Citiraj tridesetri prvotno napisa
lijepo receno tatek, nema sto...samo mislim da ce mi za prihvacanje moje i nase "drukcijosti" trebati vise vremena i pomoc strucnija od ove na forumu
"da klinci mogu biti okrutni prema razlicitima" sam se vec osvjedocila i trudit cu se da naucim m. da se s tim nosi te da bude ponosna na svoje "razlike". samo ona je zasad jos premala da bi to razumjela tek joj je godinu i pol
OK, tebi ce mozda pomoc i trebati (iako ne nuzno), no maloj najveca pomoc ste ti i tvoj muz.
Ako vi normalno prihvacate te razlike i ne skrivate ih niti preuvelicavate vec prihvacate kao normalni dio zivota tad ce vas i okolina prihvatiti kao takve.
Ja sam s Vedranom od prvog dana vrtica u vrticu govorio iskljucivo na esperantu - ispocetka su nas cudno gledali, ponekad priupitali nesto, no nakon nekog vremena smo prestali biti senzacija ... Nova djeca u grupi su znala nekad zezati Vedrana na racun toga, no ubrzo je to prestalo. Evo, bas preksutra idem klincima u vrticu (Vedranovoj grupi) pokazivati dijace sa nasih izleta i putovanja od lani (teta nas kuzi i smatra da ce to biti zanimljivo i drugima) i vjerujem da ce klincima to biti zanimljiva prica iako je vecini njih takav stil zivota potpuno stran.

A kaj se tice tebe i strucne pomoci ... mislim da ti je najbolja "strucna" pomoc tvoj muz i tvoja okolina. Ako imate okolinu koja vas razumije takve kakve jeste onda super i to rjesava mnoge probleme. Ako nemate - mijenjajte okolinu. Nema veze radi li se tu o rodbini, susjedima, prijateljima ... naravno, ne moras prekinuti sve veze, no mislim da je najbolje glavninu vremena provoditi sa ljudima s kojiam se dobro osjecamo. A to sto misle teta stricevog brata ili druga susjeda ili kolegica s posla koje te/vas mozda dave 3 puta tjedno sa glupostima ... pustite ih k vragu.
A dobra strucna pomoc je i Autogeni trening (kod vec vise puta spominjane Jadranke - na zalost, niste u Zagrebu), daje covjeku vjeru u sebe i samopouzdanje.

Odoh ja opet u OT ...