne zna naglas smijati i malo više pričati.Je,krivica je samo moja i htjela bi to ispraviti što prije,ali kako da se opustim.
Samo me nemojte osuđivati molim vas jer mi je dovoljno što već sama sebe požderem radi toga.