Ne zna tata nista osim talijaskog i nesto spanjolskog te francuskog al nedvoljno za aktivan razgovor. Al mali je sam poceo pitati za engleski jer je cuo po onim dvojezicnim igrackama.
 |
|||
|
|
|||
Ne zna tata nista osim talijaskog i nesto spanjolskog te francuskog al nedvoljno za aktivan razgovor. Al mali je sam poceo pitati za engleski jer je cuo po onim dvojezicnim igrackama.
Ne bi bilo ni dobro da tata počne s djetetom govoriti nešto drugo osim talijanskoga. Imate idealno posloženu situaciju prema preporuci jedan roditelj-jedan jezik: ti hrvatski, tata talijanski. Za treći jezik ima vremena. Naš sin je treći jezik počeo učiti u 1. razredu osnovne.
Ako imaš priliku da negdje ide na jezik, u redu ali nema potrebe za žurbom niti forsiranjem. Dvojezičari često lakše svladavaju novi jezik pa sve to lako svladaju u školskoj dobi, a s obzirom na interese i raspoloživo slobodno vrijeme.
I OT, Jelena.O, ne mogu ne prokomentirati, Pušća Bistra ne postoji. Postoji Pušća, i postoji Bistra. međusobno su udaljene 8,5 km. Pušća-Bistra je mjesto iz vica (i davni zajednički natpis na željezničkoj postaji u Pojatnom).
znam ja to sve,ta cura je ko mala stanovala točno u Pojatnom prek puta stanice Pušća Bistra
Ma nitko nista ne forsira, nego mali mene svako toliko pita kako se nesto kaze na engleskom. A iz vlastite zelje naucio je brojati do 10 na engleskom. Dok na druga dva jezika koristi trocifrene brojeve bez problema. Ima samo 4 godine al u nekim stvarima je jako jako napredan
Dvojezičari često pokazuju interes za druge jezike, tj. primjećuju ih više nego druga djeca. Čak i dijalekte. Uvijek možeš ti s njime raditi koliko to tvoje znanje dopušta, ovako kao što ste do sada - on te pita, ti ogovoriš što znaš. Ne znači da moraš govoriti s njime na engleskome. Listajte engleske slikovnice, učite pjesmice uz pomoć cd-a... Danas barem ima svačeg. Pa ćeš već vidjeti kamo će vas to odvesti.
Moj mlađi (4,5 god.), koji je razmjerno slab u svojem drugom jeziku, na zimovanju je sam pohvatao neke talijanske riječi, za neke nas je pitao. Pa sad broji do deset, zna riječi za hvala, molim, sok...
Oprosti smijem li te pitati kakva je vasa jezicna kombinacija?
Ja - hrvatski, suprug - engleski, trenutačno živimo u Zagrebu. Stariji sin (8 god.) u školi uči njemački, već drugu godinu. Stariji je potpuno dvojezičan, mlađemu je dominantan hrvatski, no to je tipično za mlađu djecu dvojezičnih obitelji. Kad smo zajedno, češće govorimo engleski, s obzirom da živimo u HR. Da živimo na engleskome govornome području, tad bismo inzistirali na hrvatskome kad smo svi zajedno.
Zanimljivo mi je ovo sto govoris za mladje dijete. Ja sad imam bebu od 9 mj. Dakle njoj je potencijalno jedan jezik slabiji vec u startu?
Ne nužno, ali vrlo moguće. U vašem slučaju to bi mogao biti hrvatski. No oni to najčešće nadoknade, ako je jezični unos adekvatan i dovoljan.Tiziana prvotno napisa
S tim da si ti u boljem položaju - jer mama govori jezikom koji nije jezik okruženja. Kod nas je to tata, a tata dosta izbiva iz kuće.
Nisi rekla kako govorite kad ste svi zajedno. Govoriš li ti ikad s djecom talijanski?
Posljednje uređivanje od Freja : 25.02.2013. at 11:37
Nikad ali bas nikad s njima nisam govorila talijanski. Nekako bi mi to bilo cudno i neprirodno. Jos u radjaoni sam ih oboje pozdravila na hrvatskom, a rodjeni su u talijanskoj bolnici.
Ja sam odrasla u bilingvalnoj porodici i to je stvarno veliko blago (strane jezike učim jako lako). Drugi maternji jezik mi je mađarski. Imamo dvoje dece, od 2 i 4 godine i trenutno živimo u Austriji. Starije ide redovno u vrtić po 3-4 sata dnevno, ovo mu je druga godina, i bez poteškoća (ako izuzmemo fazu zamuckivanja) se sporazumeva na nemačkom sa vršnjacima i vaspitačicama. Mlađe tek ide u neku vrstu igraonice unazad nekoliko meseci. Razume sve, i govori ponešto. Ni jedno ni drugo nemaju otpor prema jeziku, nego im je prosto normalno da u određenom okruženju koriste drugi jezik. E, sad problem je u tome što i ja jezike "vezujem" za ljude, okruženja, situacije, pa sam tako mađarski "vezala" za mog oca i svu rodbinu sa njegove strane, kao i za prijatelje sa kojima sam oduvek pričala mađarski. Ali, to nije jezik na kome ja mogu najbolje da izrazim svoja najdublja osećanja, pa mi nije bilo ni prirodno da ga koristim primarno u komunikaciji sa svojom decom. Volela bih da ga moja deca govore, jer je to jezik naše šire porodice, deo nasleđa i kulture. Ali, kako ga u ovim uslovima približiti? Za sada deca sa dekom komuniciraju na mađarskom preko skypa, ali to je vremenski malo. Starije puno razume, i ponešto priča. Mlađe ne mogu još da procenim, ali najvažnije je da nema odbojnost. Osim toga, svako veče im čitam priče na mađarskom - to nam je kao neko jezičko "ostrvo" - aktivnost koja se ponavlja a vezana je za jezik. Sad starije dete pokazuje interesovanje pa "čitamo" slikovnice, ali ga ne forsiram jer se brinem da ne upadne opet u fazu mucanja. Iskreno se nadam da će postati trilingvalni. Uskoro ću ići da se posavetujem sa jednim psihologom i logopedom koji su se specijalizovali za višejezičnost pa ću vam preneti njihove savete. A dotle bih volela da čitam i vaša iskustva. Pozdrav!
Hvala na ovoj temi - konačno sam je prošla cijelu jer nam uskoro postaje aktualna.
Oboje smo bilingualni - suprug nizozemski i engleski (istini za volju, trilingualan, ali njemački je sad irelevantan), a ja hrvatski i engleski. Živimo u Zagrebu, zasad planiramo ostati u HR, međusobno razgovaramo isključivo engleskim i očekujemo blizance. U startu smo se dogovorili da će on s djecom komunicirati isključivo na nizozemskom, ja na hrvatskom, a engleskom ćemo ih "izložiti" kroz naše razgovore.
Međutim, shvatili smo da je u biti prvi jezik u našoj kući engleski - svi, od prijatelja do moje i njegove obitelji kad dođu, komuniciramo engleskim. I sad sam se počela pitati bi li bilo bolje da se orjentiram u komunikaciji s djecom engleskom jeziku, a hrvatski "prepustim okolini" (baka, djed, prijatelji... jednog dana vrtić/igraonice), ili je prvobitan plan (puno) bolji?
Tnx!
BigBlue, sad ne stignem naširoko, a i pisala sam o tome već negdje prije na forumu, no ako je tebi hrvatski dovoljno dobar, a čini se da je, onda bi bilo poželjno da ti s djecom govoriš hrvatski. Prvotni plan ti je sastvi dobar: ti hrvatski, muž nizozemski, zajedno engleski. Engleski je "lagan" jezik i dovoljno ga ima čak i u našem okruženju da će djeca dovoljno dobiti kroz vašu međusobnu komunikaciju (poslije možete nadograđivati tečajevima i sl.).
Budući da znate tolike jezike, upadat ćete u zamke jezičnoga prijenosa, ali to je normalno u višejezičnim obiteljima. Moj je stav da se treba držati određenih pravila, ali ne treba im robovati.
Možemo poslije više o tome, ako te bude zanimalo.
Big blue i ja bih se drzala prvotnog plana - ti hrvatski, suprug nizozemski, a engleski cuju od vas. Mene je dijete samo pocelo pitati neke stvari oko engleskog a nitko engleski po kuci nije pricao. No imao je dosta dvojezicnih igracaka hr-eng ili it-eng. I oko trece godine ko grom iz vedra neba pita da bi htio uciti engleski!
Hvala puno Freja na brzom odgovoru. Vidjela sam tvoj raniji osvrt na obitelj u sličnim okolnostima, koji je u potpunosti primjenjiv i na nas.
Moja nesigurnost u odluci je ležala u činjenici da se velika većina komunikacije u kući, zbog mm, odvija na engleskom (npr. moji bi roditelji, čiji je engleski između vrlo dobrog i izvanrednog, u "normalnim" okolnostima razgovarali sa mnom hrvatski), a dugoročno ne bi htjela djecu izostaviti iz toga.
Bez ikakve lingvističko-pedagoške pozadine, nekako generalno smatram da su djeca sama u stanju razlučiti što, kako, koliko i s kime. I da to čine na način koji je drugačiji od onog što mi (ups, ja) percipiramo "učenjem jezika"
Ukoliko imate preporuke za kvalitetnom dodatnom literaturom, bila bih zahvalna.
Tiziana, hvala na tvom iskustvu! Znači ima još nade za nas
Mi imamo u siroj obitelji slucaj: mama govori ruski s djecom i svojim roditeljima, tata hrvatski, zive u njemackom govornom podrucju. Dvoje djece, starije govori sva tri solidno, uvjerljivo najbolje njemacki, mladje dijete njemacki, a ova dva brka stalno s njemackim. Djeca medjusobno njemacki. Cijela obitelj hrvatski. Ljeto provode u Hrvatskoj. Po starijem djetetu bi se reklo da je ovo idealna kombinacija. Mladje, da je netko s njim njemacki doma razgovarao, ne bi vjerojatno treci jezik nikad ulovilo.
Ja bih rekla da ce hrvatski uloviti, ako ostanete ovdje, sigurno.
Posljednje uređivanje od Jelena : 25.02.2013. at 19:11
Drugi primjer od poznatih - obitelj hrvatski, baka koja je u mladosti u Americi zivjela pokusala engleski gurati-nista od toga.
Treci primjer-roditelji hrvatski, zivjeli godinama u njemackoj, s prijateljima engleski, dijete samo hrvatski. Iselili prije skole.
Posljednje uređivanje od Jelena : 25.02.2013. at 19:15
Dva su osnovna principa u dvojezičnosti: jedan roditelj - jedan jezik i(li) jedna situiacija - jedan jezik. I dosta je važno toga se načelno držati. Jer djeca povezuju jezik s osobama, mogu i sa situacijama (npr. u školi se govori njemački, s bakom govorim hrvatski, s mamom i tatom govorim engleski i sl.). Dakle, dobro je da postoji kakav-takav red, pogotovo u ranijoj dobi.
Literature ima pregršt. Preporučam, za početak, knjigu Mirjane Prebeg Vilke Vi, Vaše dijete i jezik. To je nešto starija knjiga, ali nikako zastarjela. A na engleskome naslova ima koliko hoćete. Na ovoj Facebook-stranici ima odličnih članaka.
Posljednje uređivanje od Freja : 25.02.2013. at 19:57
Kod nas je još kompliciranija situacija. Država je dvojezična (nizozemski/francuski), a u Brusselu se još priča i ENG.
No s djetetom (budućim) ćemo pričati HR. MM ima neke ideje da će on forsati NL, ali to mu neće upaliti jer ne možeš ti tepati bebi na jeziku koji ti nije materinji
Mislimda će kod nas biti situacija da će doma biti HR, u vrtiću/školi NL i FR, sa prijateljima (našim osobnima i njihovom djecom) ENG
Upravo to. Mi zivimo u Turskoj. Ja s djetetom pricam stalno hrvatski, svako drugi dan moji starci preko Skypea takodjer s njom pricaju hrvatski. Tata i svekiji pricaju turski, a planiramo je upisati u medjunarodni vrtic gdje se koristi iskljucivo engleski i kamo idu djeca stranaca.
Malo me brinulo ovo s vrticem, jer mi je palo napamet da ce djeca tamo mozda govoriti i neke druge jezike pa ce joj se sve izmijesati. Medjutim, kolegice su bile u slicnoj situaciji i djeci se ne brka apsolutno nista.
Jedini bed je bio na pocetku, trebalo joj je zaista malo vise dok nije progovorila, ali otkad je pocela pricati prava je brbljavica na dva jezika
Mi smo živjeli u USA i pričali samo s djecom 95% vremena na hrvatskom. U školi su pričali na engleskom. Imali smo i tetu čuvalicu koja je iz Kolumbije i s kojom su pričali španjolski, a učili su ga i u školi. I dobro je funkcioniralo
Treba se oko toga potruditi, ali kasnije je super i za roditelje i za djecu.
Cure,
hipotetska situacija.
1. Što mislite imate li smisla nekoliko mjeseci prije selidbe u frankofonu zemlju, upisat dijete od nekih 4-5 godina da uču francuski tu kod nas?
S obzirom da dijete još usavršava naše R, a francusko je grleno, koliko čujem logoped im preporuča da dijete ne uči franc, dok ne usavrši naše R.
2. Ima li onda smisla da dijete uči ENG (dijete pokazuje samo interes za jezike) jer tamo se osim FR govori i ENG (iako bi dijete išlo u frankofonu školu)?
3. Ako oboje roditelja govori HRV,a dijete odrasta u frankofonom okruženju, jel bi bilo ok da dijete gleda npr. TV na hrvatskom s obzirom da je njemu tijekom dana puno manje izloženo nego hrvatskom?
Hvala na odgovorima za sva 3 pitanja.
ja ne bi bila ja da ne napravim tipfelera zbog brzinskog pisanja.
eno opet ....tipfelerE...sorry.
Pretpostavljam da selite u Belgiju
1. Ima smisla upisati dijete na FR. Nije vazno ako nema dobar izgovor (rijetko koji Slaven ima), vazno je da nauci pokoju rijec. Ne znaci da ce mu to puno pomoci, ali bar za neki start, neko najosnovnije razumijevanje.
Iako, i bez toga ce malo dijete brzo pohvatati sve u skoli/vrticu. Zato jer ce biti u "varti" i morati ce brzinski nauciti se sporazumijevati (makar nogama i rukama).
2. Ima smisla i da uciENG, ako to zeli. Niti jedan ni drugi jezik ja ne bi forsala ako dijete ne zeli.
3. On/ona ce nauciti HR od vas. I to onakav kakv vi pricate. S obzirom da vec prica HR, mislim da bi mu/joj puno zanimljivije bilo crtice gledati na HR nego nekom drugom jeziku. Ali i to bi se moglo s vremenom promijeniti.
Ja zivim u multilingvalnom podrucju. Djeca ovdje obicno pricaju nekoliko jezika, i bez (vecih) problema savladaju i znaju u kojim situacijama i s kime se prica koji jezik.
Najvaznije je, nista ne forsati. Sve ce doci prirodno.
čuj to su samo želje, daleeeeko od nekih konkretnih planova. i naravno državu si pogodilaPretpostavljam da selite u Belgiju
1. Ima smisla upisati dijete na FR. Nije vazno ako nema dobar izgovor (rijetko koji Slaven ima), vazno je da nauci pokoju rijec. Ne znaci da ce mu to puno pomoci, ali bar za neki start, neko najosnovnije razumijevanje.
Iako, i bez toga ce malo dijete brzo pohvatati sve u skoli/vrticu. Zato jer ce biti u "varti" i morati ce brzinski nauciti se sporazumijevati (makar nogama i rukama).
2. Ima smisla i da uciENG, ako to zeli. Niti jedan ni drugi jezik ja ne bi forsala ako dijete ne zeli.
3. On/ona ce nauciti HR od vas. I to onakav kakv vi pricate. S obzirom da vec prica HR, mislim da bi mu/joj puno zanimljivije bilo crtice gledati na HR nego nekom drugom jeziku. Ali i to bi se moglo s vremenom promijeniti.
Ja zivim u multilingvalnom podrucju. Djeca ovdje obicno pricaju nekoliko jezika, i bez (vecih) problema savladaju i znaju u kojim situacijama i s kime se prica koji jezik.
Najvaznije je, nista ne forsati. Sve ce doci prirodno.
a taj dio s logopedom i neizgovaranjem našeg R? mislim da ipak o tome treba vodit računa jer je logopedica rekla ne francuskom dok to ne raščisti. da ne bi usvojila grleno R kao normalno.
inače mama (moja malenkost) odlično govori oba jezika pa bi i ona bila dobar učitelj, al radije bi to prepustila drugima. Interes djeteta je izniman za učenje jezika još odmalena.
Ovo za logopeda, naravno, poslusajte kako ona kaze. Ja sam mislila da se selite, pa ako bi ionako zivio u frankofonoj zemlji onda mu i treba grleni R
To su uobičajene regule. Meni su isto savjetovali (logoped i vrtićki psiholog) da starijeg sina zbog logopedskih problema ne upisujem u cjelodnevni jezični program, pa nisam. Sad već dugo uči njemački i engleski, bez problema, odnosno sitni nedostaci govora povremeno se čuju u svakom jeziku (pogorša se u periodima naglog rasta, jer raste i čeljust kao i ostali dijelovi tijela) dok se čovjek ne navikne na nove dimenzije vlastitog tijela.čuj to su samo želje, daleeeeko od nekih konkretnih planova. i naravno državu si pogodila
a taj dio s logopedom i neizgovaranjem našeg R? mislim da ipak o tome treba vodit računa jer je logopedica rekla ne francuskom dok to ne raščisti. da ne bi usvojila grleno R kao normalno.
inače mama (moja malenkost) odlično govori oba jezika pa bi i ona bila dobar učitelj, al radije bi to prepustila drugima. Interes djeteta je izniman za učenje jezika još odmalena.
Da se vratim na R - moje dijete je počelo učiti strani jezik normalno u osnovnoj školi kao i svi ostali, iako terapija kod logopeda još nije bila gotova, nego je bilo preklapanje od cca 2 godine.
***
Lili75, što se tiče francuskog, možda bi ti senzibilizacija (pasivna) na taj jezik vrijedila koliko i škola stranih jezika ili više. Mislim - filmovi, crtići, pjesme (koje se pjevaju) i slično. Pitaj logopeda da li bi i to škodilo - ja stvarno ne znam. Znam da bi moj mlađi sin (koji je izrazito auditivan tip) to brzo uhvatio, ne toliko govor koliko razumijevanje. On može gledati dječji program na engleskom i na njemačkom bez titla. Provjereno. Nakon toga puno brže uhvati i govor, ali za početak je bitno slušanje i razumijevanje.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 03.03.2014. at 14:44
Necu se mijesati u posao logopeda, jer ne znam nista o tome. Da nije te preporuke rekla bih ti odmah da ima smisla uciti strani jezik i da ce to puno pomoci. Ali ako struka kaze ne, onda ne. Velika prednost je da ti govoris i francuski i engleski, moci ces djeci olaksati prilagodbu. Kad ih se baci u vatru, istina je, djeca brzo upijaju!
Mi smo kao sto znas imali slicnu situaciju. Trebalo joj je (u dobi od 2,5g) mozda par mjeseci da u jaslicama pohvata osnove jezika, s tim da je bila vise doma nego tamo, zbog bolesti. Bilo mi je za pocetak vazno da razumije i da zna reci osnovne stvari. Ali da je bas nakon dva mjeseca glatko pricala - nije. Mozda i znog dobi (iako je na hrvatskom jako puno pricala).
Nakon ljeta krenula je u vrtic gdje je i jezik bio zahtjevniji, i propricala je tekuce, i sklopila prva prijateljstva (da poziva djecu doma i sl.). Paralelno s tim u vrticu je ucila i engleski i nije bilo nikakve konfuzije jezika. Evo sad nakon 2 godine prica talijanski odlicno i s genijalnim naglaskom
Doma smo pricali i pricamo hrvatski, osim kad imamo goste ili smo u parku. Crtice gleda i na hrvatskom i na talijanskom, s tim da tijekom ljeta forsiram na talijanskom da joj ostane u uhu. Citamo joj uglavnom na hrvatskom. Ne bojim se da ce izgubiti hrvatski bas zato sto ga pricamo doma, a tu su i bake, dede, ostala rodbina i prijatelji iz RH s kojima se redovito vidjamo.
Pocetak je bio tezak, ipak je dijete dok ne progovori malo izolirano, ali to ipak prodje, za par mjeseci, ovisi nesto i o osobnosti djeteta - moja cura nije posebno sramezljiva a nije ni veliki ekstrovert.
Bilo bi dobro da dijete uči jezik prije, iako će ga vjerojatno brzo savladati i tamo s obzirom na dob.
Čini mi se da engleski nije rješenje budući da R isto tako izgovaraju drukčije od nas, ali to bi trebalo provjeriti s logopedom detaljnije.
Ja bi na tvom mjestu doma pričala na hrvatskom, a francuski u vrtiću i okolini će im biti dovoljan da nauče, u početku bi bilo dobro da gleda tv na francuskom da brže nauči.
Planirate li ići za stalno u Dansku?
joj cure moje Peterlin, Charlie,Annvili, zlatne ste, sve vas puno
Upijam savjete, Peterlin provjerit ću s logopedom ovo za pasivnu senzibilizaciju, ja to već pomalo radim, a klinci obožavaju pogotovo francuske comptines. Ma ja sam prava štreberica i ja bih naravno da oni već znaju osnove prije nego tamo dođu da im ipak bude lakše.
Charlie, thanx za vaše iskustvo.
Annvili, malo si pobrkala zemlje, ja bih na zapad, a ti me prebaci na sjeveriako mi je Danska mrak zemlja, Kopenhagen divota!
To su još uvijek moje maštarije, želje i snovi,al kako ono kažu zamišljaj da je nešto već tako, pa će se i dogoditi
Beba nam ima 10mj i pitam se da li je ispravno (i da li nije kasno) da ja pričam s njom na engleskom kad smo same, a kad smo skupa svi na hrvatskom.
Moj engleski je u svakom pogledu odličan, da ne kažem savršen. I gramatički i po pitanju izgovora. Muž sve razumije, ali mu u izgovoru ode jezik pa-pa, a i gramatika mu (kad priča) ponekad zašteka.
Tako da međusobno ne bi bilo dobro pričati engleski. Jedino kad smo nas dvije jedan na jedan. Može li tako?
zekana , mislim da si na krivoj temi, to mi više spada pod rano učenje stranih jezika.
Ovdje se radi o djeci koja odrastaju u bilingvalnom okruženju (prirodnom a ne "umjetnom" ne znam kako da to kažem).
Zekana, cek...ti bi stalno tako...zasto?
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
Da bi dijete bilo bilingvalno ne podrazumijeva da oba roditelja pricaju materinji jezik. To nije umjetno okruzenje sve dok jedan od roditelja konstantno koristi ciljani jezik. Jedini problem je ako bi se ona osjecala umjetno jer s djetetom ne prica na materinjem.Ovdje se radi o djeci koja odrastaju u bilingvalnom okruženju (prirodnom a ne "umjetnom" ne znam kako da to kažem).
Radi toga sam odabrala pricati sa djecom hrvatski, a ne engleski ili talijanski koje tecno govorim, jer mislim da bih se osjecala zakinuto da s djetetom ne mogu pricati na vlastitom jeziku, a vec zivimo u zemlji gdje je treci jezik sluzbeni.
Nekih davnih dana, dok sam jos razmisljala o nekom hipotetskom djetetu koje bi, u hipotetskoj situaciji bilo biliingualno (zapravo, muz je cijelo vrijeme konstanta), ovo mi je ostalo kao neki najbitniji lajtmotiv.
A onda sam puno citala, puno ispitivala i jos vise upoznala bilingualne i multilingualne obitelji i shvatila da to zapravo uopce i nije tako bitno, a prema nekim knjigama, cak i nebitno. Bitna je izlozenost jeziku i cinjenica da onaj tko jezik govori taj jezik i zna (po mogucnosti da mu je materinji).
Moje dijete, s nepunih 17 mjeseci, govori dvadesetak rijeci, vecina kojih je na engleskom. Ne cudi me ni najmanje jer su te rijeci, sve redom, puno lakse pamtljive, a da ne pricam izgovorljive. Zasto bi, u samom pocetku razvoja govora, govorio knjiga kad moze reci book, ili ball umjesto lopta? U isto vrijeme, savrseno razumije oba jezika, tj. cini mi se da hrvatski razumije bolje. U vrticu (engleskom) puno rade i na baby sign languageu tako da se sve vise koristi i tim. Kad smo sami, ja govorim iskljucivo hrvatski, kad smo s tatom, uglavnom iskljucivo engleski, a u ostalim situacijama se meni, uglavnom, ne da prevoditi svijetu oko nas pa i ja govorim engleski. Ne vidim da mu to imalo smeta. Tu je jos i moja rodbina koja na vise-manje dnevnoj bazi, a preko Skypea, govori hrvatski.
Tako da, i iz vlastitog iskustva, a i iz svega sto sam citala ili vidjela, neka teska konzistencija nije potrebna. Bitna je samo izlozenost.
Pa vidis da jesi dosljedna.
Mislim da je bitnije da se jezici ne mijesaju bas u jednoj recenici i u jednoj situaciji - npr. da ti, kad ste sami, govoris malo hrvatski, malo engleski.
I ja sam pomislila isto.
Negdje sam davno prije već pisala o tome što smo i kako mi raditi. Ni mi nismo bili dosljedi u smislu kako sam gore napisala, gdje sam iznosila čistu teoriju. Ali jesmo bili (i još uvijek smo) dosljedni u nekom svojem rasporedu. Mi se nismo htjeli praviti da tata ne znam hrvatski kad zna. Niti smo htjeli da on pred mojim roditeljima s djecom govori isključivo engleski, na primjer. Rekla bih da smo mi stvorili neki svoj modus, kominaciju prvog i drugog modela (jedna osoba jedan jezik i jedna situacija jedan jezik) i to zapravo jako dobro funkcionira. Ali određena dosljednost je potrebna, inače jezik iz okruženja jako lako prevlada i jako nadjača onaj "manjinski".
slažem se.
kod bliskih prijatelja je situacija slijedeća: mamin je materinji jezik francuski,
tatin je materinji hrvatski, žive na njemačkom govornom području.
sa djetetom je tata dosta, ali ne "pod mus" razgovarao hrvatski, dijete od malena naravno sluša rodbinu kad razgovara na hrvatskom,
ima prijatelje s kojima se pod praznicima igra na hrvatskom.
mama je isto tako uglavnom sa djetetom pričala francuski, dijete sluša rodbinu na francuskom i tamo se igra sa malim francuzima.
dijete je išlo u njemački vrtić i roditelji su godinu-dvije prije početka škole počeli inzistirati na njemačkom, dakle gotovo isključivo
pričati na njemačkom, svi skupa i sa djetetom, ali na praznicima i u pretežito hrvatskom ili francuskom okruženju je dijete naravno
izrazito izloženo tim jezicima (rodbina mu se isključivo obraća na svojim jezicima).
rezultat je da dijete sa 7 super priča hrvatski - na praznicima se možda u prvih par dana zabuni u padežu ili nešto, ali nakon toga
priča savršeno. Njemački naravno isto priča super jer sada doma pretežito pričaju njemački, a u školi stalno.
francuski kao i hrvatski.
A sve nekako bez nekog presinga.
Posljednje uređivanje od techna : 25.04.2014. at 10:20
Moram prijaviti, moja curka ima 2 god i 8 mjeseci s njom pricamo turski i hrvatski. Danas sam je ulovila kako sama u sobi bebi prica (to joj se iz nekog razloga jako svidja raditi) hrvatski i to u recenicama! Uvijek me zanimalo na kojem ce jeziku oni medjusobno pricati i naravno da ovo nista ne znaci, ali bilo mi je tako slatko cuti da ona misli da beba prica hrvatski
Super! Bas slatko.
Ufff, kako vrijeme leti...
Nakon vise od dvije godine vrtica (engleski), mojoj djevojcici je engleski postao dominantan. Odlicno ga prica i koristi ga u samostalnoj igri.
Ja i muz i dalje kod kuce inzistiramo na hrvatskom i srpskom - ali sve cesce se desava da nam ona odgovara na engleskom. A i granica izmedju hrvatskog i srpskog nije bas jasna - ali tome smo vecinom krivi mi
Kad sam joj rekla da se brinem da ce zaboraviti hrvatski i da kako ce onda pricati sa bakom i dedom, za odgovor sam dobila kolutanje ocima i "Mamaaaa, ja nikada necu zaboravit hrvatski, ja ga ZNAM!"
Drugi problem je pisanje: u vrticu je naucila sva slova i zna slovkati i napisati jednostavnije rijeci. Ja na zalost ne znam kako bih ju naucila engleski spelling, pa kod kuce pisemo samo na hrvatskom, a engleski pravopis prepustam skoli... Valjda nece biti problema.
Toliko od nas, nadam se da su svi mali bi/tri/vise lingualci super!
Ne bi trebalo biti problema s pisanjem engleskoga. Mislim da ni ne moraš doma to raditi s njom, barem ne do trenutka kad vidiš da će joj možda trebati pomoć.
Moj tada još petogodišnjak je taman počeo sricati kraće riječi na hrvatskom (slova zna odavno) kad smo se preselili na englesko govorno područje gdje je odmah krenuo u školu. Iako je došao usred školske godine, u svega nekoliko dana se snašao, uči čitati i pisati na engleskom i učitelji ne primjećuju razliku između njega i druge djece u razredu. Uz sve još sam uočava sličnosti i razlike između hrvatskoga i engleskoga i voli to komentirati.
Mali update, nakon godine i pol, od nas.
Drzimo se naseg prvobitnog plana, mm s njima nizozemski, ja hrvatski. Ocito da je HR prvi jezik, ali trudimo se da su u kuci oba jezika zastupljena sto je vise moguce podjednako (npr. jedan dan mm cita knjigice i prica price, a Bumba je taj dan na HR, dok je drugi dan obratno). Klinci malo kaskaju u govoru, ali razumijevanje je odlicno na oba jezika (odnesi mami, molim te daj mi, donesi nesto, pokazivanje slika u knjigama i predmeta u okolini).Idemo slijedeci mjesec na dva tjedna u Nizozemsku i biti ce konstantno izlozeni jeziku, a i okruzeni s djecom slicne dobne skupine (u obitelji imamo petero klinaca u razdoblju od 2 godine), pa ce biti zanimljivo popratiti.
S engleskim se uopce ne zamaramo, a koliko vidimo ni oni - ne reagiraju na njega, kao da su shvatili da to nema veze s njima nego je to brbljanje mame i tate
U nasoj skoli (visi razredi) od ove godine imaju tecaj hrvatskog jezika i kulture, cca dva sata tjedno (blok-sat). E. je htjela ici, no preklapa joj se sa baletnom skolom, pa ne moze.
Upisalo se vise Talijana nego djece hrvatskog podrijetla.
Sad kad je u visim razredima (6.) i ima novu profesoricu talijanskog, stalno dobiva pohvale na nivo talijanskog jezika... Hrvatski prica i pise, ali sve manje i manje se s njime koristi kod kuce.
Uz to ima u skoli 3 sata engleskog, i dva sata njemackog (njemacki je novi predmet), sve ide glatko.
moj suprug je Slovak, ja sam Bosanka, imamo dvoje djece - dva sina, stariji ima 2.5 godine a mlađi 7.5 mjeseci
živimo u Sarajevu, no sa porodicom supruga se viđamo više puta godišnje
suprug je od rođenja pričao isključivo na Slovačkom iako i BHS savršeno govori, a ja sam s malim prvu godinu pričala na BHS, no vremenom sam prešla na neki BHS-slovački mix jer mi je tako bilo jednostavnije obraćati se djetetu... crtiće gleda na Slovačkom, igračke nose nazive na Slovačkom pa mali zasad priča Slovački sa ponekim BHS upadima... e, sad... on često mojoj rodbini i prijateljima prevodi na BHS kad ga ne razumiju... no, najgore je to što su jezici preslični i pitam se da li će se u njegovoj glavi desiti totalna konfuzijai šta će biti sa mlađim sinom?
u 5-om mjesecu starijeg upisujemo u vrtić pa se plašim da će BHS preovladati ili će se još dodatno zbuniti
Nemam iskustva s bilingvalnom djecom, ali na tvom mjestu bila bih dosljedna u upotrebi svog jezika kao što tvoj suprug s djetetom govori svoj.moj suprug je Slovak, ja sam Bosanka, imamo dvoje djece - dva sina, stariji ima 2.5 godine a mlađi 7.5 mjeseci
živimo u Sarajevu, no sa porodicom supruga se viđamo više puta godišnje
suprug je od rođenja pričao isključivo na Slovačkom iako i BHS savršeno govori, a ja sam s malim prvu godinu pričala na BHS, no vremenom sam prešla na neki BHS-slovački mix jer mi je tako bilo jednostavnije obraćati se djetetu... crtiće gleda na Slovačkom, igračke nose nazive na Slovačkom pa mali zasad priča Slovački sa ponekim BHS upadima... e, sad... on često mojoj rodbini i prijateljima prevodi na BHS kad ga ne razumiju... no, najgore je to što su jezici preslični i pitam se da li će se u njegovoj glavi desiti totalna konfuzija
u 5-om mjesecu starijeg upisujemo u vrtić pa se plašim da će BHS preovladati ili će se još dodatno zbuniti
Djeca će tako povezati jezik s osobama i ne bi trebalo biti zbrke. Sigurno će u početku biti miješanja i kojekakvog govora (kao i kod djece koja nisu bilingvalna) ali do škole se sve to sredi.
Što se tiče sličnosti jezika - nije to problem. Moj kolega je iz hrvatsko-slovenske obitelji. Zna oba jezika od malena i ima papire za ovlaštenog prevoditelja. To je super, jer znači ne samo da govori oba jezika, nego da je i pismen na oba jezika (za to se polaže ispit koji podrazumijeva ne samo znanje jezika, nego i pravopisa i svega ostalog) !
Posljednje uređivanje od Peterlin : 26.02.2015. at 14:21
Sličnost jezika je kao i šaltanje između dijalekata koji neki ljudi koriste.
Npr. žive u jednom kraju, a podrijetlom su iz drugog kraja, i onda govore sasvim različito ovisno gdje su ili s kim su.
I ja mislim da se djeci trebaš obraćati na svom jeziku.
biljezim za kasnije citanje. Kod nas se isto govore 2 jezika u kuci jer tata ne zna hrvatski...
poznam bilingvalnu djecu koja zive vani, doma govore hrvatski, van kuce njemacki i tako otkad progovore, zanimljivo mi bilo da nisu ko mali nikad mijesali jezike
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
