joooj, da nema noći moj Jopica bi bio savršeno dijete. Prva dva i po mjeseca kako tako, ali onda... budio se svaki sat-sat i po. Pa sam mu dala sisati, pa nije htjeo. Pa je neke noći provrištao i proplako po 4-5 sati. Ja sam padala sa nogu. Pa onda sa četiri mjeseca nije htjeo ni danju spavati. Pa su mi svi govorili da počnem dohranu, a ja nisam htjela jer sam znala da nije to problem, da nije gladan.
On je meni izgledao premoren i da nikako ne zna kako da zaspi. :/
Onda je prije mjesec dana stvar po danu počela bolje izgledati (dohranu smo počeli sa 6 mjeseci), a pred tjedan dana i po noći - sad odvali od 9 do 2, sa jednim kratkim buđenjem kad mu je dosta pružiti ruku pa da sve bude okej.

Nažalost, rješenja nemam, ali šta možemo...
Ali kad se nasmije ujutro kad me vidi cijelu noć zaboravim u hipu...