Problemi s trinaestogodišnjakom

[Slaja]

Hm,neznam odakle bih počela,ali jako sam uplašena,pa molim nekoga tko je imao slična iskustva da mi odgovori(od srca se nadam da takvi ne postoje).

Dakle pozvali su me u školu gdje je moj sin okrivljen da je indirektno utjecao na povređivanje jedne učenice,naime u fazi su zadirkivanja jedni drugih i bacio je na ormar pernicu te djevojčice,dok se penjala po nju okliznula se i pala na radijator te dobila posjekotinu,naravno on je okrivljen kao nasilnik.....nazočna je bila i majka navedene djevojčice i gospođa je rekla da ona njega ne okrivljuje za ništa.
Ja vidim u svemu tome veći problem,jer su mi rekli da izaziva profesore,upada im u riječ i omalovažava ih,to je stvar koja me zbunjuje jer kod kuće nije takav,nikada mi nije rekoa pogrešnu riječ,niti ikome od starijih ,pet godina je plesao folklor u mješanoj skupini,na nastupima iz autobusa kad je bio stariji nosio je starijim plesačicama torbe,da mu na to niko nije ukazao,pazio na mlađe plesače,to sve navodim iz čistog razloga jer ga ne poznajem onakvog kakvog su mi ga opisali...ali vidim da se nešto dešava,poustio je jako s ocjenama,odmah da navedem prvu soluciju sa razrednicom je nemoguće da razgovaram i da se posavjetujem,jer sam od nje doživjela samo prijetnje tipa,prijava,centar za socijalni rad itd.
Razmišljam da ga odvedem mimo škole kod psihloga,naravno razgovarala sam s njim ali se stanje ponovilo.

Molim vas da mi neko odgovori makar sa hladnom glavom ili bilo kakvik iskustvom oko navedenog.
Od srca hvala i svako dobro!

[grace]

Na njega morate utjecati razgovorom do besvjesti, a i ukazivanjem na posljedice njegovog ponašanja. Pomoć potražite kod školske psihologice, školskog liječnika ( sigurno će vam otvoriti daljnja vrata za pomoć) i ravnatelja. Što se prijetnji socijalnom službom tiće ja sam svoj problem riješila razgovarajući anonimno sa pravnicom min. prosvjete i športa.

[split]

Možda prvo treba pojasnit situaciju.
Da li je on bio u grupi koja je gnjavila tu curicu i da li je ona možda neko koga u razredu svi tlače. Grupa često izabere "slabijeg" pa ga gnjavi ili je to "jedan na jedan" pa bi se moglo radit o iskazivanju i privlačenju pažnje na pogrešan način tj. o ljubavi.
Bitno je i kako ON gleda na tu situaciju i kako je tumači i koja je reakcija.
Ako je samo ljubav u pitanju onda mu treba oprostit, a ako je nasilje onda reagirat i tražit pomoć.
U svakom slučaju bez ljutnje, povišenih tonova, kažnjavanja i prijetnji zadržat dobra odnos i pomoć mu.

[maria71]

Jel može reći što god jedna razrednica ili ne ?

Čisto onako sa mog stajališta?

[split]

I još jedno pitanjce. Ako se to dogodilo u učionici gdje je bila učiteljica ili učitelj? Meni to izgleda kao da im je bilo dosadno pa su radili "gluposti".

[maria71]

Odustajem, vidim da je za sve kriva učiteljica. Slaja ako te zanima moje mišljenje , javi se u inbox.

[split]

Ne nije kriva učiteljica ali je njeno viđenje situacije bitno jer ona poznaje svoje učenike. Ovo viđenje mislim u doslovnom smislu ( dakle možda je nešto i vidila) i onom drugom da pretpostavlja šta se dogodilo i ako nije bila tu.
Daleko od toga da smatram da se svi minusi šk. sistemu, društvu svedu na pojam "loša učiteljica ili teta u vrtiću" i sl.
Smatram Vas vrlo bitnom karikom u odgoju moje djece i radujem se svakoj suradnji na tom polju.

[piplica]

Split, da je to moje dijete, svakako bih ga odvela psihologu na obradu, možda čak radije nekom drugom, a ne školskom, biti će slobodniji u razgovoru.
Pokušajte i vi, ne može mu naškoditi.

[NetkoMiOteoNick]

Ja vidim u svemu tome veći problem,jer su mi rekli da izaziva profesore,upada im u riječ i omalovažava ih,to je stvar koja me zbunjuje jer kod kuće nije takav,nikada mi nije rekoa pogrešnu riječ,niti ikome od starijih ,pet godina je plesao folklor u mješanoj skupini,na nastupima iz autobusa kad je bio stariji nosio je starijim plesačicama torbe,da mu na to niko nije ukazao,pazio na mlađe plesače,to sve navodim iz čistog razloga jer ga ne poznajem onakvog kakvog su mi ga opisali...ali vidim da se nešto dešava,poustio je jako s ocjenama,odmah da navedem prvu soluciju sa razrednicom je nemoguće da razgovaram i da se posavjetujem,jer sam od nje doživjela samo prijetnje tipa,prijava,centar za socijalni rad itd.
Razmišljam da ga odvedem mimo škole kod psihloga,naravno razgovarala sam s njim ali se stanje ponovilo.

Za onaj dio s pernicom ne bi se jako zabrinjavala (ako je izolirani slučaj).
Ovaj citirani dio mi se čini ozbiljniji.

Da, ja bi ga odvela psihologu (i njega i sebe).
Nije sigurno da će psiholog pomoći (meni i mom sinu nije), ali treba pokušati.

[grace]

Ja još uvijek mislim da će mu roditelji u prvom redu najbolje pomoći, trebaju oba roditelja sa njime sjesti za stol i razgovarati kao sa odraslom osobom i to u više navrata dok mu ne bude jasno što on to zapravo ćini. Djeca te dobi ponekad čine stvari ne razmišljajući o njima ozbiljno, već se povodeći za grupom. Mi smo vrlo sličnu stvar na taj naćin riješili uspješno.
Što se škole tiće sustav je potpuno zakazao i to od razrednika do psihologice koji su dijete optužili bez prevelikog istraživanja što se događa. Na sreću ravnatelj je bio razuman, istražio stvar i zaključio da su to obična dječja natezanja.
Ljudi moji pa nisu nam djeca kriminalci već im se ponekad dogodi da ih navala hormona odvede u krivom smjeru, jedna lasta ne ćini proljeće. Ukoliko smo kao roditelji zaista prisutni u njihovim životima, takve strvari ne mogu proći neprimjećeno i u na tom nivou smo mi dovoljno kompetentni da stvar riješimo. Najvažnije ih je slušati i uvažavati.

[dalmatinka]

Dobro je što si svjesna da problem postoji.
Trebate razgovarati svaki dan i biti u kontaktu sa školom , ako se nešto
dogodi , rješavati akutno .
Snosi li on ikakve posljedice svog ponašanja?
Kažnjavate li ga tipa uskraćivanje tv-a, mobitela, novca... zabrane izlazaka?
To što razrednica prijeti ( hm , da li je to prijetnja ) czss je ustvari dužnost škole. Dužni su prijaviti slučaj kojem ni oni ni roditelji ne mogu stati na kraj.

I ja imam jednu 13- godišnjakinju koja nasreću nema problema s ponašanjem , ali smo imali lani drugih problema i od samog početka smo se postavili autoritativno i uveli brojne kazne. Pomoglo je , jako.

[fegusti]

kakav je njegov odnos s tatom?
po onome što pišeš... popustio u školi, prigovara nastavnicima... rekla bih da je nečine prilično nezadovoljan.

btw. baš jučer je moja 13godišnjakinja bila ljuta jer su dečki u razredu nepodnošljivi i ispričala mi kako uživaju curama otimati i skrivati torbe, pernice bacati u smeće...

[Slaja]

Jel može reći što god jedna razrednica ili ne ?

Čisto onako sa mog stajališta?

Ma naravno,bit ću vrloo zahvalna na odgovoru,pričamo mi i žao mu je što se to desilo,naime on je tu pernicu samo bacio ona se ozljedila jer se okliznula na radijator na koji se popela, jer joj je nazočna profesorica koja je ušla u razred u trenutku kad se ona penjala rekla da nesmije biti stopalima na stolici.
Osnovni problem vidim u malo vremena koje provedmo s njim,naime počelo se sve dešavati unazad tri mjeseca od kada ja radim po 12 sati dnevno(otac mu tako radi oduvjek),neznam stvarno kako da mu pokažem da ja to moram a da on mora biti odgovoran za svoj dio posla a to je njegova škola.

Hvala na pomoći i svako dobro želim!

[maria71]

On protestira.

I privlači vašu pažnju.

A i sama si odgovorila na pitanje zašto.... Riješenje je razgovor i razgovor i samo razgovor.

Imala sam sličnu situaciju u jednom razredu gdje predajem.

Isti uzrast, a dečko je totalno promijenio ponašanje. Kako sam ja po prirodi osoba koja ne može i ne želi svaki dječji bunt pripisati fazama i hormonima, razgovorom sam riješila situaciju. ( Uzrok je nravno bio u obitelji, mama čeka novu bebu sa očuhom ) Uzroci potiču gotovo uvijek iz obitelji tj premalog provođenja vremena s djecom. Ovdje ne govorim o tvz kvalitetnom vremenu, već o realnom... nazočnost roditelja u domu.


Zabluda je da nas djeca sve manje trebaju što su veća. Često puta sam bila u situaciji da kažem djetetu, da mu ja ne mogu zamijeniti roditelje.Mogu porazgovarati, saslušati pa čak i savjetovati. No to je sve.

[ivy]

marija, ja bih te nešto pitala..ili nekog drugog naravno.
moja mama ima frendicu s četvero djece. dvoje je već zaposleno i mora se reći da su vrhunski stručnjaci u svom poslu (jedna je svjetskog glasa, ne smijem sad reći da se ne prepozna ) plus divni ljudi, dvoje su još u školi, jedan je skroz ok učenik, nema problema, dok je drugi koma nad komama. znači ne možeš reći da je faktor roditelja u pitanju (roditelji su inače stvarno divni ljudi, dali sve za djecu).
mama se toliko naslušala raznoraznih komentara učitelja da se ne brine dovoljno o djetetu, izbacivali ga iz škole, upisivali na vezu, stalno na policiji...užas!
koliko može nešto drugo biti faktor i u kojoj mjeri..i naravno kako to prepoznati kod djeteta da se ne radi o lošoj komunikaciji s roditeljem

[Matilda]

Slažem se s kolegciom mariom jer sam imala slične situacije.
Promjena ponašanja (osornost prema učiteljima, prijateljima), odgovaranje, laganje, nesuradnja, bezbroj razgovora bez pomaka. Dijete je tako reagiralo zbog teške rastave roditelja (roditelji su to vješto tajili od svih u školi).

Slaja, već si i sama dala odgovor.
Dogodila se promjena u vašem ritmu života, djetetu očito nedostajete i pokazuje svoj bunt.
Više vremena jedan na jedan, vi roditelji samo s njim, nešto što bi on htio (nmožda odlazak u kino).

I mi kao roditelji, bez obzira koliko djece imali, ne moramo imati jedank jednak stil odgoja i jednak odnos prema svojoj djeci. Niti su sva djeca jednaka. Možda će jedno dijete nedostatak roditeljske pažnje drugačije podnijeti nego drugo dijete.

[maria71]

Matilda, slažem se . ( A što mogu kad pišeš ono što ja mislim 8) )

Učim i ja braću i sestre iz iste obitelji i ponekad im je jedino zajedničko ime roditelja .

Postoje različiti ljudi, različiti temperamenti i da smatram da postoje i teško odgojiva djeca, tako da jedan način odgoja koji je bio uspješan kod recimo troje djece, ne mora upaliti kod četvrtog.

No, sa sigurnošću mogu reći da je za uspjeh djeteta u školi nužno potrebna suradnja roditelja i bavljenje djetetom.

[Slaja]

Hvala na svim savjetima .
Javljam se nakon punooo vremena u kojem smo prošli podosta toga ,psihologe,razrednice (promjenili smo je),suma sumarum svega toliko su mi nahvalili dijete da sam mislila da umišljam njegova odstupanja u ponašanju....,šala,moj sin je kvalitetna mlda osoba koja se trenutno bila izgubila u trčanjima svoje majke za osnovom preživljavanja,samo se eto oni su mali i neznaju kako nam to reći a mi se ponekad u strci izgubimo i mislimo da će odlazak na pizzu na brzinu ili nove patike ,baš one po želji riješiti probleme,ali njima trebamo baš mi.
Dodatak na temu kako su troje djece iz iste obitelji dobri a 4 radi užas obitelji,nisu ni sva djeca jednaka ,imam tri sina koja su isto odgajana ali sa svakim imam srugačija iskustva i za svakoga drugačiji pristup jer su i oni osoba svako za sebe-različiti.
Joše jednom Hvala na savjetima nekako je lakše kad znaš da nisi sam.
Pozdrav i svako dobro!