Citiraj mim prvotno napisa
Mogu te samo potpisati.
Negdje drugdje se raspravljalo o bezuvjetnoj ljubavi. Što su moje moralne norme u usporedbi sa životom mog djeteta?? Kako beznačajno!! S osjećajem srama zbog toga jer sam dala mito bih mogla živjeti. S osjećajem da nisam napravila sve za svoje dijete-ne bih.
Sad ja teoretiziram jer nisam bila u takvoj situaciji.
Ali ja često imam osjećaj da je meni i previše dobro. Mora li moj život biti savršen? Je li bitnija moja sreća ili sreća deset drugih ljudi koje ne poznam?
Ako ja podmitim doktora da posebnu pažnju posveti mom djetetu, hoće li on zanemariti djecu čiji roditelji nisu imali ili nisu htjeli podmititi?
Moje dijete je meni jedinstveno i posebno, ali i drugi imaju djecu. Podržavanjem sustava mita i korupcije činimo to da gradimo društvo u kojem će mnogi patiti, a prolazit će se na račun moći i potplaćivanja... možda će na kraju zbog tog sustava i naše dijete patiti.

Evo na temi bezuvjetna ljubav nisam sigurna da li bih se odrekla djeteta koje je postalo masovni ubojica, ali na ovoj temi mislim da bih prijavila doktora koji bi tražio mito za pomoć mom djetetu. A kamoli onog koji bi tražio mito za moje zdravlje.

Ali samo mislim, kako rekoh srećom još nisam bila u takvoj situaciji. Ne bih da se osjeća pogođen netko tko je bio.