Kao lingvist s posebnim zanimanjem za učenje i usvajanje drugoga i stranoga jezika i mama dvojezičnoga djeteta, moram reći da se ne slažem s Tridesetri. Osim ako je Mamasiti engleski prvi jezik, što znači da ga govori bolje od hrvatskoga. Naime, istraživanja su pokazala da, osim u iznimnim situacijama, nije dobro da roditelji govore jezikom koji im nije prvi/materinski, jer to u mnogočemu stvara umjetne situacije. Ako je to već i nužno iz nekih razloga (npr. u kulturama u kojima se jedan od jezika smatra izrazito nepoželjnim ili kad roditelji nemaju podršku okoline i sl.), onda je važno biti dosljedan i drugim/stranim jezikom s djetetom govoriti UVIJEK, ne samo u nekim situacijama. Važno je načelo jedan roditelj - jedan jezik. Dakle, ako je Mamasiti nelagodno govoriti engleski kad su izvan kuće, onda engleski nije dobrar izbor. Umjesto da govori s djetetom engleski, može pjevati pjesmice, pa i čitati priče i na taj način omogućiti da njezino dijete bude izloženo tome jeziku barem na neki način. Ima tu još puno toga, o mnogim je stvarima već bilo riječi ovdje, a ja sad jurim na nastavu, pa eventualno mogu kasnije dopuniti bude li koga zanimalo. Sad ne stignem provjeriti ni tipfelere, pa me ispričajte...