Mislim da se covjek rjesava puno zivotnih problema kad shvati da "drugaciji" niposto nema negativnu konotaciju (ma sto drugi misli o tome), vec cesto bas pozitivnu.
Ne bi vjerovala u koliko se ja podrucja osjecam "drugacije" (da pocnemo samo od toga da sam jedan od rijetkih tata na Forumu ...

) i sve to me je smetalo dugo vremena dok nisam skuzio da mi je to u stvari prednost.
A kakve to iam veze sa ovom temom? Takve da odmalena djecu ucimo da je biti "drugaciji" sasvim OK. Ako to usvoje, zivot ce im biti puuuuno laksi.
Ja mislim da smo MZ i ja uputili Vedrana bas tim putem (i on se dosta izdvaja iz svoje okoline npr. u vrticu) i nemam osjecaj da se on zbog tih Razlika lose osjeca ... a znamo svi kako klinci mogu biti okrutni prema razlicitima, osobito ako se ti "razliciti" ne znaju nositi sa svojim razlikama.
OK, odoh ja off-topic.
