Poštovani Predsjedniče!
Javljam Vam se sa zamolbom da ne zaboravite ljude koji su u Republici Hrvatskoj najviše zakinuti nakaradnim Zakonom o medicinskoj oplodnji.
Oni koji su ga poslušno izglasali ne znaju što znači ograničenje oplodnje na 3 jajne stanice, ali pacijenti to osjećaju na svojoj koži i duši svaki dan. Slijepo odrediti jedan te isti broj za sve različite fizičke situacije
znači krojiti medicinu zakonom. Samo liječnik može odrediti točan broj jajnih stanica potreban za uspješno liječenje. Zakon to ne može.
Zakon može jedino biti dovoljno fleksibilan da akomodira naše fizičke različitosti izražavanjem principa i ciljeva koji želi postići
.
Gdje bismo došli da se svaki izuzetak izričito nabraja u zakonu? Ali upravo to se dešava u polju reproduktivne medicine danas.
Prvo, iako je zamrzavanje zametaka zakonski danas apsolutno zabranjeno u Hrvatskoj, u praksi se zamrzavaju zameci u slučajevima kad je žena u mogućoj životnoj opasnosti. Humano ali protuzakonito, jer zakon nije predvidio takav slučaj, te je uz Milinovićevu dozvolu Hrvatsko društvo za humanu reprodukciju izdalo takve smjernice. Ali želimo li takvu Hrvatsku u kojoj opstaju zakoni za koje onda sam predlagatelj zakona dozvoljava njegovo kršenje?
Drugo, priča se da će se oplođivati više jajnih stanica u slučaju azoospermije, kad se i muškarcu bolnom operacijom vade spermiji iz testisa, a u kojem slučaju su talijanska iskustva dokazala pad uspješnosti i do 50% zbog ograničenja na 3 jajne stanice.
Treće, hoće li biti još takvih iznimaka? Postoji još bezbroj takvih kategorija – teški muški faktor, starije žene, višestruki neuspješni postupci, ponovljeni spontani pobačaji, parovi koji su nosioci neizlječivih genetskih bolesti koje ne žele prenijeti na potomstvo. Svaka kategorija je sve manje brojna i stoga sve manje vjerojatna da će ući na listu izuzetaka
ili uopće biti zamijećena u moru statistika. Ali to ne znači da ovaj i ovakav zakon njih ne zakida.
Zakon kojeg je humano kršiti nije pravedan zakon. Stoga Vas molim da se zauzmete da baš ovaj medicinski aspekt zakona što brže dođe pod povećalo na Ustavnom sudu, baš kao što se to desilo u Italiji, a posljedica čega je bila afirmacija zdravlja žene kao glavnog i nezaobilaznog faktora u liječenju i liječnika koji jedini može stručnim znanjem ocijeniti svaki pojedinačni slučaj. (Tamo se sad oplođuje onoliko jajnih stanica koliko je potrebno, a preostali zameci mogu se zamrznuti ako bi njihovo vraćenje značilo dovođenje zdravlja žene u opasnost – primjerice zbog opasnih višeplodnih trudnoća.)
S poštovanjem,
xxx