Bratsko-sestrinska borba za prestiž - biseri
Ovu temu se može žvakati stoljećima i opet se iznenadim svaki put kad se pojavi u nekom novom kontekstu i kad opet moram tražiti neka nova rješenja ...
Vjerojatno se sjećate iz prethodnih priča, Vedran i Zrinka su se posljednjih godinu-dvije pretvorili u velike suparnike. Ima dana kada se vole i slažu da je milina ... ali i još više onih kada su kao pas i mačka.
Osobito je grdo bilo razdoblje početkom jeseni, krvili su se, mlatili i svađali do besvijesti oko bilo čega. A ja ih ne mogu i ne želim pustiti da se tako uništavaju pa se umiješam i onda sam često i ja pošizio i krenuo sa kaznama, najčešće paušalno jer je obično teško ustanoviti tko je počeo, tko je što rekao i učinio ... a uvijek su, naravno, postojale dvije istine.
I, onda sam jednom došao napokon do rješenja da treba stati na loptu - zaustaviti ih i hladne glave pustiti ih da svatko ispriča svoju verziju priče, saznati tko što u stvari želi u toj situaciji (za vrijeme te priče sam ja uspio prebrodti točku usijanja i ohladiti se i pomoći njima da se ohlade) i zatim zajedno doći do nekakvog rješenja koliko-toliko zadovoljavajućeg za sve.
I fakat je išlo - svi smo se bolje osjećali, bilo je puno manje kriznih situacija, nerviranja ...
No, uvijek ima nešto novo i evo jedne bizarne situacije koja se desila jučer dok smo obiteljski čekali kod zubarice. U čekaonicu smo prvo došli Zrinka i ja i ona je zauzela jedan stolac u kutu (od njih desetak), niti bolji niti lošiji od ostalih po bilo čemu. Zatim su došli MŽ i Vedran, Vedran je sjeo na jedan drugi stolac i tamo nešto čitao, a ja sam se zabavljao sa Zrinkom.
Nakon cca pola sata došlo je vrijeme da Vedran uđe unutra, a zatim je nakon njega unutra ušla Zrinka (nije rekal da joj čuvam stolac) i Vedran je sjeo na njen stolac. I, kad se vratila Zrinka (a MŽ ušla unutra) ona je htjela ponovo sjesti na svoj stolac. Naravno, Vedran joj to nije htio dati - ne iz nekog posebnog razloga već iz obijesti, zato što je vidio da je njoj stalo do tog stolca, opet bez ikakvog posebnog razloga.
I, tako je počela bitka. Pokušao sam sa prethodnom uspješnom metodom i pitao ih zašto žele baš taj stolac. Zrinka je rekla zato što je sjedila prije na njemu,a Vedran zato što on sjedi sada ... svi drugi razlozi su bili čista muljaža: kao, zato što je stolac topao - ja ponudim svoj stolac koji je najtopliji, no nitko ne želi na njega. Vedran zatim kaže da je stolac najbolji jer je sedmi s lijeva,a Zrinka zato što je četvrti zdesna ... i tome slično.
I, kaj sad napraviti - što god da presudim netko će biti oštećen, a netko "pobjednik", a u stvari bez veze jer u neku ruku su oboje u pravu i oboje u krivu. I, odlučio sam ostati neutralan, nisam želio presuditi - rekao sam da im oboma preporučujem da sjednu na neki drugi stolac (ili moj kojeg sam bio spreman ustupiti) i u miru nastave sa čitanjem .. naravno, nisu reagirali. Nastavili su se koškati još daljnjih 20 minuta,a ja sam sprečavao otvoreno nasilje, no niti sam želio maknuti vedrana ("pa ajde, pusti sestru, ona je mala, vidiš da ima još puno stolaca ..."), ali ni odbiti Zrinku ... baš nisma htio da ispadne da preferiram jedno od njih dvoje.
Na kraju se situacija razriješila tako da je MŽ izašla iz ordinacije pa su otišli u kupovinu i tako raspršili sukob dok sam ja sjeo na vrući zubarski stolac.
Baš me zanima, što bi vi učinili u ovakvoj ili nekoj sličnoj situaciji!
BTW, navečer se ponovilo nešto slično, oboje su legli svaki na svoju stranu kauča i tužakali se da jedan drugome smetaju nogama jer je svaki smatrao da je sredina kauča na drugom mjestu, a nisu prihvaćali arbitražu.
 |
|||
Odgovori s citatom
), ako ne možete koegzistirat na kauču, idite se svađati u svoju sobu jer niste ugodno društvo. kad se pomirite vratite se nazad. 
vissnja prvotno napisa
jer ja nemam nikoga da ih npr. otpelja u ducan i da na taj nacin prekinem te nebuloze (ko u tatekovom slucaju)
