kako to izgleda u jednoj splitskoj školi:
3 prva razreda: jden jutro, jedan u smjene, jedan cjelodnevni. Za cjelodnevni su svi iz škole(učiteljice koje ga vode, pedagog, direktor , tajnik ) rekli da je to doista posljednji izbor, ako nemamo nikakvu alternativu. Zašto? financije su premale da bi se program proveo na adekvatan način, uglavnom se sve svede na neorganizirano igranje (neusporedivo s vrtićem) i organizirano pisanje domaćeg. O hrani se ne isplati ni govoriti.Ili , kako je učiteljica to slikovito rekla:"Zamislite razred od 30 učenika. Ponavljamo hrvatski. Nek svako dijete čita 1 min. To znači da ostali moraju čekati pola sata da dođu na red. A od minute čitanja nemate ništa."
Svi roditelji čija djeca idu u cjelodnevni, BAŠ SVI, su mi rekli da je učenje u školi nedovoljno. Da -djeca NAPIŠU zadaću, ali ništa ne stignu učiti u klasičnom smislu (usvajanje novih znanja). To se radi doma. "Roditeljski" dio posla. Osim toga , nadam se da ću biti toliko savjesna mama da ću bacit pogled u dječju bilježnicu i prokomentirati s djetetom njegov radni dan. Za to ćr mi trebti najmanje pola sata svaki dan.Ako dođemo kući u 16.30, to se neće dogodit prije 17.00. Nek traje do 17.30. Onda se možemo poigrat , prošetat cca. do 18.30.Tad je večera. E sad, gdje ću ugurat drugo dijete i trening(e), glazbenu školu(e) , jezik(e) ili...- mislim na samo jednu aktivnost po djetetu.
Popodnevni dio posla(ujutro je nastava) je obavezan i ne može se dijete dizati iz razreda prije kraja ili jedan dan ostavljati na produženom , a sutra ne. Ono što se može je da dijete ide u razred s djecom na produženom boravku , ali nakon nastave da ode doma.
Što više razmišljam o produženom ( a imam i brata koji je prošao taj program), sve mi je mrskija pomisao na njega.
Odgodili smo prvi razred za jednu godinu. Ona je prošla, a mi nismo ništa pametniji ni organiziraniji. Danas smo bili na testitranju i još nismo dali konačni odgovor o cjelodnevnom. No bojim se da nemamo drugu alternativu.