Ma evo čitam sve ovo i moram se uključiti-mi imamo specifičnu situaciju s vrtićem. Krenula je s 3 godine, bez dana adaptacije, vesela, spavala u vrtiću...ma našem čuđenju nije bilo kraja. Iduće godine isto sve ok do negdje proljeća-tada se bližila 5-oj godini i krenuli smo logopedu. Mislim da je to prijelomni trenutak kada počinje plakanje u vrtiću-razlozi su svakakve naravi. Mijenjanje teta, dolazak djece iz drugih soba.....I tako je trajalo do kraja prošle vrtićke godine-nismo odustali, jer zbog ispravljanja govora vrtićko druženje ima preveliki značaj.
E sad-logopedu od ove godine više ne ide, govor ispravljen, ima super ekipu, početak godine prošao idilično.
Ona je sad već predškolarac i sve ovo razlikuje se od vaših postova, ali ja molim za slična iskustva.
Sada su plakanja opet krenula, no kako je sada veća izmisli da plače jer joj je zlo ili da ju boli grlo-no čim izađe iz vrtića naglo ozdravi.
Bojim se godine pred nama-čeka nas škola i jednostavno ne znam kako da riješim ovu situaciju-silne smo razgovore obavili kako s tetama, tako i s njom. Nema metode koju nisam isprobala-no jednostavno par dana funkcionira i onda opet krenemo ispočetka.
Kada bi barem postojao uzrok onda bi rješavanje bilo daleko jednostavnije-no kao da joj se samopouzdanje puni na baterije, pa se onda istroši i treba naći balans u tim njenim promjena raspoloženja.
I sve bi to bilo možda i benigno da nas dogodine ne čeka školska klupa!!!