Meni je bilo loše u tramvajima, autobusima, dučanima, bankama. Počelo bi sa zujanjem u ušima, hladan znoj, točkice pred očima, trnci u cijelom tijelu i ako brzo ne izađem van pada zavjesa. I dan danas ne podnosim nabrojana mjesta i preporodila sam se od kad vozim auto. Znalo mi se desiti da po nekoliko puta izlazim iz tramvaja zbog toga dok ne dođem do cilja. Moj tlak je nešto niži, uglavnom na donjoj granici. Moj brat je isto padao u nesvjest, ali je to uglavnom bilo na emotivnoj bazi (na sprovodima) ili kad bi dobio špotancije, a baš ni alkohol ne podnosi, pa ga je i to znalo doči glave (već kod vrlo malih količina).