U crkvi se nikad ne bih udala jer nisam vjernica, za prezime mi je svejedno, a da ne mislim da je ovo što imam zauvijek, ne bih nikad išla na dijete - to mi je ipak "malčice" ozubiljnije od nekog papira.
Ono što sam napisala su primjeri koje viđam kod drugih ljudi, nisam govorila u svoje ime, poanta je bila da svatko ima svoje razloge za stupiti ili ne stupiti u brak.
Baš zato što sam ja uvjerena da će ovo što imam trajati zauvijek mi taj papir ne znači ništa, niti mi je potvrda ičega. Ne osjećam potrebu da se "osiguram" u slučaju da stvari krenu nizbrdo.