Moj mali će za dva dana imati punih pet mjeseci, tako da ne žurimo nešto previše.

Gledala sam sve moguće knjige, stranice, savjete - moj je mali po svim kriterijima (osim onog - ništa prije sedmog mjeseca) spreman za dohranu. Ako su kikači po svemu različiti i individualni - onda su, sve sam uvjerenija, i po tome kada im treba dohrana. Moj mali ima 9 kg i ima 75 cm - on je veličinom skoro kao dijete od godinu dana, a strašno je aktivan.Osim toga, ak se prerano rođenoj djeci starost računa kao da su rođeni na termin, možda ima razloga i onoj kasnije rođenoj djeci dodati dane koje su "kasnili".

Ne znam, dojenje mi je lakše od mućenja glupih kašica, ali jednostavno nije dalje išlo i gotovo. Meni bi bilo super samo dojit do sedmog mjeseca, to je bio plan. Ja ću ga dojit, ako bude htio, do druge godine, i dalje ako treba, nije problem, ali slušati ga kako se žali noć dan i svađa za hranu (napravio je jučer scenu na placu kad je iz slinga tati htio uzet ćevape, skupili se ljudi i optužili ga da što izgladnjuje dijete... briga me što drugi kažu, ali činjenica je - mali hoće, zna i treba mu dat jest..).

Da je skok u razvoju - završio bi već. Ovo traje valjda tri tjedna. Da se nastavi - ja bih u Vrapču završila. I to ne jer je naporno - nego jer kužim da nekaj nije okej. Već smo bili i kod pedijatrice, i propitujem se i svašta. Ja sam mu mama, kužim ga. Trebale su mu te pahuljice, a zatim i druga hrana, sve polako i redom kako ide.

I dalje ću vas obavještavati, da vidimo jel to bilo to. Ja mislim da jest