Jelena,!
Vezano za ovaj gore citat, to je mene fasciniralo jer nisam bila svjesna tog aspekta i mislila sam da postupak u inozemstvu znači nužno godišnji ili bolovanje i probleme na poslu - bilo mi je logistički neusporedivo jednostavnije (po izostanke s posla i logistiku dana - tipa da stignem pojest i ići spavat na vrijeme) jednostavnije odlaziti 2 do max 3 puta na folikulometrije u Maribor, i tamo na punkciju i transfer (nešto od toga bi upalo preko vikenda, u sub ili ned), nego sve to obavljati na državnoj klinici u gradu u kojem živim jer bi to u pravilu značilo da me na poslu nema čitavo prijepodne, folikulometrije su mi bile češće, dnevna logistika koma jer bi na poslu morala nadoknađivat sate, spavanje koma jer bih se morala budit užasno rano za ići u jutarnjim gužvama s jednog dijela grada na drugi. Postupak u Mariboru je mogao komodno proći nezapaženo na poslu, postupak na pacijentima opterećenoj državnoj klinici u ZG-u nema šanse. Kao što je jedna cura napisala za anesteziju da je otkrila Ameriku, meni je ovo bilo otkriće da se IVF može odraditi tako elegantno. S fin. aspektom smo se pomirili i u tom trenutku mi je bilo teže organizirat posao nego fin. aspekt.tigrical prvotno napisa
Moja reakcija na stimulaciju bila je slična kao tvoja i u sličnim smo godinama bile tako da se ne bih baš izlagala stimuliranom IVF-u u Hrvatskoj s oplodnjom maksimalno 3 js, a pogotovo poznavajući reakciju svog tijela nakon stimulacije, to jest više mjeseci bez ovulacije, probleme s endometrijem itd. Preveliki mi je to udar na organizam za premalene šanse, a vrćenje prirodnjaka iz mjeseca u mjesec za mene nije opcija zbog dosta anovulatornih ciklusa i inače malog postotka uspješnosti prirodnjaka kao metode, kad se usporedi sa standardnim stimuliranim IF-om (znači, oplodnja svih jajnih stanica). Plus, nisam nekako motivirana tript, kako ja to percipiram, užasni logistički udar na svakodnevicu života iz mjeseca u mjesec, a za minimalne šanse, kad znam da dobro reagiram na veliku stimulaciju.
 |
|||
Odgovori s citatom