Bilingvalna djeca

[zekana]

Beba nam ima 10mj i pitam se da li je ispravno (i da li nije kasno) da ja pričam s njom na engleskom kad smo same, a kad smo skupa svi na hrvatskom.

Moj engleski je u svakom pogledu odličan, da ne kažem savršen. I gramatički i po pitanju izgovora. Muž sve razumije, ali mu u izgovoru ode jezik pa-pa, a i gramatika mu (kad priča) ponekad zašteka.

Tako da međusobno ne bi bilo dobro pričati engleski. Jedino kad smo nas dvije jedan na jedan. Može li tako?

[Lili75]

Beba nam ima 10mj i pitam se da li je ispravno (i da li nije kasno) da ja pričam s njom na engleskom kad smo same, a kad smo skupa svi na hrvatskom.

Moj engleski je u svakom pogledu odličan, da ne kažem savršen. I gramatički i po pitanju izgovora. Muž sve razumije, ali mu u izgovoru ode jezik pa-pa, a i gramatika mu (kad priča) ponekad zašteka.

Tako da međusobno ne bi bilo dobro pričati engleski. Jedino kad smo nas dvije jedan na jedan. Može li tako?

zekana , mislim da si na krivoj temi, to mi više spada pod rano učenje stranih jezika.
Ovdje se radi o djeci koja odrastaju u bilingvalnom okruženju (prirodnom a ne "umjetnom" ne znam kako da to kažem).

[Dilek]

Ovdje se radi o djeci koja odrastaju u bilingvalnom okruženju (prirodnom a ne "umjetnom" ne znam kako da to kažem).

Da bi dijete bilo bilingvalno ne podrazumijeva da oba roditelja pricaju materinji jezik. To nije umjetno okruzenje sve dok jedan od roditelja konstantno koristi ciljani jezik. Jedini problem je ako bi se ona osjecala umjetno jer s djetetom ne prica na materinjem.
Radi toga sam odabrala pricati sa djecom hrvatski, a ne engleski ili talijanski koje tecno govorim, jer mislim da bih se osjecala zakinuto da s djetetom ne mogu pricati na vlastitom jeziku, a vec zivimo u zemlji gdje je treci jezik sluzbeni.