spena, ja te potpuno razumijem, i sama sam bila u slicnoj situaciji.

dijete od 3 godine je u nezahvalnoj poziciji, nit je dovoljno malo da nista ne kuzi sto se dogada, pa prihvati situaciju, nit je dovoljno veliko da shvati da ti moras raditi. njima je to preapstraktno, jer su nasi poslovi vecinom takvi da dijete ne moze vidjeti sto mi radimo (osim da buljimo u ekran) niti vidi produkt tog rada.

moras malo po malo dijete navikavati da i ti moras nesto napraviti, jer taj posao svima vama treba. ako ne operes ves, necete imat sta obuci i hodat cete u zmazanom, ak ne skuhas bit cete gladni, ako ne odes frizeru, bit ces rascupana i neuredna, ako ne napravis posao nece biti novaca da NJOJ kupis igracke, hranu, nesto sto voli. i tak to stalno vrtis, naravno da ce jednog dana shvatiti i bez toga, al sad ce joj biti lakse prihvatiti da mora biti bez tebe neko vrijeme.

ja sam svom danas nakon njegovog da bi on bio s mamom i ne bi u vrtic rekla ok, budi doma, al ja sad moram raditi. i uzela komp. nakon par minuta je poludio jer se nisam igrala s njim, na sto sam mu dala da izabere jel hoce bit doma i sam se igrat, il ici u vrtic igrat se s djecom. rekao je da bi u vrtic (hvala bogu).

i nemoj misliti da je cica problem sama po sebi. moj mali isto cica, a najbolje je prihvatio vrtic od svih njegove dobi u njegovoj grupi.

jedino mislim da je nacin na koji je tvoja malena krenula u vrticbio preveliki sok za nju, pa ce to biti tezak put, al prvo kreni s tim da ostane s tatom doma, da vidi da ako ju i ostavis na kratko nece svijet propasti.