Sve si jako lijepo to napisala, pogotovo onaj dio o medusobnoj socijalizaciji. Tocno to, zar to nebi trebalo biti najbitnije..obitelj..bar tih prvih par godina zivota..kasnije se sve to rasprsi..malo po malo.
Odu u skolu, pol dana ih ne vidis, krenu izvanskolske aktivnosti..pa dodatna druzenja..i tako to ide. Ne zelim reci da to nije ok..djeca rastu normalno je to...to je zivot.
Ali zasto bar te prve godine nebi bili kuci (ako su u mogucnosti naravno), zasto svi tupe s tim vrticem i socijalizacijom?
A ovaj dio me zanima..
Ifigenija prvotno napisa
Mislim da ih se zapravo nigdje i ne mora voditi - ako ima makar jedno drugo dijete da se s nima igra.
Vi svaki dan imate nekoga za igru? Jerbo mi nazalost nemamo :/
Svi su u vrticu, a kasnije se vise nikom neda za nekakva druzenja barem ne kroz radni tjedan.
Druzimo se s jednom starijom curicom koja ide vec u skolu i moja Buba se obozava s njom igrati.
A ostali prijatelji dogovorimo druzbu tu i tamo, ali to nikako nije svaki dan.
No moja Buba kaze da joj je ok doma, da joj ne fale vrticki prijatelji..ne pokazuje bas zelju za povratkom u vrtic.. :/