Predamnom je zadnji FET u Mb i razmišljam što dalje, pratim što se događa po našim klinikama, skupo mi je ponovo ići u Mb, u Zagrebu sam odradila samo jedan prirodnjak na račun HZZO-a, ali kod nas mi se ne sviđa sve više stvari. Bolnice očito dobivaju premalo novca za nabavku lijekova pa se propisuju preblagi protokoli koji ne daju dobre rezultate. Često čitam da cure uglavnom ne znaju što se događa s viškom stanica, a ja sam u zadnjem stimuliranom imala 16 js. Osim toga očito je da zamrzavanje i odmrzavanje js više sliči lutriji koja, iako ne ugrožava ničije zdravlje, ne daje nikakve rezultate, samo bi me još više psihički dotuklo to što mi propadaju stanice u 37. godini. Pravno i psihološko savjetovanje očito potpuno besmisleno, to vide i savjetnici i savjetovani. Čitala sam o tek nekoliko psihološkoh savjetovanja u kojima je posao shvaćen preozbiljno i ispunjavaju se nekakvi psihološki testovi (moglo bi se to i prije upisivanja medicine uvesti, budući da su nam to Golem i Milinović servirali). Sve to skupa zajedno s traženjem drugog mišljenja očito samo produljuje čekanje i opet košta državni proračun. Nije mi niti jasno što točno ulazi u tih 6 postupaka na račun HZZO-a. Broj prirodnjaka je opako ograničen, a bome i broj stimuliranih, čisto kroz proračun kojeg dobivaju bolnice i ne mogu se izvući ni s tim besmislenim prepisivanjem 9 Gonala.

Čini se da sve strane koje sudjeluju u MPO postupcima, s izuzetkom prof. Šimunića, vide koliko sve to nema smisla, ali se moraju držati zakona. Uglavnom nakon što je novi Zakon malo odležao i pokazao što to znači u praksi, moj osjećaj je da se ništa se nije pomaklo u pozitivnom smjeru.

Bila bih jako sretna kada biste me razuvjerili, jer totalno mi je deprimirajuće kako se ponašaju prema nama, i nemam vremena ni živaca čekati da padne Milinović i ekipa.

Tužna sam