nije obavezno da je mama kod adaptacije u sobi. vazno je da je blizu, da dijete moze do nje, i da je period boravka prvo kraci, pa sve duzi.

ni ja nisam bila s djetetom u sobi za vrijeme adaptacije. sjedila sam u hodniku i dijete je moglo doci k meni kad god pozeli. tako i ostale mame.

s vremenom se broj dolazaka smanjivao, pa sam jedan dan otiala na kratko van, naravno rekla sam mu da idem (osluskivala sam pred vratima )

za vrijeme adaptacije je imao jednu svoju tetu koja ga je uvodila u aktivnosti, polazivala okolo, igrala se s njim...

nakon 2 tjedna mog sjedenja (za vrijeme kojih nikad kod dolaska nije plakao ni negodovao) sam ga pocela osavljati i tako je do sada.

ima on dana da bas i ne bi, al nije niakd bilo da ne bi usao u sobu ili nesto slicno, ili da bi plakao.

jedino prvi dan smo bili svi zajedno na dvoristu, roditelji i djeca i imali razne aktivnosti, a prije toga smo jednom bili u posjeti vrticu u proljece

ja sam se isto malo sokirala kad sam vidjela da necu biti s njim u sobi, al poslije mi je bilo drago, jer on bi onda ocekivao da sam stalno tamo i sve bi bilo mama vidi ovo, mama vidi ono