Evo da podijelim s vama nešto što već više vremena razmišljam. Naime puno se priča i piše o "novom" načinu odgoja djeteta: razgovor, bez batina, sloboda mišljenja ...(da ne nabrajam). Da odmah napomenem da i ja tako odgajam svoje dijete, ali sam puno puta naišla na situaciju gdje su dijeca bez kontrole. Uđu u trgovinu i sve diraju, trče, viču, ne šljive mamu ni 5%. Mame im kažu samo "ne diraj to" ili "smiri se dušo" a ovi ih niti ne čuju na što je mamini komentar:"kako su današnja dijeca nemoguća!". Nisu sve situacije uvijek takve, ali ima ih mnogo. Svugdje čujemo: ne vići na dijete, ne tuci ga, pusti ga da sam odluči... Stalno se kritizira stara metoda odgoja, ali kako vidim (i sjećam se) dijeca su nekada bila bolja nego danas ili je primjerenije reći odgojenija. Mislim da se uz sve te emocije koje mi sada dajemo dijeci i uz toliko ljubavi što im je pružamo, jednostavno zaboravilo da dijecu nije dovoljno voljeti nego ju treba i odgajati. Samo tako če jednoga dana postati ljudi kakvih se
možemo ponositi.
Ja sam dosta stroga za neke stvari i nemam problema s mojim sinom, zna se koje mama a tko sin, ali pogledajte samo u vrtićima i školama šta se dešava. Dijeca ne poštuju tete i učitelje, rade šta ih je volja. Znam za x slučaja gdje se javilo roditeljima da im je djete problem u školi ali ovi nisu reagirali nego su čak okrivili učitelja da šta bi on htio.
Ponavljam: nisam za batine niti za neograničene kazne, ali mislim da smo se svi pomalo pogubili u svim ti novim informacijama oko odgoja dijece.

Malo sam oduljila i možda nisam bila baš jasna. Rado ću nešto pojasniti ako treba.
Šta vi mislite o tome?