i mi smo imali s vidom takvu početničku sreću koja je trajala 4 mjeseca, a onda je on malkice "živnuo" po noći

to nema veze s dohranom!
i eto ga...17 mjeseci prošlo, a on još uvijek daleko od spavanja 8 sati u komadu. znam, znam, teško je, ali vjeruj mi, uvijek može biti još teže

- i ja sam zombijala naveliko, a i sad s vremena na vrijeme /sad ti je skok u razvoju, poslije će izbijati zubi, pa prve noćne more, pa strah od odvajanja...pa..../,ali sve to dođe i prođe i ti se sama sebi čudiš "pa kako sam to izdurala??"
svaki trenutak koji možeš iskoristiti za spavanje preko dana - iskoristi, odmaraj se kad god ugrabiš imalo vremena, dobro i zdravo jedi, pazi na sebe, čitaj "no cry sleep solution" - znam da su fraze, ali pomaže.
welcome to the club mamazombića!!
