zao mi je , mislim da kuzim kak ti je, nedavno sam se i ja tak osjecala, beskrajna panika - strah da se necu vratit iz bonice ( necu puno pisat, ni mislit o tome da se ne vrati ), trajalo je sigurno tjedan dana - jako dugi tjedan u mojoj glavi, evo sad sam 39, 2 i moram priznat da sam puno bolje, jedva cekam da krene, mislim pozitivno, sad mislim da ce ic brzo i da ce sve bit super. al evo ne smijem se ni sjetit kak mi je bilo prosli tjedan jer odma malo vuce na negativu, a iskreno jako se bojim onog straha jer je stvarno bio na granici normalnog i panicnog da sam mislila zvat nekog psihijatra iz susjedstva. bit ce sve super i jedva cekam da se veselo tipkamo na 0-1 sa slatkim brigicama oko bljuckanja i spavanja. pusa svim plasljivicama i onima malo hrabrijima.