E Pepita sad si me sjetila nečega što se desilo kad je D. imao nekih 2-3 g.
Oduvijek obožava pse, imamo ga doma i skroz je bio naviknut na njih da se nimalo nije bojao. E sad, to je i dobro, ali i opasno jer bi svakom psu prišao i odmah ga mazio i navlačio. Iz tog razloga sam mu uvijek kad bi sreli nekog psa govorila kako ga nesmije dirati jer neznamo jel pas dobar ili bi ga ugrizao. Tako jedan dan prolazi susjeda od moje sveki sa psom i D. odmah navali na njega, ja ga zaustavim i kažem "nemoj sine, pas bi te možda ugrizo, ne poznamo ga:"
Na te moje riječi je žena skočila uvrijeđena kako njen Charly nikada nikoga nije ugrizo i da kako ja tako nešto mogu reći! Pa da ja krivo odgajam svoje dijete, da će na taj način dijete imati fobiju od psa... Ja sam joj probala objasniti mirnim tonom zašto sam ja to rekla ali žena mi nije dala do riječi. Melje li ga melje i napada mene i moj odgoj

(inaće je na glasu da je malo čaknuta

) Da prekinem more riječi samo sam se izderala da znam šta radi i neka gleda svoja posla. Zašutila je i otišla.
Ma kako ona mene može kritizirati i napadati, a nema pojima zašto sam ja tako postupila???