Čita moj mlađi (2. r) jučer Andersenovo Kresivo i komentira kak je to baš fora - kresivo je vojniku DALJINSKI za pse! Tako djeca 21. stoljeća doživljavaju bajke.

A s Bijelim jelenom vjerojatno nas očekuje isto... Sva sreća, naše učiteljice su liberalne i dapače potiču iznošenje vlastitog mišljenja (tumačenje bajki kroz tehnologiju, na primjer). To uključuje i prihvaćanje negativnih komentara, ali treba znati objasniti ZAŠTO ti se nešto nije dopalo (ili zašto ti se dopalo). To ne možeš ako nis pročitao knjigu...

I još nešto - kod nas se lektira ne piše doma nego obrađuje na satu. Doma se piše samo iznimno, ako je "stiska" pa ne stignu obraditi u školi. Sviđa mi se pristup. Učiteljice ih polako polako uvode u "dnevnik čitanja" koji ih čeka tek valjda u petom razredu.

A za slabije čitače (ako netko ima poteškoća) odredi se opseg čitanja - poglavlja koja se odaberu, pa se to postepeno povećava. Vjerujem da tako radi većina. I rok za čitanje je mjesec dana. Nema od danas do sutra, osim iznimno (npr. slikovnicu Pismo iz Zelengrada trebalo je pročitati u jedno popodne, ali to nije nikakav problem).