Moja sveki bi to ovako sročila: ''Ne znam, Gaga, ali ti uopšte ne znaš sa decom

. Ne možeš ti baš na svaki hir da im odgovoriš. Misli,m možeš ali ne trebaš. Pa oni izmišljaju svakakve gluposti milion puta dnevno. A ti moraš stići sve...šta trebaš da uradiš? da se rastrgneš jer im udovoljavaš?...ne znam...A još mnogo manje vremena provodiš sa njima nego što sma ja provodila sa svojo decom ali mi smo zidali i kuću, pa dva vinograda pa Ž. na putu a ja sejem pesak sa majstorima..Ma najveća ti je greška što ne želiš da ih udariš !

Milslim, kakvo ti je to vaspitavanje dece bez batina ? I posle se pitaš zašto 'mamaču' čim te vide na vratima

?Ti dolaziš sa posla umorna, svi ste gladni a ti umesto da se presvučeš i postaviš sto ti duvaš Matiji 7 balona jer se njemu napelo da ima cvet od balona...

. Jao što bi mu ih ja duvala ...Ali neka, kajaćeš se jednog dana ali gotovo je sad, greška je nepovratno učinjena...''
I tako unedogled...''udari ga! udari ga! udari ga!'' isijava joj iz očiju i svakog pokreta...A ja radim od 8 do 14h, presedim dobar deo radnog vremena, jedva čekam da dođem kući i budem sa decom, oni jedva čekaju da mi se okače za noge i gnjave...Takvi su bili i dok nisam radila - mama sve zna i mama sve može (
i hoće).
Prošle sedmice ih je čuvala baka i pošto je učiteljica u mirovini napokon se setila da može da im barem čita. Naravno, zamalo je odustala nakon 3 pokušaja jer je ''stalno prekidaju''

. Nisam ih valjda naučila kako treba ćutati dok majka čita, trebala sam na prve pokušaje postavljanja bilo kakvog pitanja u toku čitanja vezati po pljusku i sve bi bilo super. Ali baka je zavela red, rekla je da dok ona čita ni muva ne sme da se čuje i da se tako radi sa decom...
Znači, acording to my Sveki samo smo si krive
