Imam curicu skoro 3 god staru (u 12mjsecu će toliko navršiti) i krenula je 1.9. u vrtić. Prva 2tjedna su bila prestrašna (plače ujutro, trese se, neda se iz ruku, ne jede u vrtiću, bila je bez pelene sad opet piški u pelenu, noću se budi i govori da neće u vrtić...). Nakon toga korak naprijed - i dalje plače i doživljava jaki stres, ali pruža ruke teti...
Iza toga bolest 2tjedna, pa 1tjedan vrtića, pa opet 1tjedan bolesna, pa je sad skoro 2tjedna u vrtiću... Opet se ponavlja priča s početka - užasan stres, crijevna nervoza (non-stop je na wc-u...), ne jede, plače, ništa joj ne može zaokupiti pažnju.

Uglavnom čini se kao da neće to samo tako proći…

Jako sam tužna jer sam zabritnuta što će biti dalje s njom.
Inače je vezana za mene i tatu, ali posljedica polaska u vrtić je da od kad je krenula, neće kod NIKOGA osim kod mene i tate… Što naravno stvara dodatni problem (kud s njom?!).

Je li netko imao takav problem (da se dijete nikako ne može adaptirati)? Što ste činili?