Problemi su počeli već u rodilištu u kojem smo btw bile 12 dana jer je Vita morala primati antibiotsku terapiju. Mislila sam da će to vrijeme biti dovoljno da uz pomoć sestara uspostavimo pravilno dojenje, međutim...

Zadnje je dane počela na ciki "coktati", a kako od samog početka nije baš otvarala jako usta već je "u letu" hvatala bradavicu ko mala piranja, bradavica joj je pri svakom "coktu" bježala tj. kliznula bi joj iz "hvata". Tako se ona nagutava zraka a ja svojih suza jer je bol nepodnošljiva.

Mlijeka izgleda nemam dovoljno, ili se zbog takvog krivog cikanja ne proizvodi u dovoljnim količinama, pa sam počela s izdajanjem. Na kraju sam se dovela do toga da sam joj uvijek prvo nudila ciku (jednu pa drugu) na kojoj bi ona redovito zaspala ili je samo žvakala ili se nervirala u pokušajima da nešto izvuče. I tako po 2 sata. Kad bih je uspjela uspavati brže bolje sam se izdajala i spremala u hladnjak izdojeno mlijeko kojeg nikad nije bilo previše - izdajanje je ponekad trajalo po sat i pol a uspjela bih izdojiti samo 60 ml iz obje zajedno.

Kad smo primijetili da joj ni to više nije dovoljno ( a ja sam postala hodajući zombi), na inzistiranje moje mame, dali smo joj adaptirano mlijeko. Kad sam vidjela koliko je jadna mahnito sisala tu bočicu došlo mi je da plačem. Pa ja sam izgladnjivala svoje dijete!!

Jako sam tužna što ne mogu samo dojiti i kad god imam vremena ja se izdajam jer ako joj već moram dati bočicu, nek to bar bude moje mlijeko. Međutim moj se život sveo na druženje s izdajalicom. Čak ni oko bebe nisam toliko radila jer je moja mama preuzela na sebe većinu poslova, samo da mi omogući da se izdojim - jer ja sam izbjegavala adaptirano ko vraga.

Ja malu i dalje uporno stavljam na cicu i ponekad mi se čini da joj je čak dovoljno, ali ponekad jednostavno moramo dati adaptirano.

Znam sve o dojenju u teoriji: i važnost položaja i važnost učestalog dojenja i izdajanja radi uspostavljanja dostatne proizvodnje mlijeka- čak i čaj za dojilje pijem i natačem se vodom i juhama, ali ništa ne pomaže!

Što da radim? Da jednostavno odustanem ili da nastavim ovu torturu cikanja, pa zagrijavanja izdojenog pa komplicirane i dugotrajne pripreme adaptiranog??

A toliko želim dojiti