Citiraj tridesetri prvotno napisa
Trebala bih savijet za nasu situaciju koja je ovakva:
M. je u trbuhu slusala engleski, roditi sam dosla u Zagreb, pa od rodjenja slusa hrvatski. Za nekih godinu dana se opet selimo na englesko govorno podrucje. M. ce tada imati 2-3 godine, dakle kretati u vrtic i ja bih htjela da do tada zna barem neke osnove engleskog, da ne bude bas totalno zbunjena selidbom.
Inace kad je M. imala nekih godinu dana, bile smo par tjedana u UK, gdje sam ja opet naravno govorila iskljucivo engleski, a i njoj se obracala na engleskom i cini mi se da je to nije smetalo niti je zbunjivalo.
Ja sam mislila poceti s njom doma govoriti engleski, s tim da bi s MM-om i dalje govorila na hrvatskom pred njom, a i vani bi govorila na hrvatskom, nemrem si zamisliti da mo negdje vani u drustvu i da joj se obracam na engleskom, ne da mi se slusati komentare…
Inace je M. izuzetno napredna u govoru, ima godinu i pol, slaze recenice od 5 rijeci i bez problema, pravilno izgovara komplicirane cetveroslozne rijeci. Zna melodije i rijeci gomile pjesmica sto mi nekako upucuje na to da ima puno sluha i smisla za jezike, pa mi se cini zgodno poceti pomalo uvoditi taj drugi jezik. Jesam li u pravu? Kako da pocnem? Jutros sam joj se naprosto pocela obracati na engleskom i ona je djelovala kao da joj je to super zabavno, neke rijeci je i ponovila. Da li bi dakle bilo zbunjujuce da ja s njom govorim engleski ali smao kad smo same doma, a sve ostalo na hrvatskom?
tridesettri, ja sam isto za to da sa malom UVIJEK govoris engleski. Mislim da su druge varijante puno vise zbunjujuce za dijete.

Slazem se da nije lako govoriti sa djetetom jezik koji ti nije materinji - i ja govorim (sa Zrinkom)/govorio sam (sa Vedranom do njegove 3,5 godine) esperanto dok mi je materinji ipak hrvatski. Na pocetku su me malo smetale reakcije okoline (za engleski ne ocekuj toliko reakcija, no na esperanto je bilo svakakvih reakcija), no poslije mi je bilo sve ravno, cak mi je znalo biti zabavno u ducanu, posti i drugdje (naravno, i kod djedova i baka, u vrticu, kod prijatelja). Vjeruj mi, u tih 3,5 godine mislim da Vedranu nisam rekao vise od 50 rijeci hrvatskog, a i to samo zabunom. I prezivio sam.

Naravno, podrazumijevam da engleski govoris jako dobro.

Sto se tice varijanti "u kuci ovaj jezik, a vani drugi" i slicnih, znam ljude koji su tako uvodili drugi jezik, ali efekat nije bio ne znam kakav. Klinci su naucili nesto jezika (iskljucivo pasivno), ali ne puno.