Jeli tko čitao onu knjigu "odgojite djete bez vikanja" i što mislite??
 |
|||
|
|
|||
Jeste li čitali: Odgojite dijete bez vikanja
Jeli tko čitao onu knjigu "odgojite djete bez vikanja" i što mislite??
Ja jesam i iskreno,nije mi se svidjela.
Nisam nista novo saznala iz nje,niti mi je pomogla da manje vicem.
Meni je ta knjiga pomogla - ona ne daje savjete kako se ponijeti u ovoj ili onoj situaciji s djetetom nego više pomiče fokus. Autor smatra da smo previše usredotočeni na djecu i da ih previše kontroliramo i da je kvaka u tome da se okrenemo prema sebi, svojim očekivanjima, razmišljanjima i reakcijama. Nije samo do te knjige, ali stvarno sam prestala vikati. Dobro, 90%.
Meni se isto jako svidjela. Tocno to sto Zdenka2 kaze, malo ti otvori oci da ti nisi odgovoran za postupke svojeg djeteta nego samo za sebe i svoje postupke.
Svakako bi preporucila knjigu. No jasno mi je da ne moramo svi imat isto misljenje i da ce nekom ova teorija mozda bit blesava.
Meni ne spada u top 5, ali mislim da ju je vrijedilo pročitati. S nekim stvarima se možda nisam složila (nikad se ne slažem sa svime; čini mi se da ovdje autor zagovara time out, što meni ne sjeda), ali mi je bila dobra. Ja osobno nisam imala problem sa vikanjem, ali mislim da može pomoći onome tko ima. Ono što sam ponijela iz te knjige kao jako vrijedno je ideja da mi roditelji nismo odgovorni za svoju djecu, već smo odgovorni prema njima.
Sad ste me primamile da i ja pročitam tu knjigu...
Nije da vičem - imam jednog sina za kojeg bih gotovo dala ruku u vatru da ne treba dizat glas ni primjenjivati nikakve metode pritiska (jednostavno je lako odgojivo dijete - takav je bio mm, a i danas je - agresivnost = 0).
ALI imam i drugačije dijete. Moj mlađi sin (koji je sličniji meni) je druga priča - taj je čak i svog miroljubivog oca doveo u situaciju da urla na njega, što me jako iznenadilo. Baš ga je izbacio iz cipela.... Nije to često (zadnji put negdje u kolovozu) ali to dijete ne ispituje granice postepeno kao stariji brat nego se zaletava glavom u zid, pa čovjek koji put nema izbora nego hitnom intervencijom spriječiti zlo. Dok je bio manji to se svodilo na fizičko obuzdavanje (npr. uzmem ga i skinem s onog na što se penjao, jer taj nije čuo riječ NE) a sad je uglavnom dosta uputa "Prestani!!!" Kod starijeg sina dovoljno je da ga čovjek pogleda s dignutom obrvom, taj se odmah resetira (ubrzo zaboravi, ali onda sve od početka...).
Ne mogu reći da spadam u vikače (naslušala sam se toga u djetinjstvu i previše, a tek s drugim svojim djetetom uspjela sam donekle razumjeti razloge svojih roditelja
Ono o čemu strogo vodim računa je da ne prevršim mjeru. Tako dugo dok se vikanje koristi samo iznimno, ono pali. Ako se koristi često ili čak svakodnevno - djeca oguglaju i apsolutno ne trzaju, a roditelji se iscrpljuju i upadaju u krug pozitivne povratne veze - viču sve više, a djeca ih slušaju sve manje. Sigurno! Znam tu priču s obje strane plota...
A knjigu ću svakako pročitati da vidim je li u skladu s mojim iskustvom.
meni dodouse nije vikanje odgojna metoda, nego vise znak da sam ja trenutno iscrpila alternative koje su mi pale na pamet i da gubim osjcaj da vladam situcijom... slazem se s idejom knjige principijelno, ali kako doci do toga, he he to je vec malo teze
znam samo da se moja kolicina vikanja na djecu exponencijalno smanjuje s brojem djece, he he
Čitala jesam, primjenila to-još nisam
Čitala sam i uglavnom mi se svidjela.
Moja velika mana je što vičem.ustvari ja se sudržavam skolro cijeli dan a onda puknem najčešće navečer onda mi sve padne u vodu.
pročitala sam i ja klnigu i nisam se oduševila.čini mi se kao da sam tražila tajni recept kako prestat vikat a nisam ga dobila.
znam da to trebam promjenit,jer zapravo nema učinka na djecu.
I kod mene je bilo problem to večernje vikanje - nakon cijelog dana koji se dobro držiš i sve izvučeš s dva slatka i mila, ali vrlo naporna djeteta, kad navečer počne tulum, kad sve moraš ponoviti milijun puta i dalje se ne događa, pukneš. Ne mogu reći da je to knjiga promijenila - to je promijenila moja odluka, moj rad na vlastitom opuštanju i prepuštanju kontrole i prateća suradnja djece. Nijedna knjiga (osim jedne) nije Sveto Pismo niti sve u njoj treba prihvatiti. Knjige nam pomažu da bolje razumijemo vlastitu situaciju, da nam ponude neki različit rakurs i tako nam pomognu da izađemo iz začaranog kruga. Nema čarobnih recepata u knjigama, ali one pomažu - više ljudi više zna.
meni se knjiga vec sad svida po ovome sto je zdenka napisala, makar ju nisam citala
kazem ja, odgoj djeteta je rad na sebi
xxxxxmeda prvotno napisa
meni se knjiga vec sad svida po ovome sto je zdenka napisala, makar ju nisam citala
kazem ja, odgoj djeteta je rad na sebi
kupila, čeka da završim epidemiju permisivnog odgoja
Potpisuje sve pa i ovih 90 postoMeni je ta knjiga pomogla - ona ne daje savjete kako se ponijeti u ovoj ili onoj situaciji s djetetom nego više pomiče fokus. Autor smatra da smo previše usredotočeni na djecu i da ih previše kontroliramo i da je kvaka u tome da se okrenemo prema sebi, svojim očekivanjima, razmišljanjima i reakcijama. Nije samo do te knjige, ali stvarno sam prestala vikati. Dobro, 90%.
baš sam pročitala neki dan. i sviđa mi se. i ne radi se samo o doslovno vikanju.
ja sam mislila sad će biti neka turbo metoda za smirivanje kad ono rad na sebi. kako promijeniti bilo što kad se mi ne mijenjamo(razmišljam naglas)
ja sam knjigu posudila u knjižnici, ali vjerovatno ću je kupiti.
za pročitati.
ah da praksa- stvarno pali, ali meni nije bilo lahko. još sam u povojima
Nisam čitala, ali evo saznala o čem se radi u globalu. ALI, moja "pametna" majka kupila meni, ali prvo će ona pročitat. Gđa majka je u navodnicima, jer je upravo ona nas odgajala upornom vikom i dernjavom, a sad me bez pol frke pita: Šta si živčana? Ne, nije se ona smekšala i postala draga baka, naprotiv, samo pametuje i ne pomaže u odgoju. Da ne skrećem s teme, slažem se da treba poradit prvenstveno na sebi i bih ja, ali jednostavno nemam vremena za to, nemam kad, od ranog jutra smo na poslu, dođemo kasno, onda sve navrat, nanos, večera, kupanje, spremanje u krevet, pa spremanje za drugi radni dan, a do onda sam već mrtva umorna, mogu radit na sebi samo tak da dobro odspavam, a ni to mi ne da dijete koje cica po noći.
Tak da i ja ustvari tražim čarobnu formulu....
Ja bih htjela prestati vikati.
I svaki dan si obećam da ću se kontrolirati i onda ko da druga osoba iz mene izađe. :/
Tak su mi klinci super i volim ih, ali bedasta sam oko nekih stvari inzistiram i puknem....
Trebam tu knjigu u 10 primjeraka! Molim! Ima netko da prodaje?
Ja bih htjela prestati vikati.
I svaki dan si obećam da ću se kontrolirati i onda ko da druga osoba iz mene izađe. :/
Tak su mi klinci super i volim ih, ali bedasta sam oko nekih stvari inzistiram i puknem....
Trebam tu knjigu u 10 primjeraka! Molim! Ima netko da prodaje?
Moja je zaista malena i NE SMIJEM si dopustiti da viknem, ali ponekad bi tako slatko iz sveg glasa urlala da me se čuje, jer sam po cijeli dan sama s djetetom, ponekad je teško i jednostavno se jedva suzdržim.
Pretjerano vikanje ponekad dovede dijete u situaciju da jednostavno ogluši (ta sam
Pročitat ću knjigu svakako, mislim da ću si i ja za ubuduće kopirati u više primjeraka da me svaka čeka u jednoj prostoriji stana i kad možda krenem u visoki C, ugledam knjigu i ušutim
Dečki su dosta glasni, pa često ulovim sebe da se nadglasavam sa njima, jer se oni derače, pa me uopće ne čuju.
Mi zapravo uvijek nešto vičemo i atmosfera kod nas je kao u onim sicilijanskim obiteljima u Fellinijevim filmovima.
Rado ću knjigu pročitati, ali bojim se da nikad od nas fine familije...
Nisam. Čekam da izađe ona druga knjiga koja je, vjerojatno, u pripremi, pod naslovom: "Uopće nemojte odgajati dijete, jednog dana će shvatiti".
Od te knjige ne bi smijelo očekivati '10 načina da prestanete vikati' iako bi naslov mogao navesti na to. Znam da je mene prijateljica pitala 'a kog vraga ti to čitaš?' jer sam ja za njen pojam neobjašnjivo kul (ne, nisam popustljiva). Knjiga više pomaže da stvari postavite tako da ćete za vikanjem sigurno imati manje potrebe posezati.
Ja inače mislim da nadvikivanje i ono vikanje 'stop' kad dijete samo što nije palo sa ruba provalije, a ne čuje ništa, nisu pravi problem.
XXDečki su dosta glasni, pa često ulovim sebe da se nadglasavam sa njima, jer se oni derače, pa me uopće ne čuju.
Mi zapravo uvijek nešto vičemo i atmosfera kod nas je kao u onim sicilijanskim obiteljima u Fellinijevim filmovima.
Rado ću knjigu pročitati, ali bojim se da nikad od nas fine familije...
Jel ta knjiga nešto slično kao Budizam za majke? Koja je "bolja"?
nisam čitala tu knjigu, ali mi je došlo vrijeme da promijenim ponašanje jer sam počela gubiti živce kad moj sin jako glasno protestira, pa onda i ja postajem glasna
I tak mi je frendica preporučila nešto da se skuliram nakon moje jadikovke o testiranju granica i gubljenju živaca. JESPER JULL: Vaše kompetentno dijete
knjiga me uspjela vratiti na put kojim želim ići kad odgajam svojeg mališana
I već tjedan dana surađujem sa svojim sinom, a on me sve manje izbacuje iz takta. I ne derem se, baš mi je to dobro... preporučam
Nisam. Čekam da izađe ona druga knjiga koja je, vjerojatno, u pripremi, pod naslovom: "Uopće nemojte odgajati dijete, jednog dana će shvatiti".
Ja ne znam kud bi stigla da ne vičem. pa kako uopće izgledaju ti odgoji bez deranja i prijetnje? Zar postoje djeca koja reagiraju na jednu rečenicu?
Kažu da postoje, ali mislim da je to mit.
a da pročitate knjigu? hehe
Ajme..jedva cekam tu knjigu, e to me zivo zanima.Nisam. Čekam da izađe ona druga knjiga koja je, vjerojatno, u pripremi, pod naslovom: "Uopće nemojte odgajati dijete, jednog dana će shvatiti".
[b]
Jel ta knjiga nešto slično kao Budizam za majke? Koja je "bolja"?[/quote]
Po meni nisu slične i teško ih je uspoređivati. Jedino možda po tome što obje pozivaju da se okrenemo sebi. Ali to bi trebala biti odlika svake kvalitetne knjige o odgoju. A 'Budizam za majke' mi je jedna od dražih (znači ako mene pitaš bolja). Dok je mojoj prijateljici bezveze. Pa ti vidi.
Ovako je trebao izgledati moj post.
Po meni nisu slične i teško ih je uspoređivati. Jedino možda po tome što obje pozivaju da se okrenemo sebi. Ali to bi trebala biti odlika svake kvalitetne knjige o odgoju. A 'Budizam za majke' mi je jedna od dražih (znači ako mene pitaš bolja). Dok je mojoj prijateljici bezveze. Pa ti vidi.
ne bih, hvala. Osim toga, moje je vikanje pod kontrolom 8)
Mislim da dijete treba naučiti da ljudi nisu neemocionalna, već emocionalna bića i da kad im nekaj dopizdi viču i uzrujavaju se. I na mene, ovako veliku, ljudi viču. Neka dijete zna kaj je čeka 8)
a ova "gruba riječ" stvarno nije tako gruba, čak nije niti psovka. Eto kamo sve to ide. Hoću reći, ne volim sterilne okoline u kojima postoje ljudi bez osjećaja. Ja nemam smisla za tretiranje ljudi "u rukavicama" ako sam ljuta (odnosno ona gruba riječ) onda vičem, ako sam sretna smijem se i pjevam, skačem i plešem. Dok nisam nasilna, a nisam, stvarno sam
naravno da nismo emocionalna konstanta, i da treba pokazati kako se osjecamo, radi se vise o tome da se na djecu nepotrebno vice, da se mozda prijedje granica dopusene vike kad se radi o djeci, temperamentom, rijecima i gestama. ceso je vikanje roditelja odraz loseg raspolozenja koje nema veze s djetetom...
Jeap...u toj knjizi definitivno nema recepta za nevikanje.
Ono što se meni najviše svidjelo je stav o tomu da ponašanje djece ne smije biti "okidač" za vikanje, tj. ne smijemo pustiti djeci da raspolažu "daljincem" našeg raspoloženja.
Odkad sam ju pročitala manje vičem. Nadam se i potpuno iskorijeniti deračinu.
[/url]
hoćeš reći da knjiga govori o tome da su ljudi neemocionana bića?ne bih, hvala. Osim toga, moje je vikanje pod kontrolom 8)
Mislim da dijete treba naučiti da ljudi nisu neemocionalna, već emocionalna bića i da kad im nekaj (gruba rijec) viču i uzrujavaju se. I na mene, ovako veliku, ljudi viču. Neka dijete zna kaj je čeka 8)
ispravak: neemocionalna
Nisu ljudi koji ne viču i ne psuju ništa manje emocionalni od onih koji to čine. Kvaka je u tome da gospodarimo svojim emocijama, a ne one nama.hoćeš reći da knjiga govori o tome da su ljudi neemocionana bića?ne bih, hvala. Osim toga, moje je vikanje pod kontrolom 8)
Mislim da dijete treba naučiti da ljudi nisu neemocionalna, već emocionalna bića i da kad im nekaj (gruba rijec) viču i uzrujavaju se. I na mene, ovako veliku, ljudi viču. Neka dijete zna kaj je čeka 8)
Znači, ne moram se trudit da ju čitam
meni se knjiga svida. ( i napomena - moje dijte je 9 i pol godina staro)
i mislim da zapravo nije poanta vikanje, nego osvjescivanje cinjenice da smo mi gospodari svojih postupaka i emocija.
ta da nase "izbezumljeno regairanje" je nasa odluka, bez obzira sto smo skloni objasnjenju da je djete "krivo", jer nas izbezumljuje.
takode mi se se svida osvjescivanje 100% usredotocenosti na djecu, koje pocesto nismo ni svjesni.
nisam čitala.
inače nisam vikajući tip ali ima situacija kada mi je fitilj skraćen pa planem.
nikada za to nisu kriva djeca, već nešto drugo što me tokom dana izbacilo iz takta pa sam stalno u niskom startu, spremna na vikanje.
mislim, djeca budu "neposlušna", ali ne bude to vanredna situacija već samo moj prag tolerancije ponekad bude niži.
najgore su mi situacije kada unaprijed znam da nešto neće biti učinjeno bespogovorno, npr. jutarnje oblačenje pred odlazak od kuće.
već sam bez ideja kako malca nagovoriti na suradnju.
na kraju ipak nađem neku metodu, ali iscrpi to, majku mu!
u svakom slučaju, ne mogu se sjetiti da sam vikanjem uspjela postići cilj i dijete privoljeti na suradnju.
kod njega to izaziva otpor i bunt tako da sam, u zajedničkom interesu, prisiljena tražiti drugačija rješenja.
zbog ovoga bih je voljela pročitati
nisam (više
ali, ne derem se
al, mislim da sam dosta "usredotočena"
Zainteresirale ste me , mada ne spadam u vikače, ali ovo o 100 % usredotočenosti na dijete, e to je već druga priča.
Evo i ja sam se u zadnje vrijeme zamislila, mislim da pretjerujem u vikanju
npr. poludim kad joj mijenjam pelenu na stolu za previjanje, a ona me počne šutati nogama u želudac, ne pali što sam 1000x rekla da to mamu bubaaaa. Uzgred rečeno, primjetila sam da imam dosta niži prag tolerancije otkad sam počela raditi (ima cca mjesec dana). Puno manje spavam, i od umora+brige kako sve stići napraviti osjećam svojevrsno duševno preopterećenje :/ . A vidim i da je malena sve 'neposlušnija' iz dana u dan, tj. sve više 'eksperimentira'. U zadnje vrijeme uporno skida papuče i čarape, pa kada sam sa njom imamo faktički začarani krug, ona skine papuče, ja kažem ajd obuci papuče, vidiš i mama i tata imaju i papuče i čarape... obuče ih, ja okrenem leđa i za 15 sekundi je bosaitd...
Ja čekam da izađe knjiga "Kako prestati brojiti", jer ne stajem nabrajati posebno kad mi je mm kući
I u mojoj kući se uvijek glasno govorilo, baš k'o u starim splitskim filmovima, kad se prolazi ulicom moglo se čuti o čemu se razgovara
Nismo baš od neke deračine, ali zna se desiti da se ja i mm malo i glasnije raspravljamo.
Više me muči moje brojanje, jer mi se to čini definitivno gore od vikanja, djeca će naučiti da mama stalno nešto sama sa sobom govori i jednostavno će oglušiti.
Ali meni to smiruje živce, ja brojim dok se ne izbrojim i onda mi lakše, a kad brojim rekao bi čovjek da sam luda, svašta meljem
Uvijek se rastavljam, dijelim imovinu, selim muža u garažu i tako...
kupila sam je danas.
ne za sebe, vec za mm.
malo sam je citala i odmah se sjetila knjige Carobnjakov segrt, u kojoj se obradjuju kroz roman temeljne postavke tantre - kako zivjeti u ovom "sada" trenutku..
ako je komu slabo legla ova knjiga o vikanju, neka si nabavi neku od oshoa,ili pak ovog carobnjakovog segrta.mozda tako dodje do nekog otkrivenja.
jer duboko vjerujem da sve stvari idu na bolje kada se promjeni nacin vidjenja i dozivljavanja stvari/ situacija. izvanjsko moze naocigled ostati isto no ako pocnemo s drugacijim stavom/ pogledom promatrati sve to, sve je naposlijetku promijenjeno.
ispada da je to jedna od temeljnih teza koje ovaj terapeut zagovara i poradi toga mi se svidja. sa ostatkom dojmova se jos javim.
Pepite, tebi bi vidim super dobro doslo da pocnes "mantrati" , u smislu da nadjes ili neku kratku molitvu ili afirmaciju pa je ponavljas sveudilj . ta tehnika se naziva nama japa i veoma je mocna, i ako nista drugo , veoma smiruje..
moja mama je znala tako naglas , kako kazes "drobiti" i jos i dan danas kada se sjetim svih tih gluposti i gadarija koje je tad znala reci, smuci mi se a i njezin kredibilitet mi je uvijek bio poljuljan kad sam je znala zateci tako u glasnim solilokvijima dok bi primjerice, prala sudje.
(sad vidim da ti upotrebljavas "brojiti", no neka..)
Napisala sam na zid na velikom komadu papira ,crnim slovima-U OVOJ SE KUĆI NE VIČE.Pa kad počmem,nema šanse da ne vidim taj natpis pa se ugrizem za jezik.Treniram,svaki dan mi je novi izazov,jer stvarno bih htjela biti majka koja ne VIČE.
i meni je vrijeme da pročitam tu knjigu, jel mi je F neki dan rekao: vi na mene stalno vičete, pa sam se malo zamislila :/
Kao da opisuješ našu obiteljDečki su dosta glasni, pa često ulovim sebe da se nadglasavam sa njima, jer se oni derače, pa me uopće ne čuju.
Mi zapravo uvijek nešto vičemo i atmosfera kod nas je kao u onim sicilijanskim obiteljima u Fellinijevim filmovima.
Rado ću knjigu pročitati, ali bojim se da nikad od nas fine familije...
Mi kad dođemo doma kao tornado da je ušao u zgradu
Ovu knjigu mi je obečala moja šefica kao poklon za Božić.
Ovako se ja uvijek osjećam. Susjedi mogu voditi evidenciju svakog našeg odlaska i dolaska.
Mi kad dođemo doma kao tornado da je ušao u zgradu
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom