evo tebi bas jedan smajlic, i to ovaj najsladunjavijijuju prvotno napisa
ja cu obznaniti javno, da sam prvo dijete rodila preko veze!
Veza mi je bila sestra u rodilistu, obiteljska prijateljica. Preko nje sam isla na preglede k uglednom ginekologu, i njih dvoje su mi bili na porodu. Nakon poroda smo je naivno pitali sto bi bilo lijepo pokloniti dr-u (misleci zaista na poklon) i dobili smo suptilnu uputu da dr voli suskavo. Pa smo dali koliko nam se cinilo da se ocekuje (iako vidim po gornjim postovima da smo ga vjerojatno potcijenili). Da mi je sve to ostavilo bljutav okus u ustima - je (osim toga, prema mojim danasnjim saznanjima, porod i nije bio naj). Ali, tad sam mislila da je to najbolje sto mogu uciniti da bih svom djetetu osigurala siguran start. Smatrala sam da je najvaznije imati u rodilistu uz sebe nekog od povjerenja, nekog u koga se mozes pouzdati i tko ce u eventualno kriticnoj situaciji znati pravovremeno i adekvatno reagirati. I sigurna sam da nikad vise u zivotu necu svojoj djeci pomagati mitom, vezama, protekcijom - ako se radi o skoli, hobijima, poslu... Kao sto nikad nisam ni sebi. Ali ako se radi o zdravlju, onda mi uvjerenja vise nisu tako cvrsta.
Drugo dijete sam odlucila roditi u drugoj bolnici, bez veze i mita, a s puno vise povjerenja u sebe, svoje tijelo, znanje, bebu i mm-a. I bilo je puno ljepse i bolje i ugodnije.
 |
|||
Odgovori s citatom