treba mi snage, nade,..uf

[nanuška]

Evo, odlucila sam se vama izjadati. Neki će na moj post reći sama si kriva, sama si pristala,...pa takve koji me "nece razumjeti " molim da ostanu suzdržani od "nabijanja krivnje". Imam super brak, MM i ja se super slažemo, zajedno smo skoro 14.god., imamo prekrasnu curicu kojoj će 4 god. uskoro. Ja trenutno radim nesto honorarno 2 puta tjedno, malena je u vrtiću, MM radi puno i nema ga u tjednu po tri dana ( teren). Imamo primanja u okviru naših potreba. Ali,..zivimo u zajednici s njegovom mamom ( koja isto tako radi i koja je nedeklarirani alkoholičar) i s njegovim bratom koji ima dijagnozu shizofrenija( nije nasilan, cak sta vise ok je prema svima, posebno sa malenom, jedino sto jadan ponekad padne od silnih lijekova koje uzima-mislim izgubi snagu).
Moji ne zive blizu, a i stariji su.
E sad, ja bih drugo dijete. Ali mislim da ne bih mogla izdrzati psihicki sve sto se u kuci dogadja kad bih rodila. Sveki je "kulturni alkoholičar"-popije i legne da spava, totalno nezainteresirana za išta osim za svoj posao i pare . U trudnoći sam imala išijas i bila u krevetu 15 dana-nisam se mogla pomaknuti ni mm, sama sam isla na kontrole,...Kad sam rodila curicu dosla mi je sestra koja zivi od mene 500 km da mi pomogne na 10 dana jer nije mogla vise zbog posla, muz mi je dobio samo 7 dana slobodno. Imam nekih prijateljica koje viđam povremeno. Sad je kuća na meni, ja sam se organiz.odlično, sve funkc.
Ali, mislim da cu se psihicki slomiti oko svega, od obaveza, od "stanja i pojava u kuci", od svega. Nemamo mogucnost odvojiti se.
Znam da ce neki sada pomisliti da sam sama upala u sve to. Ja ne mislim tako, volim muza, nikoga ne osudjujem-ni sveki koja pije zbog sina, niti njega jer nije on kriv sto je bolestan. Jednostavno-treba mi nada i snage, neka poučna misao, vodilja, da izdržim sve jer ne bih da moja curica bude jednog dana sama. A, i MM i ja jako zelimo jos jedno dijete.Pišem na brzinu, ne znam jesam li sve objasnila, valjda sam.
Osjećam kao da mi treba potpora-ono, nisam u ovoj situaciji i odluci jaka.

[Iva]

Draga nanuška... bilo tko od nas koji imamo dvoje smo zbog ovakvih ili onakvih situacija bili u svojevrsnoj nedoumici, i u svima je pobijedila ta ljubav i zelja za jos jednim malim bicem...i sve se nekako poslozilo. Ma kako god to mozda zvuci kao klisej, ali stvarno zivot ima nacina da u najgorim situacijama nekako poslozi stvari na svoje mjesto.

Ja sam rodila s 20, bila sama u kuci po cijele dane, u kucanstvu u koje sam se uselila gdje me nitko nije volio .... ali, imala sam Rode...svu pomoc koju nisam imala uz sebe...dobila sam od njih, sve savjete oko apsolutno svega... Na wc sam isla sa djetetom u klokanici, tusirala se oko 2 ujutro ... jela jednom dnevno.... i prezivjela...i drago mi je...osjecam se jakom radi toga...

Naravno da bi idealno bilo kad bi ti i TM bili sami, ali nista nije idealno...zivot je pun prepreka i kusnji koje moramo preci...sami...ali zapravo, nikad to i nismo...

A ti za razliku od mene,imas muza koji je uz tebe i podrzava te i voli i cijeni...i zaista, draga, radi cega se brines? Svaki novi zivot, donosi i novi pocetak...bolje i lijepse sutra...krenite na posao

[nanuška]

...zivot je pun prepreka i kusnji koje moramo preci...sami...ali zapravo, nikad to i nismo...
Iva, mislim da si u ovome u pravu.
Sve ostalo sto si navela prosla sam isto sa svojom curicom, sve znam sta bi me cekalo, nespavanja,....ma sve. Ja se samo bojim da se ne slomim psihički. Kao da mi treba neka formula da izračunam-da pojednostavim, da filtriram. Nekako nemam snage.

[nanuška]

Mislim, da pojednostavim sebi.

[maria elena 1984]

nanuška,svatko ima svoj križ.poznajem različite žene i obitelji od kojih se svaka nosi s nekim problemom.put roditeljstva,bračnog i obiteljskog života često zna biti težak i obeshrabrujuć,ali ulog je velik i zaista...isplati se.kada gledaš svoju djevojčicu sigurno si najsretnija na svijetu,i zaista bilo bi divno da se odlučiš na još jedno dijete;život bi ti bio bogatijt za jedno divno biće,a malena bi zauvijek imala potpru,društvo i još jedan krasan izvor ljubavi.
ako si u splitu ja ću ti ih pričuvat ponekad
znaš onu izreku-ništa nije samo po sebi loše,ovisi samo što mi mislimo o tome ili još bolje-sutra je novi dan
imaš lijep brak,zdravo i sretno dijete..to ipak zaslužuje osmjeh :D od srca

[inijica]

nanuška, malo kome je jednostavno ići dalje, pa tako je bilo i meni.
Ja ću biti kratka jer nemam vremena pa ću ti samo reći da je nama svima moje drugo dijete uljepšalo i olakšalo život!
Samo naprijed, sve se nekako u životu riješi, kako god se čini teško.

[Mirtica]

Ne znam zašto misliš da bi ti netko odgovorio sa "Sama si kriva"?!
Puno, jako puno ljudi živi kao i ti. Sa roditeljima i obitelji koji ili ne mogu ili ne žele imati razumijevanja. Nemoj misliti da si sama u tome i da ste vi jedini koji se nisu uspjeli maknuti od svojih. Teško je u današnje vrijeme priskrbiti vlastitu nekretninu.
Drugo dijete? Zašto da ne Ako osjećate veliku želju, prebrodit ćete i poteškoće.
Ja sam u drugoj trudnoći imala išijas mjesec dana. Bila sam sama s J (mm na terenu). Bilo je jako teško obavljati osnovno,otići do dućana. Često sam pomislila šta mi je sve ovo trebalo,pitala sam se kako ću tek s njih dvoje, a mm-a nema po cijele dane i kad je u Zg-u. Ali sad mi nije nimalo žao. Ok, to se nemože usporediti s tvojom situacijom zbog dodatnog tereta obitelji, ali ako se volite i imate veliku želju za još jednim djetetom :D

[Pcelica Mara]

Imam super brak, MM i ja se super slažemo, zajedno smo skoro 14.god., imamo prekrasnu curicu kojoj će 4 god. uskoro.

Sama si izabrala... i očito si dobro izabrala .
Nemam ti neki pametan savjet, situacija vam nije baš laka, ali nadam se da ćete uspjeti i riješiti je.
Jeste razgovarali s muževom mamom, bi li pristala na liječenje? Ipak ima unučicu, uskoro će izgleda i još jedna beba... to su dovoljni razlozi za pokušaj, za novi početak. A koliko vidim iz tvog posta, vašu podršku bi imala. Da provate malo na tome raditi, nekako mi se čini kao najbolje rješenje za sve vas.
Sretno!

[mallena]

bože sačuvaj da bi te itko osuđivao, ti si vrlo hrabra žena za moje kriterije! uopće živjeti u takvoj nezdravoj sredini, i ostati toliko vremena pribrana, za to stvarno skidam kapu. moje mišljenje je da bi pod svaku cijenu trebala postavit si cilj odselit odatle, jer ne samo da ugrožavaš svoje psihičko zdravlje, nego danas-sutra i sigurnost svoje djece. pretpostavljam da ta situacija nije dramatična u stilu da se baka opija pa prvai probleme, al potihi alkoholizam je najgori, vjeruj mi, imala sam to u svojoj obitelji. vjerujem da će ti i muž dati punu podršku ako je svjestan situacije u kući. ni ja se ne bi usudila olako na još jedno dijete. godine idu, živi ih u sreći sa svojim mužem i djecom jer na to imaš PUNO PRAVO!

[AndrejaMa]

Ja cu zauzeti malo drugačiji stav...
Odseliti? Da, to je najlakše...možda za nekog najbolje.
Ali treba se zapitali zašto ta žena (svekrva) pije? Da li je u redu napustiti majku koja ima problem sama sa sobom i sa bolesnim sinom? Zar bi joj trebalo oduzeti i to malo radosti u životu koju ima - drugog sina, snahu, unučad... Možda treba malo potaknuti ženu u boljem i sretnijem smjeru....
Meni je napuštanje najbližih koji imaju problem samo zato da bi nama bilo lakše - neprihvatljivo i pomalo nemoralno. Drugo je ako je netko zanovjetalo, nasilan, agresivan ili sl.
Nanuška, ja te razumijem kad kažeš da ti treba snaga i nada.
I ja sam pomalo u sličnoj situaciji. Htjela bih treće djeta, a ponakad ne stižem ni sa ovo dvoje. Živimo sami, nikog da nam pomogne , pa čak ni da uskoči (daleko su).Dižem se u 6, kući dolazimo oko 17:30. Vikendima pomažemo mojima, njegovima, u vinogradu, ....često sam na službenom putu ili ja ili MM, organizacija nam je postala broj 1. Često se zna desiti da s mužem komuniciam mailom. . Žalosno, ali istinito. Uz sve to trenutno polažem neke dodatne ispite, tata mi je teško bolestan, pa sam svako malo na putu d anjega volim u ili iz bolnice, da ga posjećujem kad je u bolnici....ali još uvijek ne odustajem od želje za trećim djetetom. Možda sad malo odgađam jer se bojim stresa u trudnoći ukoliko se s tatom bude dešavalo najgore, ali mislim da sam i tu prepreku preskočila u svojoj glavi
Kao što je netko rekao, u teškim situacijama sve se već nekako posloži

Šaljem ti , puno snage, a nade imaš...inače ne bi ni pomišljala na drugo djete!
Razgovarajte sa svekrvom, otvoreno i bez optužbi, osude i uvreda....možda stvarno shvati da ima boljih stvari od alkohola.

[mallena]

moram napisati zašto sam obrnutog mišljenja. ovakva nezdrava zajednica nije dobra ni za baku, ni za nanušku i njenu obitelj. nanuški se skuplja gorčina i nezadovoljstvo i ako nastavi u tom smjeru ne samo da neće pomoći baki, nego može dovesti u pitanje stabilnost i sreću svoje obitelji.
šta te pokreće u životu? ali baš ono najviše? DJECA. upravo tako. baka bi, ne zbog svojih unuka, nego zbog svog sina i zdravog i bolesnog trebala promjenit svoj život, malo se trgnit, jer kako će pomagati unucima, ako ne može sinovima? djeca trebaju bit pokretači naše unutarnje snage, motiv da budemo nesebični prema njima. ako im ne pružamo takav primjer, kako možemo očekivati pomoć od svoje djece?
kad bi se odselili odatle, makar privremeno, gledala bi na situaciju objektivnije i sigurno bi našla neko rješenje koje iz ove situacije trenutno ne vidi.